Datum objave: 20. Studeni 2019

Priča znanstvenika Štagljara: Za istraživački projekt koji im je MZO glatko odbio, u Kanadi dobili sedmocifreni iznos

Diana Ferić
Diana Ferić
Tim znanstvenika na čelu s  Igorom ŠtagIjerom uspio je, bez problema, nakon evaluacije od samo tri dana, u Kanadi dobiti novac za  projekt “Small Molecule Compounds to Treat KRAS-related Cancer“  koji su mu u Hrvatskoj glatko odbili.  To je još jedan  dokaz  da je Hrvatska "Apsurdistan", država u kojoj  se znanje i znanost podcjenjuju i zanemaruju, ako  nemaju neki politički , HDZ -ov predznak pa njegovu priču prenosimo u cijelosti.
 
 "Izuzetno  sam sretan i ponosan što Vam mogu priopćiti da je nakon evaluacije putem međunarodnih eksperata koja je trajala samo tri (!!!) mjeseca naš projekt pod malo izmijenjenim naslovom 16. Rujna 2019. potvrđen za financiranje od strane TIAP & Evotec, što je prije par dana definitivno potvrđeno potpisivanjem ugovora izmedju TIAP, Evotec-a i mog matičnog sveučilišta u Torontu  Zbog povjerljive prirode ovog projekta Vam nažalost ne smijem reći o kojoj se točno sumi novaca radi, ali mogu Vam spomenuti da se radi o sedmeroznamenkastoj sumi.
Mislim da je bilo koja riječ suvišna. Ipak, na kraju  želim napomenuti da je baš šteta da ovaj projekt nismo mogli realizirati u Hrvatskoj, jer bi on jednog dana Hrvatskoj mogao donijeti prilično veliku financijsku dobit", napisao je na svom Facebook profilu dr.sc. Igor Štagljar.
 
 
Igor Štagljar se prije 2 godine djelomično vratio u Hrvatsku prihvativši  poziciju voditelja laboratorija na Mediteranskom Institutu za Istraživanje Života (engleski Mediterranean Institute for Life Sciences - MedILS) u Splitu. Ta mu funkcija dopušta da se natječe na projektima koje raspisuju Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske (MZO) i Hrvatska zaklada za znanost (HZZ). 
 
"Ubrzo nakon mog dolaska na MedILS sam, zajedno s Akademikom Miroslavom Samaržijom, predstojnikom Klinike za plućne bolesti Jordanovac KBC-a Zagreb i predsjednikom Hrvatskog torakalnog društva Toraks, prijavio projekt MZO-u pod nazivom “Inovativnom tehnologijom do novih terapeutskih rješenja u liječenju karcinoma ne-malih stanica pluća povezanih s mutacijama u K-RAS genu”. Dotični projekt je imao za cilj identificirati nove inhibitore K-RAS signalnih puteva pomoću naše patentirane MaMTH metode, a koji bi jednog dana mogli postati lijekovi za liječenje karcinoma pluća, debelog crijeva i gušterače. Taj projekt je nakon evaluacije koja je trajala ni više ni manje 16 (!!!) mjeseci bio odbijen za financiranje (točnije stavljen na rezervnu listu), izmedju ostalog uz napomenu da tim znanstvenika koji je prijavio taj projekt, dakle Akademik Samaržija i ja, nije dovoljno kvalitetan za uspješnu provedbu tog projekta – naime, dobili smo 7 od sveukupno 14 bodova za snagu našeg tima. Mnogi od Vas su već čitali o tome, jer sam cijelu priču objavio na mom Facebook profilu 29. Siječnja ove godine. Dotični Facebook post se viralno proširio društvenim mrežama te su ga ubrzo s velikim zanimanjem popratile brojne hrvatske dnevne novine kao i TV kuće.", piše Štagljar i nastavlja svoju priču:
 
"Nakon velike bure koja se digla u javnosti nakon objave rezultata MZO-a, Akademik Samaržija i ja smo uložili žalbu MZO-u i Ministarstvu Regionalnog Razvoja i Fondova Europske Unije (MRRFEU); vidi prilog), koja je dva mjeseca kasnije bila definitivno odbijena uz napomenu da nemamo pravo na novu žalbu. Jedan od razloga zbog kojeg je MZO odbacio nasu žalbu je bio taj da “moja grupa nikada nije objavila rad u kojem se opisuje primjena naše MaMTH tehnologije u području pretraživanja lijekova”. Ta tvrdnja uopće nije točna jer smo u našoj publikaciji objavljenoj 2014. u časopisu Nature Methods, točnije u Slici 4D; vidi sliku) pokazali da pomoću MaMTH tehnologije možemo efikasno detektirati inhibiciju onkogenog EGFR receptora putem erlotiniba (tarceve), preciznog lijeka tzv. inhibitora tirozinskih kinaza prve generacije. Dakle, MZO i MRRFEU skroz su ignorirali naše dokaze tj. uopće nisu htjeli uzeti u obzir važnu činjenicu zbog koje su odbili naš projekt sa znanstvenog gledišta, što pokazuje da evaluatori koji su ocjenjivali naš projekt nisu dovoljno kvalificirani za taj posao. Nadalje, ovakvo ignoriranje važnih znanstvenih činjenica od strane MZO-a pokazuje da ga vode nestručni ljudi koji onda biraju nestručne evaluatore. Iskreno rečeno, Akademik Samaržija i ja se uopće nismo nadali da će MZO prihvatiti našu žalbu, ali učinili smo sve s naše strane da MZO-u s bitnim činjenicama objasnimo da su evaluatori našeg projekta bili u krivu", ističe.
 

Kada je vidio da MZO ignorira njihove znanstvene činjenice, odlučio je početkom lipnja ove godine prijaviti IDENTIČAN projekt kanadskoj Vladi, koja uz pomoć organizacije pod imenom Toronto Innovation Acceleration Partners (TIAP; https://tiap.ca/) i njemačke farmaceutske kompanije Evotec (https://www.evotec.com/en) financira projekte iz pordučja otkrivanja lijekova pod nazivom Lab150 (https://lab150.com/). Radi se o projektima koji imaju izrazito jak komercijalni značaj, a dobiti na financiranje takav Lab150 projekt je izuzetno teško, jer je njegova uspješnost tek negdje oko 5% i dobio je novac.

 
 
"Mislim da je bilo koja riječ suvišna. Ipak, na kraju ovog teksta želim napomenuti da je baš šteta da ovaj projekt nismo mogli realizirati u Hrvatskoj, jer bi on jednog dana Hrvatskoj mogao donijeti prilično veliku financijsku dobit. Iz gore navedenog je očito da se u hrvatskim znanstvenim krugovima na sve moguće načine opstruira da novac iz MZO-a ne dolazi u MedILS. Činjenica je da je MedILS autonomna i privatna znanstvena ustanova u kojoj MZO nema nikakvog vlasništva, ali takvih u EU ima mnogo: npr. Max Planck u Njemackoj ima više od 100 privatnih instituta koje izdašno finacira njemačka država, a 90% sredstava takodjer privatnog instituta Pasteur u Parizu dolazi iz francuskog državnog proračuna. Sve te privatne znanstvene ustanove imaju potpunu autonomiju te uz snažnu financijsku podršku njemačkih i francuskih ministarstava znanosti rade na kompetitivnim znanstvenim projektima u području biomedicine, no njihova ministarstva se ne miješaju u njihov rad.Eto, uz moju najbolju volju da pomognem Hrvatskoj te da prenesem neke od perspektivnih projekata iz mog laboratorija sa Sveučilišta u Torontu na MedILS, kao i dio mog znanja na mlade baš tamo gdje sam odrastao, išao u školu i gdje sam stekao više nego dobru bazu znanja za budućnost, te gdje sam se prije dvije godine i djelomično vratio, to mi nažalost nije bilo omogućeno od strane MZO-a. A naši političari će i dalje pozivati Hrvate iz dijaspore da se vrate i da pomažu Hrvatskoj, te će takvim parolama puniti ljudima glave tijekom njihovih predizbornih kampanja.
 
 
On zaključuje da to potvrđuje kako hrvatski znanstveni krugovi na sve moguće načine opstruira da novac iz  Ministarstva znanosti i obrazovanja ne dolazi u Mediteranski institut za  istraživanje života u Splitu.
 
"Činjenica je da je MedILS autonomna i privatna znanstvena ustanova u kojoj MZO nema nikakvog vlasništva, ali takvih u EU ima mnogo: npr. Max Planck u Njemačkoj ima više od 100 privatnih instituta koje izdašno financira njemačka država, a 90% sredstava također privatnog instituta Pasteur u Parizu dolazi iz francuskog državnog proračuna. Sve te privatne znanstvene ustanove imaju potpunu autonomiju te uz snažnu financijsku podršku njemačkih i francuskih ministarstava znanosti rade na kompetitivnim znanstvenim projektima u području biomedicine, no njihova ministarstva se ne miješaju u njihov rad.Eto, uz moju najbolju volju da pomognem Hrvatskoj te da prenesem neke od perspektivnih projekata iz mog laboratorija sa Sveučilišta u Torontu na MedILS, kao i dio mog znanja na mlade baš tamo gdje sam odrastao, išao u školu i gdje sam stekao više nego dobru bazu znanja za budućnost, te gdje sam se prije dvije godine i djelomično vratio, to mi nažalost nije bilo omogućeno od strane MZO-a. A naši političari će i dalje pozivati Hrvate iz dijaspore da se vrate i da pomažu Hrvatskoj, te će takvim parolama puniti ljudima glave tijekom njihovih predizbornih kampanja", ističe dr.sc. Štagljar i poručuje:Ništa, nema plakanja, idemo dalje – stvarno mi ništa drugo ne preostaje nego raditi na tome da novac na MedILS dovedem isključivo iz inozemstva, kao što to akademik Miroslav Radman, osnivač MedILS-a, čini već zadnjih deset godina.
 
Na kraju zaključuje. "Ništa, nema plakanja, idemo dalje – stvarno mi ništa drugo ne preostaje nego raditi na tome da novac na MedILS dovedem isključivo iz inozemstva, kao što to Akademik Miroslav Radman, osnivač MedILS-a, čini već zadnjih deset godina".
 
Iz kategorije: Hrvatska