Argentinski DJ i producent Thomass Jackson dao je RatCat -u koji ga dovodi u Šibenik intervju prije svog prvog dolaska u Hrvatsku ove subote na klupsku večer ‘Studio 45’ PaleolitiKa u šibenskom Tunelu. Veseli gazda labela Calypso najavljuje da će nas rasplesati svojom muzikom, a ispričao nam je i ludu štoriju o prvom susretu s elektroničkom scenom u koju je – hmm – dopuzao…
Legenda kaže da si se jednom, tamo krajem prošlog stoljeća, slučajno zatekao na nekom masovnom rave partyu u Buenos Airesu i da si otkačio, zaljubio se u elektroniku na prvi pogled. Što te privuklo, muzika ili kultura te scene?
Da, priča je istinita. Stvarno sam bio oduševljen jer nikad prije nisam vidio niti doživio ništa slično. Na zabavu smo društvo i ja došli preko nekog golemog golf terena po kojem smo doslovno puzali jer smo taman bili pojeli ‘sliku’. Već je to samo po sebi bilo opaljeno iskustvo i luda epizoda, a onda smo upali na zabavu i glazba nas je jednostavno lansirala u svemir! Publika se odlično zabavljala, lokacija je bila nevjerojatna, a mene je privukao osjećaj zajedništva i dobrodošlice, posve drukčiji od svega što sam doživio ranije. Ples smo završili oko 7 sati ujutro u praznom olimpijskom bazenu.
Definitivno drukčije od masovnih zabava iz tvog dotadašnjeg, rockerskog okružja. U to si doba, naime, kao basist nastupao s bendovima i išao na turneje. Koristiš li bas gitaru u produkciji elektroničke glazbe? Sigurno je lakše nego mišem crtati po Abletonu …
Ponekad da, a ponekad ne. Ovisi kakvu traku radim, ali i o raspoloženju u kojem sam. Nekad ga odsviram, a nekad složim na synthu.
Fender precision ili jazz bass? Ili možda neki fancy japanski preskupi brand?
Hmm, zanimljivo pitanje. Pretpostavljam da ovisi o tome kakvu vrstu zvuka tražite. Nemam omiljenog, ali ako moram izabrati jedan, odlučit ću se za Fender Mustang Bass. Svaki od njih ima svoj zvuk, oba volim i mogu svirati na oba. Inače, moj prvi bas bila je argentinska kopija Fendera, marke Faim.
Vratimo se u tvoje rane elektroničke dane i početak karijere. Kako je sve počelo, zašto si preselio u Meksiko, kako si se spanđao s gospodinom Vontierom koji je, btw. odličan, baš kao i njegovi sunarodnjaci Mufti i Theus Mago.
Impresionirani svime doživljenim na tom rave partyu, prijatelji i ja zakačili smo se na tu muziku i počeli je i sami stvarati. Prvo smo nabavili neki softver, počeli se igrati njime, a onda je sve to nekako evoluiralo pa smo počeli kupovati sinteve i mašine uz koje smo mogli glazbeno napredovati. Nakon godina provedenih u pokušajima da nešto ozbiljnije napravim u Argentini, odlučio sam preseliti u Meksiko gdje sam na nekoj zabavi na plaži upoznao Iñiga. Nekoliko godina zajedno smo gomilali loša iskustva radeći na tuđim labelima, a onda konačno odlučili pokrenuti vlastitu etiketu, Calypso gdje smo mogli raditi sve što poželimo.
S kojom misijom? Preturanja po undergroundu ili stvaranje neke nove Rihanne što ovih dana uvelike pokušava dosta labela koji su još jučer bili underground?
Calypsova misija definitivno je istraživanje undergrounda i pronalaženje novih izvođača i zanimljiva zvuka, drukčijega, artiste sa soundom koji zvuči svježe i može pobuditi u nama emociju, ono što osjetiš iznutra, iz duše. Glede Rihanne, ne bih imao ništa protiv stvaranja jedne takve, samo kad bi je pronašao.
Nije lako biti kvalitetan DJ i producent u jednoj osobi, kamoli još i promotor,odnosno diskograf. Uspijevaš li još naći onu staru iskru u glazbi, zadovoljstvo i zabavu?
Ponekad je teško naći zabavu u ovakvom načinu života, ali naravno da i dalje volim to što radim i kako živim. Još se radujem svemu novome što ću vidjeti, naučiti, usavršavati se. Zna biti gadno kad je čovjek dugo na putu, sam, ali onda se nađeš za pultom, krene zabava i pjesma pa opet sve ima smisla. Gušt je sve to, bilo da ljudima sviraš muziku ili napraviš traku na koju si ponosan. To je također jedan jako lijep osjećaj.
Bookiranje DJ-a producenta uvijek je lutrija. Nikad ne znaš što će izvoditi i kako će Tunel i naša publika utjecati na njega. Što nam ti spremaš?
Miksat ću muziku u kojoj u posljednje vrijeme najviše uživam. Neke stvari će zvučati bliže Houseu, neke stvari će zvučati bliže Technu, ali bit će od svega pomalo i moći ćete plesati!
Prvi put si u Hrvatskoj. Znaš li nešto o našoj zemlji, kulturi, muzici?
Da budem iskren, ne znam puno o Hrvatskoj osim da je prekrasna zemlja i da ima puno poznatih tenisača hahahah. Stvarno sam uzbuđen što dolazim k vama prvi put i vjerujem da ćemo se super zabaviti!
I mi jedva čekamo Thomass. Dobro došao u naš mali grad, a prije dolaska pozdravi nam gospodina Castilla s kojim nastupaš noć, dvije prije Tunela. On je, naime, naš idući gost.
Bit će mi drago pozdraviti ga za tebe. Puno ti hvala na srdačnoj dobrodošlici, jedva čekam doći k vama. Živjeli mi!
