Žena zmaj u krhkom tijelu, tako bi se najbolje, s obzirom na sve to što u svom životu radi i to od zidarskih i fizičkih radova u svom domu do glume i pisanja romana, mogla opisati Jasminka Antić, prva kandidatkinja za ovogodišnje prestižno priznanje "Šibenska grandeca" koju predstavljamo. To priznanje petu godinu za redom dodjeljuje Udruga "Volim Šibenik".
Jasminka zapravo živi dva života. Udala se rano, sa svega osamnaest godina za kasnije poznatog ortopeda dr. Vjekoslava Antića Bilog, tada liječnika opće prakse i odmah rodila dijete, a poslije toga još dvoje i do 45 godine je bila uglavnom majka, supruga i dobra domaćica.Fetiva Šibenčanka postala je Vodičanka, šest su godina živjeli u Njemačkoj gdje joj je suprug bio na specijalizaciji. Tek nakon što su djeca "stala na svoje noge" počela se baviti onim što je željela još od malih nogu - glumom i to najprije kao amaterska glumica i nosi velike zasluge za razvoj amaterizma u Šibeniku, da bi vrlo brzo dobila i profesionalni status. Uz to piše pjesme, romane, slika, kukiča, šije odjeću ... Danas je majka dvaju sinova, Marija i Marka i kćeri Ivane, baka desetero unuka i prabaka dvogodišnjoj unučici Marti. Oko sebe širi iznimnu pozitivnu e energiju, ali je i vrlo empatična prema ljudima. Istodobno je i uvijek spremna za zabavu, ples i pjesmu pa su je u Vinkovcima prozvali dalmatinskom bećarušom. O njezinom životu i svemu što radi mogao bi se napisati roman, koji bi velikim djelom bio i ljubavni, počevši od toga kako je upoznala svog supruga kao maturantica, kada je on bio liječnik na školskoj medicini u Šibeniku pa do toga da dobro i zlo dijele već 48 godina, ali bi bio protkan i ljubavi prema obitelji koji njih dvoje drže na okupu i sada kada su djeca odrasla.
"Ja sam Jasminka Antić Bujurovica iz Crnice, iz predivnog, najlipšeg i najdražeg grada na svitu, Šibenika. Ja sam glumica, mater troje dice, baba desetoro unučadi i prababa jednoj prekrasnoj Marti od dvije i pol godine", počela je priču o sebi ova Šibenčanka s vodičkom adresom.
Jasminka je završila šibensku gimnaziju. Željela je upisati glumu na Akademiju dramskih umjetnosti,jer je glumila još u vrtiću, a i baka ju je stalno vodila na predstave u šibensko kazalište. No u težačkoj šibenskoj obitelji kakva je bila njena to nije bilo dopustivo pa je i baka, koja je vodila glavnu riječ i koja je kod nje pobudila ljubav prema kazalištu bila protiv toga. Htjela je studirati jezike, francuski i engleski, ali...
"U priču je upao Bili, moj suprug i omeo je sve moje planove, život je krenuo sasvim drugim tijekom. Pravac iz gimnazije sam se udala, rodila djecu, to je bila moja maturalna radnja. Bili smo šest godina u Njemačkoj, on je gore napravio specijalizaciju jer ovdje nije bio baš podoban u ono doba pa smo išli trbuhom za kruhom, završili sve što smo imali i vratili se kući. To se dogodilo kad smo mogli zarađivati brdo love, ali mi smo htjeli ići kući, koja je bila u Vodicama. I neka smo, dobro smo učinili ", kaže ona.
Jasminka je stala kući, kako kaže, uhvatila se odgoja djece i kuhanja. Iz familije kojoj je zemlja bila sve na svijetu, došla je u familiju u kojoj je vrijedilo isto. Ima i "zlatne ruke" pa kukiča, plete, šije.
" Kad sam se rodila, u kolijevku su mi s jedne strane stavili motiku, škip, žlicu za miješati maltu, špatule, glet masu i pinele. S druge strane konac, igle, kukice, pinele za slikanje i puno olovaka za pisanje. Tako cijeli život skačem između ‘muških’ i ‘ženskih’ poslova, između zemlje i kuhinje, pletenja, čitanja. Žao mi je što neću živjeti dovoljno dugo da pročitam sve te silne knjige koje želim pročitati. Norma mi je uvijek bila najmanje dvije knjige tjedno", prisjeća se.
" Strast prema glumi u meni je tinjala godinama. Nije bilo lako biti supruga liječnika, trebalo je preuzeti obitelj i drago mi je da sam im se posvetila. Kad su djeca odrasla, a unuke krenule u školu, ja sam krenula ostvarivati svoj san. Došla sam u kazalište i odradila više od 20 godina. Ja, potpuna amaterka, samo sa željom i ljubavlju. Primljena sam širom raširenih ruku. Uletjela sam u ekipu izvanrednih ljudi, glumaca, redatelja (Mate Gulin, Anđelko Babačić) i ljudi koji su tada tvorili kazališni život. Iznijeli smo sve te godine radeći fantastične predstave, broja im se ne zna, a putovali smo posvuda - prisjeća se s iskrom u očima.
Jasminka smatra kako su upravo oni amaterskim radom udarili temelje da bi se šibensko kazalište moglo profesionalizirati. Učila je od odličnih redatelja i kolega pa kaže da je završila akademiju, iako nikad službeno nije ušla u nju. Nakon pet godina rada primljena je u Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, odnosno, struka je potvrdila kao glumicu i to joj je postala profesija. Nije u mirovini kao njeni vršnjaci, a kaže da bi mogla igrati još 20 godina. ‘Samo da me netko hoće’, reći će u šali.
- Laživac je bila zadnja predstava koju sam radila u našem kazalištu, a nakon toga sam imala gušt raditi sa vodičkom amaterskom družinom. Izvrsni su. Trebala im je zamjena i uskočila sam, baš je bio gušt raditi s tim talentiranim ljudima. Famozni su. Anđela Fržop, čovječe, to je rođeno za scenu", ispričala nam je.
Jasminka je glumila i u filmovima, u Osmom povjereniku koji je došao do Hollywooda i u Generalu. U zadnje vrijeme posvetila se pisanju romana ,a razmišlja i o izdavanju svoje zbirke pjesama iako joj početak pisanja nije bio ohrabrujući.
"Ostavila sam knjige, kukice i sve moje ručne radove i krenula pisati. Cijeli život nešto pišem. Prije 15 godina sam se ohrabrila i isprintala sam neke pjesme, dala sam ih jednom gospodinu u Šibeniku da ih ocjeni, da me poduči. Tako me popljuvao, to je bilo jezivo, brutalno i ponižavajuće. Vrag mi nije dao mira i nastavila sam. Ovog ljeta sam na međunarodnom susretu pjesnika u Splitu, koji se zove ‘Split na dlanu’, dobila povelju za najbolju pjesmu festivala. Četiri knjige su mi doma, peta uskoro izlazi. Napisala sam sedam dječjih priča, ali na čekanju su. Trenutna situacija u svijetu me inspirirala za još dječjih priča i one će uskoro izaći vani. Pišem i roman - priča nam o djelu koje je u naravi ljubavno, ali ima jako puno ozbiljnih stvari, od kriminala, smrtnih slučajeva, istraga, USKOK-a, umjetnosti, kulture i, na koncu, ljubavi koja sve skupa to pobjeđuje. Ljubav je glavna uloga. Taj bi roman trebao uskoro biti objavljen", otkrila nam je.
Piše i komediju nagovor Frane Perišina koji vodi amatersku glumačku skupinu na Cavtatu Na Facebooku je napisala stotine tekstova i kolumni, a čitaju je Mladena i Miro Gavran koji su joj kazali da to mora biti objavljeno.
Budući da je redovno odlazila na Festival glumaca u Vinkovcima tamo je upoznala drage kolegice s kojima je kliknula i osnovale su privatnu udrugu "Krijesnice. Sve vole pjesmu, ples, vole ‘prolumpati’ noć i to, kaže, naprave bez problema kad je ‘gore’.
"Prozvali su me dalmatinska bećaruša, jer kad dođem gore dignem ruke, kažu ‘evo je’ i tamburaši počnu svirati. Krijesnice su jedna naša intimna pričica u društvu, mi smo najsvjetliji dio, uz predstave, jer smo mi te koje imamo najviše života i plesa u nogama. Same smo se osnovale, nema tu ništa formalno", ističe Jasminka.
Ono o čemu nerijetko priča u javnosti je njezin osobni humanitarni rad jer želi da to ostane skriveno. Strašno je bila pogodila nesreća ljudi i poplavljenoj Gunji. Budući da nema novca s kojim bi im pomogla ona je odlučila pomoći im na drugi način- odrekla se velikog dijela svoje dote, plahti, prekrivača, jastuka te prikupila još potrepština i uz pomoć vodičkih vatrogasaca pun kombi pomoći dostavila konkretnoj obitelji u Gunji. Na isti način će pomoći stradalnicima u Petrinji i Glini.
"Imam u doti stvari za šest života, vadila sam sve vani i par dana prala, šumprešavala, inkolavala, sortirala i pakirala. Nazvala sam vatrogasce i pitala imaju li kombi, napunili smo ga i poslali u Gunju. Još ništa nisam napravila za Petrinju, novca nemam. Čekam da se napravi nekakva kuća, točno ću znati kome treba lancuna, kušina i svega što mogu napraviti ili sašiti. Sve mogu rukama napraviti", energično će Jasminka i nema sumnje da će to uskoro i napraviti.
Ponosna je na to što je nominirana za "Šibensku grandecu" i odvažno kaže:
"Kad sam dobila poruku o toj nominaciji bila sam u čudu i odmah upitala zašto ja, pa čime sam to zaslužila. A onda sam se trgnula i samoj sebi rekla: "Baš dobro’. Ima nešto u šibenskom mentalitetu upisano, ono ‘neš ti nje’, a s druge strane ima netko tko je rekao ‘Jasminka Antić bi trebala biti tamo’. E pa baš zato, ponosna sam, ja sam mala Crnička i baš jesam Grandeca."
