Autoritativan spikerski glas, koji se često čuje u vijestima i u drugim emisijama Hrvatskog radija te sinkronizacijama u dokumentarnim serijama koje emitira HTV, glas je četrdesettrogodišnjeg Šibenčanina Tomislava Barana. Sve je poznatiji i kao autor priloga u HTV – ovoj emisiji „Jezik za svakoga“, a svoje znanje i iskustvo ponudio je i Međunarodnom dječjem festivalu predlažući novu radionicu "Parlatina" koju je voljan voditi.
Godišnji odmor zbog kćeri provodi na MDF -u
Svoju privrženost Šibeniku i njegovom dječjem festivalu pokazuje i tako što već treću godinu godišnji odmor provodi u rodnom gradu baš za vrijeme festivala, jer njegova kći, jedanaestogodišnja kći Ana, pohađa radijsku novinarsku radionicu. Do sada je polaznicima te radijske radionice pomagao kao tata iz sjene, a svi su izgledi da će dogodine to prerasti u službenu festivalsku radionicu. Temeljit će se na razvoju vještine govora po čemu se čovjek na ovom planetu razlikuje od svih ostalih živih bića. Za to je napravio i elaborat. Organizatorima MDF-a se to svidjelo. To bi trebala biti radionica za djecu i mlade od sedam do dvadeset godina. Važno je shvatiti da je vještine govorništva potrebno razvijati u što mlađoj dobi, objašnjava Baran.
Kada ga se čuje čovjek najprije pomisli da u životu i nije mogao biti ništa drugo doli spiker, ali Baran se okušao i u novinarstvu, radio je scenarije za neke HTV- ove emisije pa i za prošlogodišnji novogodišnji program, drži govorne vježbe mnogima, od novinara do svećenika. Sinkronizirao je više od 800 emisija na HTV – u, a piše i stihove za uglazbljivanje i dječje slikovnice. „ Pisao sam stihove na dalmatinskom narječju, ali sam prije četiri godine sudjelovao na Krapinskom festivalu s turbo kajkavskim tekstom , a na Zagrebfestu mi je pjesma „Zagrebačka puca“, također na kajkavskom, osvojila nagradu publike. Možda je na to što mi je više uspjeha donio kajkavski nego dalmatinski dijalekt pridonijela i moja supruga koja je kajkavka“, šali se Baran.
Kako ga je Jasmina Nikić navela na medije
Novinarstvom i medijima taj se spiker-mentor, inače profesor talijanskog jezika i književnosti, „zarazio“ još kao dječak, a kasnije srednjoškolac u Šibeniku, najprije radeći upravo u novinarskoj radionici Međunarodnog dječjeg festivala. Novinarsko iskustvo stjecao je u nekadašnjoj Zagrebačkoj panorami radeći pod palicom iskusnih televizijskih profesionalaca poput Velimira Đuretića i Marije Nemčić. Zajedno s njim novinarski zanat tada su kovali i primjerice Nensi Brlek i Mirjana Hrga. Za taj ulazak u medije zaslužna je njegova profesorica fonetike, poznata spikerica i voditeljica Jasmina Nikić.
„Jasmina Nikić, moja profesorica na fonetici, dala mi je početni impuls da se prijavim na audiciju na HRT. Ona me ohrabrila da lijepo govorim i da imam ugodan glas i preporučila mi je da se razvijam u tom smjeru. Bilo je to 1994. godine kada se osnivao Treći program HTV –a pa je bila organizirana je audicija za novinare i voditelje. Javilo se čak oko 1 300 i audiciju organizirali na Velesajmu. Po tome se i zovemo velesajamska generacija. Prošlo je samo nas četrdesetero. Nakon toga sam počeo raditi u Zagrebačkoj panorami kao novinar, ali taj me posao baš nije ispunjavao. U to vrijeme, a riječ je o 1995. godini, bila je raspisana audicija za spikera Hrvatskog radija. Prijavio sam se i prošao sam bez problema i od tada do danas tada čitam vijesti na Hrvatskom radiju, a radim i na 3., takozvanom intelektualnom programu“, prisjeća se Baran.
Priznaje da je i on trebao raditi na sebi, iz govora izbaciti šibensko „zavlačenje“ i približiti se standardnom hrvatskom jeziku, a radionica koju nudi MDF –u u tom smislu bi pomogla i malim i mladim Šibenčanima. Stjecanje vještine govora i javne prezentacije danas je posebno važno i potrebno jer se o tomu malo vodi računa čak i u medijima, a na drugim područjima da se ne govori, a poznato je da prve sudove o nekome donosimo upravo prema načinu na koji komunicira.
