Gradnja šibenske katedrale, jednog od najvećih remek-djela hrvatskog graditeljstva počela je na današnji dan, 9. travnja 1431. godine. Katedrala je 2000. godine, zbog iznimne vrijednosti uvrštena i na listu UNESCO-a.
U početku gradnje katedrale nije sve teklo glatko te je gradnja često prekidana zbog nestašice materijalnih sredstava te je tako završena tek 1536., a posvećena 1555. Građena je od kamena sa otoka Korčule, Sušca, Brača i Raba, a podignuta je materijalnim sredstvima stanovništva.
Glavni projektant bio je Francesco di Giacomo iz Veneta, a glavni graditelji u prvoj fazi gradnje koja je trajala od 1431.-1441., Bonino iz Milana i Lorenzo Pincino. U prvoj etapi sagrađena su tri zida do visine vijenca s profiliranom torzijom i slijepim gotičkim lukovima te su završena oba portala .
Od 1441. gradnja katedrale povjerena je velikom Jurju Dalmatincu koji gradi poprečni brod, kor, sakristiju i osnove za znamenitu kupolu. Njegovo djelo je i friz s više od 70 sjajnih realističkih portreta Šibenčana. Napravio je dva mala puta koja nose razvijeni svitak s natpisom o gradnji, a ispod njih jedini originalni potpis majstora na latinskom. U posebnu kategoriju spada Jurjeva krstionica, remek-djelo u kojemu se spajaju kasna gotika i renesansa.
Juraj radi na katedrali sve do svoje smrti 1473., a nakon njega gradnju preuzima Nikola Firentinac koji završava kupolu i bočne brodove katedrale.
Od 16. stoljeća na katedrali su rađeni brojni manji popravci. U drugoj polovici 19. stoljeća zalaganjem šibenskog arhitekta Paola Bionija i uz potporu austrijske vlade izvršena je temeljita i sveobuhvatna restauracija (1843.-1860.). Nakon Drugog svjetskog rata u cijelosti je obnovljena sakristija (1947.-1949.), a izmjenom željeznih zatega (1961.) izvršena je statička sanacija katedrale.
U vrijeme Domovinskog rata tri granate ispaljene s broda bivše JNA 18. rujna 1991. godine probile su kupolu katedrale. Kupola je sanirana pet godina kasnije.
