Vice Vukov, jedna od najboljih, ako ne i najbolji hrvatski pjevač, rodom i dušom Šibenčanin preminuo je na današnji dan prije 11 godina od posljedica pada na stepenicama u Hrvatskom saboru u kojem je bio zastupnik. Ovog se datuma u Šibeniku službeno nitko nije sjetio, ali mi ne zaboravljamo Vicu. U znak sjećanja na njega donosimo vam dio priče o njegovoj karijeri koju smo objavili u novom broju internetskog časopisa "Volim Šibenik":
Zvijezda Vice Vukova na glazbenom nebu Hrvatske zasjala je iznenada, bez najave i upozorenja prije 60. godina, u rujnu 1959. godine kada je njegov kristalno jasni, zvonki bariton očarao publiku drugog Opatijskog festivala. Gotovo anonimni Šibenčanin Vice, pjevao je tada istu pjesmu u alternaciji s popularnim pjevačem moćnog glasa Dušanom Jakšićem koji je već imao veliki hit, pjesmu Sve moje jeseni su tužne te niz uspješnih opernih i kazališnih nastupa kao bariton školovanog glasa.
Nastup Vice Vukova na Opatijskom festivalu 1959. godine bio je jedan od najboljih i najupečatljivijih debija u povijesti hrvatske popularne glazbe. On je svojim glasom, pojavom i nedostižnom interpretacijom pjesme Mirno teku rijeke, dotaknuo nebeski svod i preko noći od potpuno anonimnog pjevača postao zvijezda. Od tada pa sve do 1970. godine on će biti istinski kralj estrade.
ŠIBENSKI GIMNAZIJALAC
Rođen je u Šibeniku, kao treće dijete Stipe Vukova, porijeklom s otoka Zlarina i Šibenčanke Amelije, rođene Marenzi. Potječe iz muzikalne obitelji koju je krasila ljepota glasa, pa je poput brata Joška i sestre Meri počeo pjevati u zboru Šibenskog pjevačkog društva Kolo. Volio je zapjevati i sa šibenskim uličnim klapama, a u raznim prigodama pjevao je i na pozornici šibenske gimnazije. Kao sedamnaestogodišnjak 1953. godine nastupio je u opereti Ševa, a iste je godine bio izbačen iz gimnazije i Saveza socijalističke omladine zbog nekih nepodobnih riječi o Sovjetskoj Rusiji u svom školskom radu. Iz Šibenika je na studij u Zagreb otišao 1956. godine gdje je nastavio pjevati kao član zbora KUD-a Ivan Goran Kovačić i Akademskom oktetu Duška Prašelja s kojim je nastupao u Italiji i Njemačkoj. Njegov glas nije mogao proći nezapaženo. U proljeće 1959. bio je pozvan na probno snimanje u studio Radio Zagreba, a već u rujnu kao debitant i potpuni anonimac, nastupa na Opatijskom festivalu na kojem snažnim glasom, bez trunke straha, baš kao da godinama pjeva pred publikom taj student filozofije ulazi u visoko društvo glazbenih vedeta.
VICE, ARSEN I BUDUĆA ŠIBENSKA NEVISTA GABI
Nakon tri festivalska dana od 18 izvedenih kompozicija nagrađeno je sedam među kojima su na prva tri mjesta bile:
Mimo teku rijeke, u interpretaciji Dušana Jakšića i Vice Vukova te Priča sata i Došlo je proleće.
Rezultat je ocijenjen pravednim, ali nije izdržao test vremena. Mirno teku rijeke postale su bezvremeni hit. Priča sata pala je u mrak zaborava (2019. godine na Youtubeu je imala 50 pregledavanja), a pjesma Došlo je proleće, netragom je nestala. Osim pjesme Mirno teku rijeke za koje je rečeno da je to balade koja snažno djeluje na slušatelje i na izvanredan način koristila narodne motive, dobre je kritike dobila i kompozicija Stih u pijesku, vedra, simpatična kompozicija u stilu foksa koja dokazuje da moderni muzički izraz ima plodno tlo među ljubiteljima zabavne muzike koju je u Opatiji 1959. godine pjevala buduća šibenska nevista Gabi (tada Gaby) Novak.
Više pročitajte na: https://issuu.com/volimsibenik/docs/volim__ibenik_no35
