Rođena Šibenčanka Stefanija Falica, prva vojnikinja u 1. svjetskom ratu spominje se u novoj turističkoj turi pod nazivom "Badass women" koju prolaze od ovog proljeća brojni turisti koji razgledavaju Donji i Gornji Grad u Zagrebu i to zahvaljujući vodičkinji Ivi Silla koja ju je osmislila. Zahvaljujući tome turisti sud obili priliku slijediti stope značajnih i osebujnih žena koje su obilježile zagrebačku prošlost i o čijim fascinantnim životima i sami Zagrepčani znaju nepravedno malo.
To su neizostavna Marija Jurić Zagorka, Dragojla Jarnević, također hrvatska književnica, ali i naša Tonka Stefanija Friganović Falica koja se odvažno, prateći muža, pridružila trupama prvog svjetskog rata izazvaši veliku pomutnju na ulicima Zagreba kad se u njemu pojavila noseći vojnu uniformu čiji je sastavni dio bila suknja te s činom koji nije imala niti jedna druga Hrvatica!
O toj hrabroj ženi pisali smo prije nekoliko godina u časopisu "ŠibenikTim". Njezino je pravo ime Tonka Friganović, ali je širom Europe poznata pod imenom Stefanija Falica. Ta neobična junakinja Prvog svjetskog rata rođena je krajem 19. stoljeća u poznatoj obitelji Friganović u uličici preko puta današnje Centralne gradske ljekarne (Ulica Stjepana Radića).
Ta naša Šibenčanka bila je prva vojnikinja Prvog svjetskog rata. Ona se u vojsku prijavila kao dragovoljka jer je željela biti uz svog supruga Ivana Falicu, nadbolničara iz Petrinje, nakon što je on mobiliziran i poslan na bojište. Bila je rođena i odrasla je u Šibeniku. Njen otac bio je stric Martina Friganovića, oca Mladena Friganovića kojeg predstavljamo u rubrici PORTRET. Njena braća bili su Mijo, Nikola i Blaž Friganović, a sestre Katina koja se nije udavala i Dume koja se udala u poznat obitelj uglednih šibenskih trgovaca Jadronja. Ne znamo točno kada je i zašto otišla iz Šibenika, ali je znano da se udala za Ivana Falicu iz Petrinje i da je uoči početka Prvog svjetskog rata živjela u tom gradu.
Vojničku odoru obukla je 27. listopada 1914. godine. Izazivala je golemu pozornost gdje god se pojavila i o njoj je pisale sve novine u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Postala je prava zvijezda koju su poput neke filmske dive salijetali obožavatelji. U rat je otišla ne želeći sjediti sama kod kuće dok joj muž ratuje pa se prijavila u vojsku. Primili su je i dali joj vojničku odoru koju je sama prekrojila tako da je od hlača napravila suknju. Bila je to jedina vojnička suknja u postrojbama Austro-Ugarske Monarhije i Centralnih sila. Prvi susret s bojištem imala je u okolici Banja Luke. Bila je bolničarka, ali je i s puškom u ruci jurišala na neprijateljske položaje. U borbama kod Mitrovice njena je postrojba doživjela težak poraz pa su ona i njen suprug Ivan bili zarobljeni.
Stefanija je uspjela pobjeći iz transportnog vlaka koji ih je vozio u logor u Nišu, a njen suprug nije imao sreće i završio je u vojnom logoru u Italiji na otoku Asinari odakle se, po svemu sudeći, nikada nije vratio. Nakon bijega iz zarobljeništva dočekana je kao junakinja. Dobila je čin desetnice i odlikovana je Željeznim križem za ratne zasluge. Rasporedili su je u vojnu bolnicu u Petrinji, ali je ona s novom postrojbom otišla na bojište u Galiciju.
Prema sjećanjima obitelji Friganović, Stefanija se po završetku rata vratila u Šibenik. Živjela je nedaleko od rodne kuće u današnjoj Ulici Stjepana Radića. Šibenčani su je podrugljivo zvali Tonka Soldatuša. U rodnom gradu nije bila osobito sretna. Obitelj i braća su je, doznali smo, ignorirali. Možda zbog patrijarhalnog odgoja nisu prihvaćali svoju slavnu i emancipiranu sestru? Vjerojatnije je da čak nije bilo ni zgodno poznavati je, a kamo li biti iz njenog roda nakon je Šibenik postao gradom u Kraljevini Jugoslaviji kojom je upravljala Srbija protiv koje je Tonka ratovala. Ne znamo što je radila i čime se bavila nakon rata u Šibeniku. Živjela je vrlo blizu svoje rodne ulice, u kući točno preko puta današnje Centralne ljekarne. Ponovno se udala i s drugim mužem otišla u Split gdje je umrla 1973. ili 1974. godine. Priča o Tonki Friganović alias Stefaniji Falica, prvoj vojnikinji Prvog svjetskog rata odavno je pala u zaborav i živi još samo na stanicama požutjelih novina, a nema više ni Šibenčana koji su je poznavali da bi nam mogli nešto više ispričati o toj neobičnoj ženi.