Datum objave: 14. Svibanj 2019

Upoznajte Šibenčane koje poznajete:Prof. dr.sc. Dragan Ljutić, rektor uspješnog Sveučilišta u Splitu

Upoznajte Šibenčane koje poznajete:Prof. dr.sc. Dragan Ljutić, rektor uspješnog Sveučilišta u Splitu
Diana Ferić
Diana Ferić

Jeste li čuli da je Sveučilište u Splitu nedavno proglašeno najboljim hrvatskim sveučilištem i najuspješnijom hrvatskom znanstveno - istraživačkom institucijom? Možda će vam se ovo pitanje činiti suvišnim u jednom šibenskom časopisu, jer kakve sad veze Sveučilište u Splitu ima sa Šibenikom, no itekako ima smisla. Veliki dio uspješnih studenata dolazi iz Krešimirovog grada, a na čelu ove znanstveno istraživačke institucije je Šibenčanin, prof dr sc. Dragan Ljutić. Nekad šibenski dječak, mladić, gimnazijalac, student Medicinskog fakulteta, danas poznati nefrolog, rektor Sveučilišta u Splitu, dočekao me u sjedištu Rektorata, u Splitu 3, s osmijehom i uspomenama, piše Ojdana Koharević u intervju s profesorom Ljutićem koji smo nedavno objavili u časopisu "Volim Šibenik" i prenosimo ga u cijelosti.

 

-Dobrodošli, je li moguće da je prošlo šest godina od dodjele nagrada Splitsko dalmatinske županije?! Sjećam se da sam čekao izlazak na binu među pet dobitnika osobnih nagrada kad sam čuo da ste i vi među dobitnicima i rođeni u Šibeniku…’ kaže mi uvodno, više ‘vanka protokola’, no kako mi to volimo, iskreno i iz srca.
Srcem se vraćamo u rodni grad i sada već davne 60-te, a na licu rektora Ljutića zatitra osmijeh.
Odrastali ste u Šibeniku, jeste li poput svih nas imali lijepo djetinjstvo, pamtite li školu, prijatelje, hobije…?
I samo jedno pitanje bilo je dovoljno da krene još jedna lijepa šibenska priča…

-Prošlo je više od pola stoljeća, ali uspomene su svježe. Odrastao sam u sretnim vremenima, išao sam u Osnovnu školu ‘Lepa Šarić’, današnja ‘Tin Ujević’ i doista imao lijepo djetinjstvo, velikim dijelom zbog obitelji; majka je vodila računa o svemu. Kad se sjetim tih vremena znam da smo mnogo ulagali u znanje, zahvaljujući izvrsnim nastavnicima, profesorima, a uz to se mnogo čitalo, imali smo razne slobodne aktivnosti, gluma, nastupi u šibenskom kazalištu, ples, glazba, gitarijade….

 

Nastupi u šibenskom kazalištu? Sjećate li se u kojoj predstavi ste glumili?

-Naravno! Bila je to predstava ‘Dugonja, Trbonja i Vidonja’ sada već pokojnog pisca Mladena Širole, a ja sam u predstavi glumio Dugonju. I sad se nasmijem kad se sjetim naših kostima, entuzijazma profesora Branice. Predstava je bila i ostala poučna jer govori o istini, pravdi i dobroti, a drago mi je što se i sada djeca uče istim vrijednostima. Nedavno sam je uočio na televiziji i prisjetio se sa suprugom svoje uloge…. Kad već govorimo o glumi, imao sam ja afiniteta postati glumac, čak me u pripremi za možebitnu akademiju podržao i prof. Ivo Brešan. Profesor Ivo i njegova supruga Jela Godlar - Brešan doista su bili posebni ljudi, njih Šibenik, kao i druge ne bi smio zaboraviti….

 

Glumili ste ‘Dugonju’, htjeli se ozbiljno baviti glumom, a u isto vrijeme ste bili i ljubitelj dobre glazbe. Znamo da je Šibenik grad velikih glazbenih imena: Arsen, Mišo, Vice Vukov, Ivo Pattiera, Klapa Šibenik, Krste Juras, Siniša Škarica….

-O da! Tih sedamdesetih sam, organizirao gitarijadu, a Siniša Škarica i Bubica su bili u žiriju. Tada su bili jako popularni plesnjaci s puno dobrog rocka, bluesa, svjetskih hitova, u velikoj sali naše gimnazije… Glazbom i glumom se nikad nisam ozbiljno bavio, život je išao u smjeru znanosti, no uvijek su važan dio moga života. Najradije se opuštam uz jazz, a u kazalištu obožavam operu, imali smo priliku pogledati ‘Normu’ u splitskom HNK, a nakon toga i ‘Kušnju’ Arthura Millera, balet ‘Derviš’.... 

 

Pohađali ste školu ‘Lepa Šarić’ na Baldekinu, odmah blizu bila je dugo godina i naša ‘bibljoteka’u Plavom neboderu, sigurno ste bili redoviti član poput većine nas rođenih u Šibeniku?

-U to vrijeme se jako puno čitalo, uz obveznu školsku lektiru, odrastali smo uz i Karla Maya, Zane Grey… I tada u osnovnoj školi i poslije u Gimnaziji imali smo nastavnike i profesore koji su nam prenijeli ljubav prema čitanju, znanju, stranim jezicima, ne bih htio nekoga ne spomenuti, no moram se zahvaliti profesoricama Hermini Maričić (razrednici) Miri Lambaši, Dunji Antunac, Branki Budanko, Ivi Livakoviću, neki više nisu među nama, no nek znaju njihove obitelji da sam im jako zahvalan za veliko znanje u to vrijeme odrastanja. Bilo je to doista izvrsno vrijeme u Šibeniku, išlo se u kino, pratili smo najbolje filmske hitove, ljudi su rado išli u kazalište… 

 

Odrastali ste u lijepom okruženju u školi, ali i u kući, majka je poput svih držala ‘tri kantuna kuće’…-Naravno, majka je uvijek brinula o svemu, u kući bi nam uvijek bilo svijeta, dolazilo se, častilo, imali smo jako puno prijatelja, rođaka, doista sam uživao u svakom trenutku odrastanja….

Prošlo je puno godina, vaša obitelj i sada živi u Šibeniku, stignete li, s obzirom na brojne obveze, doći u rodni grad, posjetiti omiljena mjesta iz djetinjstva, mladosti?
Dođem rado, no ne toliko često koliko bih htio. Kad god uspijem vikendima posjetim svoje, prošećem po gradu i obnovim uspomene, spustim se od ‘Golda’ do nekadašnjeg ‘Zera’, ‘Pia’ do obale, Katedrale, užitak je doći u tako lijepi svoj rodni grad, učiniti đir sve iza Doca, Vala….

 

U tom trenutku rektoru Ljutiću se ponovno ozari lice, jer na tom mjestu, između Doca i Crnice osvajale su se najveće titule šibenskog sporta, poznatih veslača ‘Krke’, a ‘teke dalje’ par stotina metara zapadno, među najboljima na bazenu u Crnici bio je njegov brat Goran.

-Moj brat Goran bio je prvak Jugoslavije u plivanju, a iste godine su veslači splitskog ‘Gusara’ Zlatko Celent i Duško Mrduljaš, na regati u Luzernu osvojili treće mjesto u svijetu. Obožavali smo sport, brat je postizao vrhunske rezultate, ja sam bio ljubitelj košarke, igrao sam onako za gušt i košarku i nogomet… Naravno, sjećam se Ace i Dražena, jer mi je Aco generacijski blizu… 

 

I tada sam pričajući, s rektorom primijetila tugu, sjenu, jer što više možemo reći ili napisati nešto o Draženu, a ne ponavljati sve rečeno, od Baldekina, do legendarnog ‘Basketa’ ili ‘KK’, bodrenja ‘Šibenke’ u tim zlatnim vremenima, te tragedije koja je šibenskog košarkaškog Mozarta odnijela s ovog svijeta, ali ne i iz naših uspomena... Nadajmo se da će uz sve što je do sada dobio, Dražen i njegova obitelj dobiti i više u rodnom gradu, jer takva legenda zaslužuje i bolje i više.

 

Vratimo se u stvarnost, nakon zavidne karijere nefrologa u Kliničkom bolničkom centru Split postali ste rektor Sveučilišta u Splitu. Sveučilište je u zadnjih dvadeset godina napravilo veliki iskorak, posljednje dvije godine ste, prema pokazateljima svjetske baze podataka Web of Science, najbolja hrvatska znanstveno - istraživačka institucija. To je rezultat vašeg rada, ali i vaših prethodnika…

-Apsolutno! Zahvaljujem se svim mojim prethodnicima, oni su napravili izvrsne rezultate, a ja sam došao da nastavim tim putem I zajedno s timom, primjenom novih metodičkih znanja i vještina postignemo još bolje rezultate, naravno uvijek u timu, uz pomoć najbližih suradnika, nastavnog kadra i naših vrijednih studenata za koje sve ovo radimo. Vjerujem da smo na dobrom putu, uskoro krećemo s novim studijima, želim pokrenuti Fakultet za ugostiteljstvo i turizam, u Makarskoj, nadam se da ćemo u tome i uspjeti. Znamo da naši studenti rado odlaze u europske i svjetske zemlje na daljnju edukaciju, no mi im želimo omogućiti rad ovdje i povratak u akademsku zajednicu kako bi timskim radom i primjenom znanja postigli još bolje rezultate.

 

Ima li u tim planovima mjesta za rodni Šibenik, pratite li zbivanja u rodnom gradu, Veleučilište, Studij energetske učinkovitosti, može li Šibenik dobiti novi Studij kao ogranak Splitskog sveučilišta?
-Itekako ima mjesta u planovima, a mislim da smo i vrlo blizu konkretnim ciljevima, a čim budemo znali, vi iz ‘Šibenik newsa’ imate ekskluzivnu vijest!

 

I za kraj, ajmo malo ‘začiniti’ ovaj šibenski razgovor toliko sveprisutnim senzacionalizmom; u rodbinskim ste vezama s premijerom Andrejom Plenkovićem, zbog kojih ste, kako se govorilo, uspjeli preglasati protukandidata i bivšeg rektora prof dr Šimuna Anđelinovića? Kažite nam što voli jesti, koje vino piti, kakav je u opuštenoj atmosferi, je li duhovit i stvarno toliko dobar i uspješan kako se prikazuje?

 

-I više od toga! Andrej je vrijedan čovjek, izvrstan političar, pregovarač, jednostavno najbolje što je Hrvatska ikada imala u politici. On je u rodbinskim vezama s mojom obitelji, no cijenio sam ga oduvijek, ne samo otkad je ušao u svijet politike; uspješno se nosi sa svim problemima koji su se cijeli niz godina gomilali i na koje nailazi. Što se tiče moga izbora, doista ne znam kako je tko glasao, niti sam lobirao, niti se ikada želim time baviti, glasovanje u Senatu je bilo tajno, a glasalo se po savjesti. Na meni je da opravdam to povjerenje, a što se tiče pitanja o Andreju osobno, e to ćete pitati njega, kad god zaželite.

 

I hoćemo, jer toliko toga bi htjeli pitati premijera, o školstvu, kulturi, građanskom aktivizmu, Hvaru, Dubrovniku i naravno o Šibeniku, tvrđavama, staroj gradskoj jezgri, mirti pokraj Katedrale, Docu, kinu Odeon, kinu Tesla… A to ćemo u nekom novom broju, putovanjem u prošlost, sadašnjost i budućnost, onih koji Šibenik imaju u srcu, poput nas rođenih pod forticom sv Ane, splitskog rektora, zagrebačke studentice, slavonskih ljubitelja šibenske kulture i gastronomije, uglednih diplomata, liječnika, građevinara, arhitekata… do onih koji se nisu rodili u Krešimirovom gradu. Svi oni čuvaju bogatu baštinu od ‘Dugonje’ u kazalištu, plesova u gimnaziji, grada pod zaštitom UNESCO-a, sve do samog znanstvenog vrha, najboljeg sveučilišta u Hrvatskoj, s vrijednim, samozatajnim i ponosnim Šibenčaninom na čelu.

 

Iz kategorije: Volim Šibenik