Ponedjeljak, 25 Veljača 2019 11:17

Zoran Škugor:Svoj zadnji koncert organizirat ću tamo gdje sam počeo -u Šibeniku

Napisala: 
Zoran Škugor:Svoj zadnji koncert organizirat ću tamo gdje sam počeo -u Šibeniku

Zoran Škugor vjerojatno je jedan od najcjenjenijih glazbenih i estradnih menadžera, čovjek koji je stvorio gotovo sve najveće zvijezde hrvatske scene govori za portal Dnevno.hr o svojoj karijeri, ali i razlozima srozavanja zabavne glazbe u Hrvatskoj.


Menadžersku karijeru započeo je 1975., kada je prvi put čuo Bijelo dugme, piše Andrea latinović na Dnevno.hr.
Nazvao je njihovog menadžera Vladimira Mihaljeka i rekao da želi kupiti nešto njihovih koncerata. Dogovorili su se za dio ljetne turneje i dao im 2000 DEM po nastupu, a u to su bili uključeni i putni troškovi. Škugor je, po večeri, na njima zarađivao 2000 DEM.

''Pod velikim pritiskom i prijetnjama ljudi iz glazbene branše, koji su imali zaštitnike u politici, 2000. godine sam donio odluku da se povučem i prodam firmu. Odluku nisam donio jer sam tako želio, već zato što nisam imao drugog izbora’’, rekao je jednom prigodom poznati Šibenčanin.
Zapravo, bez ikakvih pretjerivanja, Škugora bi se, vjerojatno uz Zrinka Tutića, moglo nazvati- ‘’ocem hrvatske glazbene pozornice’’, a znali su ga zvati i ‘’kraljem dancea’’.

Škugi, kako je poznat u društvenim krugovima, jednostavno je živuća legenda, čovjek koji je uveo prepoznatljiv zvuk, izričaj, ali i kvalitetu domaće glazbe.

 

 

Idemo od najaktualnijeg. Kako Vi komentirate ‘’Doru’’ koja je iza nas i možete li procijeniti uspjeh mladog Roka Blaževića na predstojećem Eurosongu u Izraelu?
Roko Blažević već dvije, tri godine nastupa po raznim televizijskim natjecanjima i na taj je način stekao veći broj svojih mlađih fanova. S obzirom da na Eurosongu, a i na Dori pretežno glasuju tinejdžeri, nisam iznenađen njegovom pobjedom. Sigurno je tome pridonio autor pjesme Jacques Houdek i njegov tim. Na sljedećem Eurosongu velik uspjeh bit će i ulazak u finale. Veliku ulogu u tome odlučit će hrvatska dijaspora koja se baš previše ne uključuje u glasanje. Kako će biti ovaj put brzo ćemo vidjeti.
 

Naravno da smo mi narod kojemu je u krvi kritiziranje svih koji nešto pokušaju, nije to moglo zaobići ni mladog pjevača Roka pa su dušebrižnici ustvrdili da je pjesma plagijat, kao i njegov stilski image s krilima. O ukusima se u pravilu ne raspravlja, ali, mislite li da su ta krila bila neophodna?
Što se tiče toga je li pjesma plagijat, ili ne, ja mislim da nije, već ima nekih sličnosti dopuštenih zakonima o autorskom pravu. Odmah sam se zanimao tko je autor drugoplasirane pjesme i saznavši da je Tonči Huljić, sve mi je bilo jasno, jer bi njegova pjesma išla na Eurosong u slučaju da se dokazalo da je pobjednička pjesma plagijat. Nije se stalo na tome pa se dva dana kasnije pojavila njegova izjava da je Roko odličan pjevač, ali da bi se njegova pjesma bolje plasirala. Pametnome je dosta da shvati. Što se tiče krila, to smo već vidjeli i valjda se nekom u Rokovom timu svidjelo pa su i oni napravili isto.. Osobno mislim da bi pjesma morala imati bolju produkciju ako želi parirati drugim zemljama koje su stalno u vrhu Eurosonga.
 

Već dugo govorite da sustav s kojim Hrvatska bira svoje predstavnike za Eurosong nije najsretniji, a to se i pokazuje činjenicom da smo posljednjih godina uglavnom pri začelju ljestvice. Gdje griješimo? U izboru vrste glazbe? Jesmo li možda pretenciozni? U čemu je problem s hrvatskom pjesmom na tom festivalu za kojega tvrde da je kič, a gleda ga više od milijardu ljudi?
Što se tiče pjesama koje šaljemo na Eurosong, mislim da bi trebao biti međunarodni natječaj, pogotovo što su nas u zadnja dva finala uveli stranci koji su radili na pjesmama i produkciji. Može reći tko god što hoće, ali festival sigurno nije kič, već je to TV FESTIVAL POP GLAZBE koji gleda više od milijardu gledatelja diljem svijeta. Naš problem je velika kriza autora i producenata koji se već dugo ne mogu ''sastaviti'' s odličnom pjesmom, odnosno, velikim hitom. Zato i zagovaram uključenje stranaca.
Javno ste upozoravali na nevjerojatno urušavanje kvalitete hrvatske glazbe i njezinih izvođača. Budući ste glazbeni mag koji je doista stvorio najveće zvijezde- od Nine, Sandija, Tonija, Vanne...- apsolutno ste kompetentni za takvu ocjenu. Kada je počelo to srozavanje?
Srozavanje pop i zabavne glazbe počelo je početkom 2000-tih godina, kada sam se morao povlačiti iz glazbe i tako se najprije otvorio prostor za hrvatske kopije srpske turbo-folk glazbe, a kada je narod shvatio da su to kopije, onda su počeli tražiti originale, koji su ubrzo pokrili tržište. To su rado primili vlasnici klubova, jer se uz takvu glazbu puno više pije nego uz Vannu, Ninu i slične...
 

Pa u ratno i poratno vrijeme, kada smo tek stvarali svoju državu, Hrvatska je imala fantastičnu glazbenu scenu koja je tada izišla izvan okvira države. Bilo je teško vrijeme, poraće, male plaće, neizvjesnost, ali pjevalo se, plesalo, snimalo sjajne spotove, koji s današnje vremenske distance izgledaju kao da su iz nekog paralelnog Svemira. Što nam se dogodilo na tom području u međuvremenu?
Za vrijeme rata bilo je logično da stvorim odličnu dance scenu, jer je disco- club bio jedino mjesto gdje su se mladi i oni koji su se tako osjećali mogli zabaviti. Moja logika bila je da moram napraviti tu novu scenu. Sreća što sam u Zagrebu naišao na talentirane izvođače te autore i producente, tako da je taj tip glazbe zavladao scenom, pogotovo što je bila bliska sa svjetskom pop-dance scenom. Cijelu sliku upotpunili su redatelji potova poput Denisa Wolhfarta, koji su radili ''MTV'' spotove na koje nisam štedio novac, kao ni na autore pjesama. Poslije sam doživio ''napade'' na sebe, tako da sam bio prisiljen povlačiti se iz posla. Drago mi je da su tadašnje moje zvijezde i danas nakon 25 godina i dalje u vrhu, što mi je potvrda da sam napravio odličan izbor svojih pjevača i suradnika.
 

Ozbiljan ste i tolerantan čovjek, dobro mi je poznato, ne osuđujete druge zbog njihova glazbena izbora, ali u više ste navrata upozoravali i na ‘’poguban’’ utjecaj narodnjačkih ‘’cajki’’ koje mladi ljudi pjevaju znajući svaki stih, svaku strofu, čak i kada je riječ o, nazovimo ih, opskurnim tzv. zvijezdama za koje mnogi nisu ni čuli. Kako je to moguće? Od kuda ti mladi ljudi ‘’izvlače’’ te kojekakve ‘’pjevaljke’’?
Mladi preko Brenine ''Grand'' TV-emisije i YouTubea doznaju za te izvođače i njihove pjesme. Što je najgore, nedavno sam dao neke intervjue za beogradske i crnogorske tv- postaje i novinari su me između ostalog pitali: Kako vam se dogodio turbofolk koji kod nas ne prolazi koliko kod vas? Što je s vašom scenom iz '90-ih koju smo svi ljubomorno slušali, jer ste imali sve odlično posloženo? Gušenjem te vrste glazbe i mojom eliminacijom s scene nastalo je što je nastalo...
Prije nekoliko ste godina bili i inicijator akcije ‘’Glazbom protiv droge’’. Ima li danas droge na našoj sceni više nego prije, ili su po defaultu glazbenici otvoreniji za takva eksperimentiranja?
Droge je bilo i bit će. Velik je i problem što se mladi uz turbofolk opiju. Vraćaju se doma pijani, a neki i ginu vozeći doma u pijanom stanju.
 

Može li Hrvatska ponovno ‘’izbaciti’’ jedan takav kvalitetan glazbeni val kakav je bio početkom ‘90-ih? Da parafraziram- ima li na obzoru nekih novih ‘’klinaca’’ koji bi mogli vratiti ugled našoj pop i rock glazbi po kojoj smo bili poznati?
Hrvatska u ovom trenutku, kao nikada do sada, ima veliki broj talentiranih mladih pjevača i pjevačica koji nemaju novca za financiranje svojih pjesama i spotova. Morat će se mijenjati model podjele novca iz glazbenog biznisa, za koji već dulje vrijeme imam rješenje. Ako industrija ne promijeni pravila, sve će stati. Koliko čujem, propadaju male radio postaje, ali i neke veće pa mi se čini da će doći do kaosa u kojem će mnogi ispasti iz igre.
Koliko su emisije poput ‘’Hrvatska traži zvijezdu’’, ‘’The Voice’’ i ‘’Supertalent’’, koje smo preuzeli iz inozemstva, utjecale na glazbene talente, stvorile neka svježa imena na koja možemo računati? Iskreno, osobno mi se čini da baš i nisu ‘’iznjedrile’’ glasove koje pamtimo…
Te emisije uglavnom su proizvedene zbog TV kuća i za sada su pokazale da talenata ima te da autori i producenti koji se vrte oko tih programa nemaju takenta da prepoznaju kvalitetu, ili im nitko ne nudi novac da bi radili s tim mladim talentima. Osobno mislim da su bez ideja kako da naprave biznis od kojeg bi svi uključeni imali nekakvu korist.
Oliverov odlazak i ispraćaj pokazali su više nego bilo što drugo da ljudi u Hrvatskoj itekako cijene umjetnike koji svoj poziv žive i rade kroz ljubav. Mislite li da ćemo ikada više dobiti nekog novog Olivera, Mišu, Đanija, Vicu… Nemojte samo reći da se sve mijenja i da moramo ići ukorak s glazbenim trenovima, jer, Sinatra uvijek ostaje Sinatra, a Oliver uvijek Oliver…
Vjerujem u nove mlade ljude koji će zamijeniti Olivera i druge nebrojene. Dobro je da se publika vratila u Lisinski i dvorane te kazališta pa je generacija ex- mojih zvijezda i drugih došla na svoj realan prostor.

S kime ste najviše voljeli raditi, a tko Vam je zadavao najveće glavobolje?
Sa svim svojim zvijezdama volio sam raditi, a najviše glavobolje davali su mi Dino Dvornik i Tony Cetinski.
 

Postoji li netko s kime izričito niste željeli raditi? Ili je to možda indiskretno pitanje?
Nažalost, '90-ih su mi na pregovore došli Hladno pivo, ali se nismo dogovorili, jer jednostavno nisam znao tko bi tada bila njihova ciljna grupa koja bi voljela tu vrstu glazbe. Puno kasnije iz znatiželje sam otišao na njihov koncert na Jarunu i vidio veliku masu pretežno srednjoškolaca koju '90-ih zbog ratne situacije nisam ni vidio kao biznis.
Primjećujem da Vas dosta pogađaju društvene nepravde i na njih javno reagirate. Je li ovo društvo ‘’zaglavljeno’’ u duhovima prošlosti pa se to odrazilo i na glazbu?
Mislim da se dugo ništa pozitivno u društvu ne događa, što mi je nagovještavalo ukidanje proizvodnje i pogodovanje uvoznom lobiju, a to danas jako plaćamo. Sigurno je takva situacija djelovala i na stanje u glazbenom biznisu.
 

A možete li se prisjetiti nekih koji su zaista bili kvalitetni, ali su, nažalost, ostali ‘’one hit wonder’’ i nestali su netragom?
Imamo dosta kvalitetnih izvođača koji su ostali na jednoj-dvije prepoznatljive pjesme pa su nestale, poput rock benda Regata, zatim Ella iz '90-ih i još neki...
Evo, sjećam se da je možda najmoćniji glas, ali i pojavu, možda ispred svoga vremena, Kasandra, koja je izgledala poput moćne ratnice, a imala je i takav glas, potpuno nestala na vrhuncu svoje slave. Svašta se pisalo o njoj, jeste li možda u kontaktu? Ne bi li ona danas s tim svojim stilom i rasponom glasa doslovce ‘’pomela’’ brojne polutalente koje danas slušamo?
S Kasandrom sam često bio u kontaktu i razgovarali smo o njezinom povratku. Zamolila me da malo pričekam dok riješi neke svoje probleme. Mislim da od toga neće biti ništa, jer uskoro počinjem s organizacijom ciklusa humanitarnih koncerata za zagrebačku bolnicu Sv. Duh, koji će biti moj oproštajni koncert s estradom. Normalno da ću zadnji napraviti u svom Šibeniku gdje sam počeo pa ću i završiti...

FOTO naslovnica:Totalni.hr
 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!