Zgrada Hrvatskog kazališta Šibenik trebala bi , kao i ono što se u njoj događa, biti reprezentativna ne samo zbog svoje povijesti i ljepote nego i zbog toga što je nacionalna institucija u kulturi. Na žalost, to baš nije tako.
Dovoljno je vidjeti u kakvom je stanju stolarija na njoj i lako zaključiti da se ona jednostavno ne održava.
Jedna slušateljica Županijskog radio Šibenika nedavno je u eteru upozorila na trošna vrata koja se nalaze prema Ulici Stjepana Radića kroz koja se unosi inventar za predstave. Ne može, kaže, doći sebi, da to tako godinama stoji i da nikome ne smeta.
„Da je kojim slučajem to moje ja bih bila kruha gladna, a obnovila bi ta vrata“, zavapila je ta Šibenčanka i čak predložila da se otvori žiro račun na koji bi građani uplaćivali novac za njihov popravak kada već gradska vlast o njoj ne vodi računa.
U lošem stanju su i glavna vrata na Kazalištu i prozori.
Nikome ne smeta ni neugledan ulaz u Upravnu zgradu šibenskog kazališta koji je potpuno zapušten i samo što mahovine ne izlazi na zidovima i stepeništu, ali ni to što u proteklih desetak godina još nisu promijenili natpis na kojem i dalje stoji Šibensko kazalište, a ne Hrvatsko narodno kazalište Šibenik.
Teško da je za te ipak kozmetičke zahvate potrebno puno novca i da je to razlog što se o kazališnoj zgradi ne brine. Treba ipak naglasiti, da je jedino obnvljen Ured ravnateljice kojise lani uređivao mjesecima. Ali što to vrijedi kad je sve ostalo zapušteni i gotovo u stanju raspadanja.
