Nema istaknutijeg glazbenog događanja u Šibeniku n a kojem ne sudjeluje pijanistica Gordana Pavić, profesorica klavira u Glazbenoj školi Ivana Lukačića u Šibeniku – od Večeri šansone , koncerata Kola i Šibenske narodne glazbe do koncerata u kazalištu. Sveprisutna je u šibenskom glazbenom životu,a kada je, potpuno uživljenu, vidite nad njezinim klavijaturama odmah se osjeti da to što radi voli, da su ona i glazba jedno. Zadranka po rođenju, u Šibenik je, vrlo brzo nakon što je završila Glazbenu akademiju u Zagrebu, došla živjeti zbog ljubavi jer se još kao studentica vezala za Tišnjanina koji je već tada bio zaposlen u Šibeniku. Veliku zaslugu za to što ju Šibenik ima snosi i Rudi Vučić, ravnatelj šibenske glazbene škole koji ju je, nakon jednog stručnog susreta u Dubrovniku pozvao da dođe raditi u Šibenik, to joj je odgovaralo iz osobnih razloga i odluka je pala. Gordanini učenici redovno osvajaju nagrade na glazbenim natjecanjima, neki su se odlučili i za studij glazbe, posljednji u tom nizu je Šime Buha koji je upisao Glazbenu akademiju u zagrebu i istodno završana četvrti razred šibenske gimnazije.
- Točno je da sudjelujem na mnogim glazbenim događanjima u Šibeniku i to me ispunjava. jest da se to ponekad čini david Coppefieldskim biti na toliko strana, ali kada imate volji i kada za to živite nije teško. To nije rezultat neke moje životne strategije već prihvatim, jedno, pa to jedno donese nešto drugo i tako se nastupi zaredaju. U Šibeniku živim u središtu grada tako da ne gubim vrijeme na putovanje pa puno više stvari mogu stići. Ali to se sve događa po nekoj pozitivnoj inerciji.
- Glazba je od početka obilježila Vaš život i obiteljski Vam je suđena.
- U mojoj je obitelji glazba uvijek bila važna i cijenila se. Podrazumijevalo s eda moja starija sestra pa onda ja upišemo glazbenu školu. To nas roditelji nisu niti pitali. tema za raspravu bila je samo koji ćemo instrument svirati. Budući da je mama svirala violinu sestra ju je upisala po inerciji, ali je kasnije prešla na klavir. Roditelje smo nagovorili da kupe klavir, a to im se ulaganje isplatilo jer smo i jedna i druga dale rezultate. Na početku te, to je uobičajeno i kod sportaša, u nešto gurnu roditelji i potiču te,a onda to postane samo tvoja stvar i više ni ne želiš da ti roditelji dolaze na koncerte.
Kako ste se snašli u Šibeniku?-Odlično. Tu radim i živim, tu stvaram i obožavam kad me netko nakon nekog koncerta izvan Šibenika pita „A, jeli, vis te ono iz Šibenika“ pa je posno odgovorimo „naravno“.
- Kako uspijete spojiti taj veliki glazbeni angažman i pedagoški redovni rad s djecom u Glazbenoj školi.
- Uživam u radu s djecom. Sviđa mi se to što i kako s njima radim. Lijepo je nakon 10 godina recimo osvrnuti se i vidjeti što je napravilo neko dijete koje vam je došlo kao nekakva tabula raza, koliko ne napredovalo. Ne odnosi se to samo na glazbene talente nego na svu djecu, svima njima ta glazbena naobrazba nešto da i promijeni ih. Takva sam da svaki posao želim napraviti dobro i nema šanse da na uštrb nastave radim nešto drugo i obrnuto. Kad čovjek nešto voli i kada je motiviran sve stigne.
- Vaša kći Lora je također u glazbenim vodama.
- Ona je pohađala Glazbenu školu, a sada svira trubu u Šibenskoj narodnoj glazbi i to mi je super. U Glazbenoj školi je najprije nekoliko godina svirala klavir pa je prešla na trubu. I na njezinom primjeru se vidi kako je ta glazbena naobrazba bitna i ako se ne želiš profesionalno baviti glazbom. Ona danas svira s odraslim ljudima, s dugogodišnjim glazbarima i ono što je naučila u Glazbenoj školi joj dosta koristi.
- Spominjemo razna događanja na kojima ste samo jedna od sudionika. Što je sa samostalnim koncertima?
- Zadnji samostalni koncert u Šibeniku sam imala 2014. godine. nakon toga sam nastupala samostalno u nekim drugim sredinama. Odlučila sam da ću ove godine održati samostalni koncert u šibenskom kazalištu, najvjerojatnije u svibnju,a svirat ću samo Chopina.
