Srijeda, 14 Veljača 2018 13:44

Predstavljamo kandidatkinje za Šibensku grandecu:Vinka Karađole Cvita ne može bez cvijeća i Šibenika

Napisala: 
Predstavljamo kandidatkinje za Šibensku grandecu:Vinka Karađole Cvita ne može bez cvijeća i Šibenika

Poznata šibenska cvjećarka – aranžerka Vinka Karađole Cvita po svojoj je ljubavi prema cvijeću i svom rodnom Šibeniku već opjevana u pjesmi koju je o njoj napisala šibenska pjesnikinja Vinka Anić , a sada je upravo zbog svog takvog „opredjeljenja“, a uz to i privrženosti kojom u Strukovnoj školi u Šibeniku ući cvjećarskom zanatu i kreativnosti nominirana i za ovogodišnje priznanje Šibenska grandeca.
O tomu koliko je posvećena toj djeci dovoljno govori jedna crtica od prošle godine – znajući da jedna od njezinih učenika obožava Ivu Pattieru ona mu ga je dovela da mu zapjeva na njegov rođendan.

 

Jednako je Vinka Karađole Cvita posvećena i svom poslu, zapravo umjetnosti kreiranja cvjetnih aranžmana i ukrašavanju prostora cvijećem i drugim biljaka, ali uvijek onima koje imaju vezu sa Šibenikom i njegovom tradicijom.
Malo je događanja u Šibeniku ili šibenskih događanja izvan Šibenika kojima ona nije dala svoj kreativni pečat.
Ta fetiva Šibenka iz crničke težačke kuće, djevojačkog prezimena Trlaja, bez cvijeća ne zna i ne želi živjeti. Uz cvijeće je odrasla te se i danas rado sjeća kako je s majkom još kao djevojčica pravila "bokete" za Dušni dan. Završila je Srednju turističku školu, neko je vrijeme radila u jednom šibenskom poduzeću, ali... Nije to bilo to. Posvetila se svojoj ljubavi – svijeću sama se školujući u Italiji i Nizozemskoj.

 

- U meni je nešto tinjalo i tinjalo. Cvijeće me zvalo, mamilo me i onda je naprosto puklo u meni. Odlučila sam napustiti posao i otvoriti svoju cvjećarnicu. Bilo je to 1986. - kaže Cvita, jedna od deset kandidatkinja za ovogodišnju Šibensku grandecu. U Šibeniku je tada već bilo dosta cvjećarnica, pa se trebala pokazati i dokazati, što je zahtijevalo i kontinuirano učenje, odlazak na seminare, edukaciju i natjecanja. Ulagala je u sebe, odlazila u Italiju i Nizozemsku, sve vlastitim novcem, učila, kreirala, unosila ljubav u svaki buket, svaki aranžman. I to je donijelo rezultata. Gotovo da i nema nekog značajnijeg događaja ili prigode u kojoj Cvita nije imala svoje "cvjetne prste". Njezina cvjećarnica promijenila je nekoliko lokacija u staroj gradskoj jezgri, da bi je Cvita prije 20 godina odlučila zatvoriti i zaposlila se u Srednjoj strukovnoj školi, ali bukete i aranžmane za razne prigode radi i dalje.

Njezine cvjetne kreacije, a to Šibenčani znaju, lako je prepoznati, jer su drukčiji od drugih.
- Tajna je u tomu što ni cvijeće, kao ni bilo što drugo ne možete raditi za nekoga dok tu osobu ne upoznate. Zbog toga cvjećar mora imati dobru moć zapažanja, uočavanja, pa čak imati osobine psihologa. Nikad nisam napravila vjenčani buket a da nisam vidjela osobu za koju to radim. Znači, vaše oči govore o tomu kakav vjenčani buket trebate imati. To je bit, ući u dušu. Danas nas je preplavio internet, pa svi kliknu, pogledaju sliku i kažu: - Je, to je to!, a ne znaju hoće li taj buket odgovarati osobi kojoj je namijenjen - govori Cvita.

 

U njezinim cvjetnim aranžmanima uvijek je prisutan Šibenik. Neka sitnica, detalj, predmet, posebno kad se radi o aranžmanima za velike dvorane ili posebne prigode.

 

- Bila sam u stanju torkul (preša za grožđe op.a.) staviti u autobus i s njim za Zagreb! Čudili su mi se svi, pa i moji ukućani, ali ja sam sa cvijećem morala predstaviti trude šibenskih težaka. U Split sam nosila damižane, vidra... ma sve ono čime sam bila okružena kroz svoje djetinjstvo i mladost, jer sam tako najbolje, uz taj kamen i more, mogla čovjeku približiti Šibenik i ljubav prema njemu. A za mene je ljubav prema cviću i Šibeniku jedno te isto - rekla je Cvita.

Da se nju pita, puno bi toga promijenila u školskom kurikulumu. Mijenja ono što može, jer pravilnik po kojem rade u njezinoj školi star je "svega" 23 godine.
- Zamislite koliko se toga u dva i više desetljeća promijenilo? Nije cvjetni aranžman danas isti kao prije 20 godina, ali teško to ide. Nažalost, za to nema sluha - od ministarstva pa na niže. Ja se trudim maksimalno, radost mi je raditi s učenicima, ulažem u sebe, jer akademije za moje zanimanje nema - govori Cvita.

 

 

Na pitanje kako je primila vijest o kandidaturi za grandecu odgovara:
- Prvo što mi je palo na pamet bilo je sjećanje na moju mater i babu koje su mi, kad bi išla negdje, rekle: Daj, uspravi se, oću da budeš ko grandeca! ". A grandeca, to je nešto posebno, počašćena sam. Puno je grandeca u mojem gradu i svaka koja je predložena ima nešto lijepo u sebi. Samo da je bez one - prva! Bez najbolja od deset - reče Cvita.
 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!