Ponedjeljak, 12 Veljača 2018 13:07

Predstavljamo kandidatkinje za Šibensku grandecu:Učiteljica velikog srca Ivana Kalebić

Napisala: 
Predstavljamo kandidatkinje za Šibensku grandecu:Učiteljica velikog srca Ivana Kalebić

Ivana Kalebić, rođena Guberina učiteljica razredne nastave u OŠ Jurja Šižgorića u Šibeniku prototip je učiteljice kakvo današnje društvo treba - potpuno je predana svom radu i svojim učenicima kod kojih na različite načine razvija kreativnost i samosvjesnost i k tomu kod njih budi ljubav prema zavičaju. Učiteljica Ivana Kalebić je i samohrana majka dvoje, istina već odrasle djece, pjeva u šibenskom pjevačkom društvu Kolo već 24 godine, putuje sa svojom obitelji, bavi se adrenalinskim sportovima. „Kolo je moja velika ljubav, to je naša tradicija i ponosna sam što sam i članica Kola i članica Uprave, što i tu dajem svoj doprinos“, kaže.

 Zbog svega toga kandidirana je za ovogodišnje priznanje Šibenska grandeca.

 

 

Zahvaljujući njezinom entuzijazmu i posvećenosti učiteljskom pozivu, ali i pozirivnim reakcijama njezinih učenika i njihovih roditelja ona s učenicima četvrtog razreda OŠ Juraj Šižgorić koje vodi otkako su krenuli u školu, čini čuda i postiže nevjerojatne rezultate. Učenici tog razreda koje bi bilo uputnije nazvati ekipom ili još bolje svestranim i uspješnim timom. Oni znaju snimati filmove, nastupati u javnosti, glumiti, statirati, planinariti, dugo hodati, a k tome su još i plesači pa čak i uspješni robotičari.

-Takva sam otkako znam za sebe, kaže i sliježe ramenima kao da se čudi našem čuđenju njenom radu i postignućima, Volim svoj grad, volim svoje ljude, djecu, učenike, volim život, a moj me posao u potpunosti ispunjava. Biti učitelj odgovoran je dinamičan i zahtjevan poziv koji traži stalni rad na sebi, stalno usavršavanje i usvajanje novih znanja. Taj me posao ispunjava i ja ga jednostavno živim.

 

Prošle su godine učenici Ivane Kalebić ubrali iznimne plodove svog rada. Dokumentarni filmovi o rijeci Krki i arhipelagu Kornati koje su snimili sami bez ičije pomoći, pokazali su se izvrsnima. Pohvale im stižu sa svih strana, ali oni ne odmaraju na lovorikama nego s još većim žarom već uvelike rade na novom još ambicioznijem projektu, dokumentarno – edukativnim filmovima o Šibensko – kninskoj županiji i Šibeniku. Prije Krke snimili su dokumentarni film o Kornatima. Po tomu što rade jedinstveni su u Hrvatskoj. Film o Kornatima i Krki snimili ste i promovirali u samo 10 mjeseci.


Može se slobodno reći da Ivana većinu svog slobodnog vremena provodi sa svojim učenicima i to se samo na tako „profesionalnim“ zadatcima kao što ej snimanje filmova – vodi ih i na neka kulturna događanja u Šibeniku, u kinu, ljeti na kupanje po otocima.

 

„Neki mi govore što mi to treba, a neki da je to što radim baš super i pokazuju razumijevanje. Dokumentarne filmove snimam sa svojim učenicima zato što su oni idealan medij koji spaja moju ljubavi prema svom zavičaju i onaj važni dio školskog gradiva u okviru kojeg djeca uče o svom gradu i županiji, dakle o svom zavičaju kako bi ga upoznala i zavoljela. Tako se rodila ideja da sve to kroz film spojim, pretvorim obvezu u stvaralačko zadovoljstvo i još k tomu da kroz učenje, druženje i igru napravimo nešto korisno za Šibenik i Šibensko – kninsku županiju, nešto što će trajati, što će i drugoj djeci pomoći da zavole svoj zavičaj, ali i da ga upoznaju djeca iz drugih hrvatskih krajeva pa i drugih zemalja.

Prvi film Čarobni grad u očima djece posvećen Šibeniku snimili ste još 2012. godine uz pomoć kolegice Branke Grubić iz pjevačkog društva Kolo.

Tada sam se prvi put okušala u tom mediju. Do tada se nisam bavila filmom i videom. Hobi mi je bila fotografija. U međuvremenu sam kupila malu kameru, fotoaparat i računalo. Putujući s Kolom, uživajući u dobroj pjesmi, društvu s kolašima rodila se ljubav prema fotografiranju i snimanju. Veliki utjecaj na mene ostavila je Branka Grubić bez čije pomoći ne bih objavila film o Šibeniku.
Nakon toga dolazi mi nova generacija učenika. To su ovi moji sadašnji četvrtaši : Lora Baljkas, Šimun Bašelović, Gabriela Brailo, Xingyu Chen, Gušte Cukrov, Tina Dedić, Šimun Galijatović, Vice Grubišić, Rozario Jurin, Elena Matošin, Dino Mičin, Jakov Morović, Julija Muselinović, Niko Radovčić, Katarina Skorić, Aleksandar Stefanović, Andrija Šunjara, Ante Vlahov, Tonina Vlahov, Frane Zoričić i Gabriele Živković.
S njima me je odmah povezala neka dobra kemija. Kako se to danas kaže, jednostavno smo kliknuli. Shvatila sam da s njima mogu postići više od onoga što je predviđeno programom redovne nastave. U našoj školi već niz godina uveden je cjelodnevni boravak pa i po tomu više im nisam bila samo učiteljica jer smo provodili puno više vremena zajedno. To je stvorilo jedan fini vremenski okvir za razgovore, razmjenu ideja, bolje upoznavanje i uočavanje njihovih afiniteta. Nastala je naša mala zajednica, a projekt aktivnog učenja kroz rad, igru i istraživanja, sublimiran u dokumentarnom filmu kao sredstvu i cilju, sazrio je u drugom razredu. Razgovarala sam o tomu s roditeljima. Oni su to s oduševljenjem prihvatili i tada smo krenuli“; prisjeća se Ivana.

 

Mnogi nastavnici izbjegavaju rad s djecom na terenu, odlaske na izlete i ekskurzije. Glavni razlozi za izbjegavanje rada izvan škole su stres, napor, a još više odgovornost za učenike izvan školske zgrade. Nju to ne ometa.

„Ne dam da me to omete. Točno je da su pravila za odlazak na izlete određena zakonom. Točno je i da je odgovornost iznimno velika. No sve to nisu razlozi da se od rada izvan škole pa i izvan školske godine odustane. Od odgovornosti ne bježim nego se s njom suočavam, a sve što radim izvan redovne nastave dogovaram s roditeljima koji pristajući na to i sami preuzimaju odgovornost. Roditelji su u načelu kada je riječ o napretku i uspješnom školovanju njihove djece vrlo kooperativni. Rado prihvaćaju moje projekte, a kada idemo na teren s nama obvezno ide barem dvoje roditelja, a i svi“, priznaje Ivana.
Puno joj znači to što je nominirana za Šibensku grandecu. „Došle su mi suze u oči kad sam shvatila da je netko vidio, prepoznao naš rad i trud. Meni to puno znači, meni je to takav čast i takav ponos. Ne vidim tu samo sebe nego i svoje učenike. Taj tko me je predložio nije predložio samo mene nego i sve moje učenike. To im pokazuje da u životu vrijedi napraviti nešto dobro i kvalitetno, ne samo za sebe nego i za svoj grad. Zato veliko, veliko hvala“, zaključuje Ivana Kalebić.

 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!