Datum objave: 14. Prosinac 2017

Vijesti iz povijesti:Šibenčani su prije više od 100 godina htjeli uređeniji okoliš katedrale

Vijesti iz povijesti:Šibenčani su prije više od 100 godina htjeli uređeniji okoliš katedrale
Diana Ferić
Diana Ferić

Prije gotovo 103 godine, u proljeće 1915. godine, šibenske općinska uprava i crkveni velikodostojnici odlučili su urediti jugozapadnu stranu katedrale sv. Jakova koja ja je nakon rušenja kule Teodošević, crke sv. Roka i uklanjanja Černomita, kako se nazivao ulaz u grad koji se nalazio pored kule, izgledala jadno i zapušteno.

 

Neki smisleni plan da se prostor oko katedrale uredi već je postojao jer su već ranije, 1899. godine, bili porušeni i uklonjeni kula Teodošević i crkva sv. Roka. Prilaz katedrali s obale ostao je devastiran i nedorečen, a kako je ispod katedrale još ostao derutni Fondak (skladište hrane) taj najljepši te povijesno, kulturno i duhovno najvrjedniji dio Šibenika izgledao je kao otvorena rana. Loš dojam pojačavala je lijepa ribarnica na obali ispred katedrale izgrađena 1903. godine po nalogu predstojnika šibenskog redarstva Grimanija, te elegantna kuća poduzetnika Montanaria, vlasnika prve šibenske parne tvornice tjestenine neposredno uz, tada još kolni, prilaz katedrali. Kako je uoči izbijanja Prvog svjetskog rata konačno bio uklonjen objekt Fondaka očito je bilo sazrelo vrijeme da se nešto poduzme, odnosno da se dovrši započeto. Šibenčani su bili svjesni da je jugozapadi okoliš katedrale gradska sramota koja se ne može više tolerirati, no, čini se da je za početak radova presudna bila ideja da se na mjestu crkve Sv. Roka podigne spomenik Šibenčanima koji su do tada poginuli u Prvom svjetskom ratu.

 

Na diku Šibeniku

Evo kako je sve to opisano i objašnjeno u tadašnjim novinama (prijepis izvornika):
„Rušenjem Fondaka po¬stalo je vrlo aktuelnim, kako da se regulira čitav onaj jugozapadni okoliš Bazilike, e da bude u skladu s onim dijelom grada, koji je s arhitektonske strane najljepši. Pitanje je ovo vrlo važno, te zahtjeva najveću brigu i suradnju svih faktora, pa i gradjanstva, kojemu takodjer pripada riječ, buduć se radi o gradnji koja mora biti u skladu sa monumentalnošću cijelog onog ambijenta i na diku Šibeniku. Mora se zato omogućiti javno pretresanje ovoga pitanja i obrazloženja javnog mni¬jenja.
Na poziv općinske uprave sastala se je anketa, u kojoj su sudje¬lovali gg. kot. poglavar savj. Calebich, ar¬hitekt viši savj. Ćiril Iveković, član centralne komisije za sačuvanje spomenika; nar. zast. dr. Dulibić; mons. Don V. kan. Karadjole kao delegat crkovne vlasti; savjetnik inži- nir Storff; članovi upravnog odćinskog od¬bora te profesor Miagostović.
Općinski upravitelj g. Luger izvjestio je, kako je, i samim zaključkom centralne komisije za uzdržanje spomenika, moralo doći do rušenja Fondaka. Svi spomenici sa Fundaka stavljeni su na sigurno mjesto. Potaknuo je pitanje reguliranja jugozapadnog okoliša Bazilike te je istaknuo, da gradnja mora biti izvedena tako, da odgovara veličanstvenosti Bazilike i čitavom onom kom¬pleksu predjela.“

 

Arkade, stubovlje i spomenik poginulim Šibenčanima

„Arhitekt gosp. Iveković, poznat sa svoje strukovne i opće naobrazbe, izjavio se je principijelno sa gledišta arhitektoničkog, kakova bi morala bit buduća gradjevina. Njegovo je mnijenje, da bi se rušenjem kuhinje na biskupskoj palači mogao otvoriti jedan dio južne strane crkve uz stranu za¬padnog pročelja. Nakon izmjene mnijenja, anketa složila se je sa stručnjačkim mnijenjem arhitekta gosp. Ivekovića, te, kao što izgleda, postigao se je sporazum izmedju interesenata i op¬ćine.
Arhitekt, g. Iveković do koji dan do¬nijet će skicu, koja će se temeljiti na slje¬dećem.
Rušenjem kuhinje na biskupskoj palači imalo bi se na polovini površine, koja se proteže od biskupske palače do ugla crkve, u odgovarajućem stilu dograditi biskupska palača. Predpostavlja se naime, da vanjština dijela crkve, koji će se rušenjem kuhinje odkriti, samo dijelom do ugla crkve ima urese.
Na porušenom prostoru Fundaka sagradit će se arkade do razine plokate, koja će time biti proširena na jugozapadnu i na južnu stranu. Za prilaz crkvi sa zapadne strane sa¬gradilo bi se stubovlje, a izmedju arkada i stubovlja, na prostoru na kojemu je prije bila crkva sv. Roka, imao bi se podiči spo¬menik u sadanjem ratu poginulima Šibenča¬nima, i to takav, da nebi priječio vidik na Baziliku, a harmonizirao bi sasma arhitektorski sa cjelinom. Kada skica bude gotova, anketa će se sastati ponovno te pitanje uzeti još jednom u pretres, prije nego se predje na izradbu detalja. Konferencija je zaključena zahvalom Preuzv. Gosp. Namjestniku, koji je tako spremno dodijelio za ovo važno pitanje ar¬hitekta nadsavjetnika gosp. Ivekovića.“

Jednostavnije rješenje

Gotovo ništa od onoga što je predlagao arhitekt Iveković nije ostvareno. Odustalo se od arkada i stubovlja, a otpalo je i podizanje spomenika poginulim Šibenčanima. Nije srušena ni kuhinja biskupijske palače koja je u cijelosti prekrivala polovinu južnog pročelja katedrale, niti je na tom mjestu „u odgovrajućem stilu“ dograđena biskupska palača. Umjesto toga išlo se na jednostavnije rješenje. Napravljeno je stubište tako da na trg između katedrale i Velike gradske vijećnice i u Kalelargu više nisu mogle ulaziti zaprege i motorna vozila koja su se već pojavila u Šibeniku. Prostor ispred katedrale je popločan i proširen te zahvaljujući rušenju Fondaka otvoren prema moru i osunčan. Pogled na katedralu s obale i mora sada je bio otvoren, a podizanjem zaštitnog potpornog zida između biskupijskog ordinarijata i stubišta stvoren je prostor o čijoj praktičnoj namjeni, svrsi pa i estetskom smislu Šibenik do danas nema konkretnu ideju.

Marina ispred katedrale

Današnji izgled jugozapadni okoliš katedrale sv. Jakova dobio je tek 1961. godine kada su završeni, 1947. godine započeti radovi, na faksimilskoj obnovi u Drugom svjetskom ratu do temelja srušene Velike gradske vijećnice i oštećene sakristije katedrale sv Jakova te kompleksnom uređenju današnjeg Trga Republike. Radove je izvelo šibensko poduzeće „Izgradnja“ prema projektima arhitekta Harolda Bilinića. Sve je obavljeno tako dobro da danas nitko ne sumnja u povijesnu izvornost ni vijećnice ni trga, no ni tada nije napravljeno sve što je bilo planirano. Prostor ispod zida između ordinarijata i stubišta, Bilinić je još 1949. i 1951. godine namjeravao, poput njegovog kolege Ivekovića 1915. godine, oplemeniti arkadama i nadsvoditi te tako dobiti koristan prostor upotrebljiv za razne namjene, a otišao je, razmišljajući o uređenju okoliša katedrale i tog dijela Šibenika, puno dalje od Ivekovića predvidjevši izgradnju marine ispred katedrale i Kneževe palače. Arhitekt Dragan Boltar, voditelj stručnog tima koji je 1953. godine izradio prvi Generalni urbanistički plan Šibenika, u GUP Šibenika uvrstio rješenje koje je bilo kombinacija Bilinićevog prijedloga i njegovih ideja, odnosno zamisli njegovog arhitektonskog tima. Na mjestu gdje su se nekada nalazili crkva sv. Roka i kula Teodošević, GUP-om je bila predviđena mogućnost gradnje prilično monumentalne zgrade i lučice ili marine ispred katedrale i Kneževe palače koja je trebala slijediti vizure dolačkog mandroča. Ideja se i danas čini svježom, zanimljivom i realnom, a zašto se od nje odustalo između 1953. i 1957. godine kada je sve to bilo moguće ostvariti tijekom radova uređenju šibenske rive od mula Krke prema Kneževoj palači i Docu, može se samo nagađati.

Svjetska kulturna baština

U svakom slučaju vidi se da posao započet prije više od stotinu odnosno stotinu i petnaest, dvadeset godina, ako se računa od rušenja kule Teodošević i crkve sv. Roka, do danas nije završen. Jugozapadni okoliš katedrale ostao je arhitektonski, urbanistički i hortikulturno nedorečen o čemu bi bilo uputno ponovno razmisliti pogotovo zbog uvrštenja katedrale sv. Jakova i uže povijesne gradske jezgre oko nje na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

 

Iz kategorije: Volim Šibenik