Na čudan su se način s današnjim trgom Medulić, nekadašnjim Placom, poigrale sudbina i slučajnost. Naime, prije nego što je on, nakon što su zgrade na toj lokaciji srušene u 2. svjetskom ratu, kada su saveznici bombradirali Šibenik postao trg po zamisli poznatog arhitekte Harolda Bilinića koji su kao igralište prigrlila siromašna djeca iz središta Šibenika poznatiji kao ganjci tom su se mjestu nalazile kuće koje su pomagale djeci i sirotinji. Ganjci su bili – siromašna djeca u svijetu neimaštine i ruševina pa je nekako pravedno da su dobila barem prostor za igru kada već nije bilo kuća koje su donosile prihode za njihovu prehranu, skrb, zdravlje i školovanje. Te su kuće nestala u paklu Drugog svjetskog rata da bi se u svojoj milosrdnosti prema djeci reinkarnirala u obliku trga – jedinog blaga kojeg je imao prvi poratni naraštaj šibenske djece osuđen sretno odrastati - u bijedi i neimaštini.
Kuće koje su do 1943. godine zauzimale gotovo cijeli prostor Placa izgradio je šibenski dobročinitelj i altruista Šimun Lučev Venturin. Podigao ih je 1905. godine prema nacrtima inženjera Vjekoslava Meichsnera... (onog istog Vjekoslave Meichnera koji s Antom vitezom Šupukom popločao šibenske ulice, izgradio vodovod, kanalizaciju zgradu suda i kompleks bolnice te hidroelektranu na Skradinskom buku i prvi sustav proizvodnje, prijenosa i distribucije izmjenične struje u svijetu te preobrazio Šibenik u moderni i prosperitetni industrijski grad) na mjestu starijih dotrajalih zgrada. Bio je to jedan od najljepših neorenesansnih objekata u gradu. Krajem 1943. godine ta i dvije susjedne zgrade pogođene su teškom zrakoplovnom bombom kakvima su saveznici zasipali Šibenik koji je bio pod okupacijom njemačkih nacista. Ruševina koje su dosezale do visine balkona iznad kavane Medulić raščišćavane su gotovo tri godine. Na njihovom mjestu planirana je gradnja nove, moderne poslovno stambene zgrade ali je srećom, presudio autoritet Harolda Bilinića kojeg je, kao idealnog čovjeka za sanaciju ruševina, Šibeniku, čini se, preporučio kipar Ivan Meštrović, pa se odustalo od te nakane i pristalo na uređenje trga.
Prihode od najma lokala u prizemlju zgrade i poslovnih prostorija Šimun Lučev Venturin bio je oporučno ostavio šibenskoj Javnoj dobrotvornosti koja je bila osnovana još 1819. godine.
Njeni su članovi bili Luka Kortelin, biskupa Ivan Berčić, biskupa Jeronim Mileta, Šimun Lučev Venturin, Vicko Filip Šižgorić, don Ivan Luka Giovalin, dr. Robert Visiani, Vicko Mrkica, Marija Kalauz i mnogih drugih šibenski dobrotvori među koje su ubrajaju recimo i Nikola Tommaseo, Ante Makale, Ivan Mazzoleni, Ante vitez Šupuk, Vice Iljadica, Ante Dulibić... U to vrijeme bilo je sramota biti bogat i imati, a ne pomagati djeci i sirotinji. Vrijedni kroničar don Krsto Stošić 1929. godine povodom 110. obljetnice Javne dobrotvornosti biranim je riječima napisao koja je sve dobra Javna dobrotvornost učinila:
Otrla je mnogu sirotinjsku suzu i umirila bolna srca. Gladne je nahranila, nemoćnike liječila, iznemogle starce i starice uzdržavala, siročad na prehranu izručivala, osakaćene pripomagala, nemoćnima u pomoć pritekla, bolesne i okužene zaklanjala, putnike nevoljnike u zavičaj otpremala, javne prosjake s ulica u dom postavljala, sramežljive prosjake potražila i pomogla, beskućnicima stanarinu podmirivala, pribjeglice brižno pazila, siromašnu mladež u zanat i nauke dala, potrebne djevojke udavala, gole odijevala, bose obuvala, u gladnim godinama hranu dijelila, poštenjacima novac pozajmljivala, živima, osobito na Badnji dan, veselje priređivala, a mrtve u grob polagala. Iskrene molitve i suze zahvalnice svake sirotinje za svoje dobročinioce nosili su anđeli pred prijestolje Svevišnjega.
Dobrotvori su nastojali što više djece poslati na školovanje i zanat, pomagali su izgradnju, opremanje i uzdržavanje gradske ubožnice tako da zauvijek bude zaklonište za siromahe. Ustanovu za skrb o djeci, djetište, koja je primala i do 200 djece, šibenski su dobrotvori osnovali 1857. godine. Prva učiteljica u djetištu bila je Marija Tikulin koju je naslijedila njena sestra Tomica, a nju Šimica Balin koja je u kući prvog hrvatskog industrijalca likera i alkoholnih pića Romana Vlahova (riječ je o kući u kojoj je danas kavana Medulić) vodila obdanište za još oko 200 male djece, k tome je vodila i kućanstvo ubožnice te brinula za jedanaestoro djece svoga brata Šimuna. Sve to radila je za plaću od 15 forinti mjesečno plus još 3 forinte na koje je imala pravo kao – sirotinja jer je i bila uboga, bez imanja i imetka. Javna dobrotvornost gospodarila je s oko 160 000 četvornih metara zemlje, obveznicama, dionicama, novčanim fondovima, bankovnim polozima, kućama i prihodima od najma poslovnih prostora i kuća među kojima je najpoznatija bila upravo kuća Šimuna Lučeva Venturina koja je zauzima gotovo cijeli prostor današnjeg Trga palih šibenskih boraca, odnosno Placa Jere Marinova tj. Medulića. Kada je nju razorila teška avionska bomba šibenska su djeca ostala bez kuće koja ih je hranila kada su bila gladna, školovala kada im školu nisu mogli dati roditelji i brinula za njih kada su ostala sama... Tko su bili zadnji ganjci prije nego što je kuća postala trg, nikada nećemo saznati, ali zato znamo tko su bili prvi ganjci nakon što je kuća ustupila mjesto trgu. O njima u svojoj knjizi piše Jere Marinov, a u njegovim pjesmama sam trg preuzima na se barem djelić dobrote Šimuna Lučeva Venturina i šibenskog Javnog dobrotvorstva .
U kući Šimuna Lučeva Venturina bila je smještena prva šibenska banka koja se zvala Hrvatska vjeresijska banka Dubrovnik Podružnica Šibenik te knjižnica Pavlinović prva javna i stručno vođena knjižnica u gradu koju su osnovali don Krsto Stošić, dr. Božo Dulibić i pjesnik Branko Storov.
Niko Berović Bigi u prizemlju kući tvorničara likera i alkoholnih pića s otoka Prvića Romana Vlahova koja se nalazila nasuprot kuće Šimuna Lučeva Venturina otvorio je 1926. godine kavanu Medulić koja postoji i danas.
