Gorki liker "Vlahov" kojI proizvodi zadarska "Maraska", najstarije piće u Hrvatskoj koje se pod istim imenom i prema istom receptu proizvodi već 150 godina, patent je Romana Vlahova iz Prvić Šepurine s otoka Prvića. I danas mnogi, posebno nakon obilne spize da bi olakšali probavu, rado piju "Vlahov" (sada pod imenom "Vlahovac"), liker koji je prije 1867. godine stvorio Romano Vlahov, šibenski industrijalac porijeklom s otoka Prvića. "Vlahov" je još uvijek cijenjen i popularan, a njegov tvorac je pao u zaborav. Romana Vlahova, ni nakon pokušaja prvićkog kolekcionara Frane Fantulina da ga vrati u Šibenik i na Prvić, više gotovo nitko ne ubraja među znamenite šibenske ličnosti, a kamo li među zaslužne domoljube kao što je to bilo 1895. godine kada je zadarski list "Il Dalmata" pisao o njemu ovako:
Poštovani i zaslužni domoljub
"Među mnogim poštovanim i zaslužnim domoljubima koji su u toliko stoljeća činili čast našoj domovini, naći će se malo onih koji su stekli poznato ime u cijelom svijetu kao što je stekao Romano Vlahov. On ga je stekao neumornim radom u svojoj industriji. Rođen je 18. studenog godine 1838. u malom selu Šepurina na otoku Prviću blizu Šibenika, od roditelja poljoprivrednika. Po završetku osnovne narodne škole otišao je 1854. godine u Šibenik jednom ujaku. Tu je radio kao pomoćnik u dućanu manufakturnom robom kod trgovca Ante Makale. Štedeći svaku paru, sakupio je mali kapital i godine 1861. godine osnovao svoj dućan s kapitalom od oko 7000 fiorina. Ali kako su dućani manufakturne robe u Šibeniku slabo poslovali, Romano Vlahov, koji je rado čitao knjige iz enologije, shvatio je da bi u grani vinarstva postigao veću korist. Rasprodao je dućan manufakturne robe s gubitkom više od 300 fiorina i 1867. godine počeo se intenzivno zanimati za likere i alkohol.
Eliksir života i sreće
Međutim, već nekoliko godina nagrizala ga je jedna polagana bolest popraćena groznicom. Posvuda je tražio lijek, ali bez uspjeha. Fratar Pater Smoje iz Splita preporučio mu je jedan svoj eliksir. Vlahov ga je počeo uzimati, i činio mu je dobro. On je usavršio eliksir s drugim sastojcima, i nakon malo mjeseci, potpuno se izliječio. Taj mu je eliksir povratio život, ali mu je donio i sreću. Započeo je praviti pokuse. Distribuirao ga je bolesnim seljacima u šibenskoj okolici da ga probaju, i oni ga nisu prestajali blagoslivljati zbog povraćenog zdravlja, Šibenski ljekarnici, koji su čuli govore o ozdravljenjima pomoću likera Vlahov, objavili su mu rat, da bi ga na kraju tužili vlastima. Ali to nije značilo ništa! Glas o čudesnom likeru širio se sve više u narodu. Godine 1869. viša je vlast, nakon što je liker ispitan, odobrila Vlahovu da ga javno prodaje. Od tada i poslije Vlahov je proširio prodaju u cijeloj pokrajini.
Divno poduzeće kojim bi se mogli dičiti najveći gradovi
Liker je svugdje bio dobro primljen i svake se godine potražnja i potrošnja povećavala. Za manje od dvadeset godina liker Vlahov je osvojio cijeli svijet. Može se nabaviti u ljekarnama i prodavaonicama likera ne samo u Europi, u Engleskoj, Rusiji, Španjolskoj, Turskoj... nego se prodaje i u Americi, Kini, Indiji, Japanu, Perziji i Egiptu.
Romano Vlahov je godine 1888. godine osnovao svoje podružnice u Zadru, koje su ga stajale više od milijun fiorina. To je jedno divno poduzeće kojim bi se mogli dičiti najveći gradovi. Osim likera "Vlahov" ta kuća sad u cijeli svijet otprema i druge vrste likera, a naročito maraschino creme, fina vina, šibenski maraschino, desertno vino, pa prošek i šampanjac. Imenom koje je stekao Vlahov i naša će vina biti na glasu u cijelom svijetu. Svaki dan iz njihova poduzeća, gdje nalaze posao i zarađuju mnoge obitelji, otpremaju se u sve dijelove svijeta bačve i paketi boca. Da bi u potpunosti ostvario svoj naum, on sad projektira gradnju velebne parne destilerije, te namjerava osnovati tvornicu šampanjca, s Francuskim sistemom, što će, u to smo sigurni, donijeti još veći ugled njegovom velikom poduzeću. Ovo je jedan lijep primjer kako siromašni seljak, s pameću i radom, može postići ime u svijetu na diku domovini i na korist sebi i svom narodu".
Prva tvornica likera u Šibeniku
Manufakturu za proizvodnju likera Vlahov je osnovao u Šibeniku. Bila je to prva takva tvornica u Dalmaciji. U Šibeniku je usavršio svoj „ljekoviti želučani liker“ i dobio odobrenje za njegovu prodaju u trgovinama, ugostiteljstvu i ljekarnama. Osim likera „Vlahov“ on je u Šibeniku proizvodio i, danas zaboravljeni i izgubljeni „Šibenski maraschino“, piće od kokosa „Roob Coccola“, desertna vina pa čak i pjenušac po francuskoj metodi. Iz Šibenika je otišao 1888. godine. Preselio je u Zadar gdje je na tamošnjoj Brodarici izgradio tvornicu likera i alkoholnih pića koja pod imenom „Maraska“ postoji i danas. U Zadru je usavršio i proširio proizvodnju. Jedan od njegovih novih proizvoda bio je liker „Amaro Zara“. Uz svoju tvornicu izgradio je prekrasnu vilu „Ida“, a kada je 1895. godine umro, sahranjen je u monumentalnu grobnicu i danas jednu od najljepših u Dalmaciji.
Romano Vlahov i Šibenik
Šibenska historiografija nije se studioznije zanimala za Romana Vlahova, bez sumnje jednog od najznačajnijih i najuspješnijih poduzetnika u novijoj povijesti Šibenika i Hrvatske. Možda se to dogodilo zbog njegovog odlaska u Zadar pa ga se prestalo doživljavati kao Šibenčanina. Romano je u Šibeniku živio u zgradi iznad sadašnje kavane „Medulić“, a trgovinu likerima i alkoholnim pićima imao je u lokalu pored kazališta kojeg sada koristi kafić „Valerija“.
Šibenčani su jako cijenili njegov gorki ljekoviti liker nazvan po njemu. „Vlahov“ je imala svaka šibenska gostionica, nudili su ga hoteli „Krka“, „Istra“, „Kosovo“ i „De la Ville“, a domaćice su ga imale u smočnicama. U pravilu Šibenčani su „Vlahov“ ispijali poslije obilne i masne spize. U nekim šibenskim kućama i danas se za olakšavanje probave pije napitak kojeg je Romano Vlahov dodavao kao najvažniji sastojak svom znamenitom likeru. Riječ je o rakiji lozovači u koju su potapane ljuske zelenih oraha. Na žalost danas ne znamo je li Romano Vlahov taj jednostavni, ali učinkoviti eliksir za poboljšanje probave uzeo iz šibenske pučke tradicije ili su ga Šibenčani naučili praviti od Romana Vlahova, a mogao bi biti šibenski brend.
