Pokojni profesor emeritus Mladen Friganović, iz čiji su udžbenika zemljopisa brojne generacije učile zemljopis otiša je iz Šibenika nakon srednje škole, ali po ljubavi prema svom rodnom gradu i sjećanjima koja su bila neiscrpna čovjek bi rekao da se nije iz njega nikad maknuo. Mnogo toga je zabilježio u svojoj " Bilježnici maloga Moše" iz koje danas donosimo dvije crtice:
Moj stric Blaž volija se pivčit. Ozbiljan kad zatriba, a nasmijan i uslužan prema onima koje triba. Nije to nikom na Baldekinu bilo čudo, jer bija je trgovac. Gradom je oda uspravan i iša je smo pravocrtno. Niko mu to na Baldekinu nije zamirija, jer bija je trgovac. Al onda je priko noći zaminija težačku kapu klobukom, a a košulju bez kolara koletom i kolarinon. Zašto je težačku kapu zaminija klobukom? To se nije znalo. Govorilo se da moglo mu je bit pa se tako i obraća. Niko mu ništa nije reka, ali nakon toga više ništa nije bilo isto ka i prije. Ljudi su mu zamirili i pomalo ga se klonili, a kad je još netare vlastotog sina da mu se mora obraćat s Vi, to je bilo previše pa su na Baldekinu s prezirom za njim govorili da eto ide oni umišljeni Friganović.
Srdele, triske i crvene bile gaće od bureta u lušiji
Srdele nisu bil srdele nego šibe po ispruženim dlanovima koje smo lovili kad bi nešto skrivili ili matare naljutili. A o triskama ne treba ni govorit. One po obrazu su pekle, al su one ka bi mater zviznila preko uha bile najgore. Malo kad bi koja mater davalča i srdele i triske. Srdele su bile za velike nestašluke, a triske su bile onako usput za sve i svašta.
Al jednom sa fasovao gadne i srdele i triske. Bilo je to kada smo dogovorili fusbal na krpaša između mularije Baldekina i Škopinca nakon nedeljne svete mise u Novoj Crkvi. Za nevolju pala je kiša. Kako ćemo igrat? Meni najteže. Blato između branki crveni se ka ćentrun, a ja u novoj bluzi i bilin gaćama od bureta. Gledan blato i računam oćel bit srdela il triski kad se maćam? Poslin fusbala dođem kući u bilim gaćama hlaćama crvene boje. Mater šuti. Baci crvene bile gaće u lušiju, a meni zalipi pešest triski preko ušiju pa uz to još toliko srdele šibom po dlanovima. Peklo je paklenski, ali sam dura. Kako i ne bi, Baldekin je pobidija Škopinac, a ja sam bija najbolji.