Datum objave: 22. Srpanj 2017

Uz današnju projekciju "Princeze koralja": Kako je zbog toga filma prekrojena tradicionalna zlarinska nošnja

Uz današnju projekciju "Princeze koralja": Kako je zbog toga filma prekrojena tradicionalna zlarinska nošnja
Diana Ferić
Diana Ferić

Veliki događaj na filmskom festivalu u Puli je večerašnja projekcija filma „Princeza koralja“ snimljenog 1937. na Zlarinu. Tim povodom donosimo neke zanimljive detalje o snimanju tog filma na Zlarinu i njegovom prikazivanju prvi i jedini put u Šibeniku 1938. godine, a opširno o svemu pišemo u novom broju časopisa „Volim Šibenik“ koji je u prodaji.


...Snimanje filma "Princeza koralja" na otoku Zlarinu bio je 1937. godine najvažniji i najuzbudljiviji društveni događaj na Zlarinu i u Šibeniku. Među Šibenčane i Zlarinjane došli su slavna glumica Ita Rina, intrigantna ljepotica koja se 1929. godine kao prva žena s naših prostora pojavila gola na filmskom platnu u češkom filmu "Erotikon" i najveća zvijezda nijemih i prvih tonskih filmova Kraljevine Jugoslavije, Ivan Svetislav Petrović kojeg su nazivali srbijanskim Rudolfom Valentinom. Glumac zbog kojeg su žene kada bi ga ugledale vrištale, padale u nesvijest i fizički se obračunavale da bi mu prišle bliže, na Zlarin je došao sa statusom filmske zvijezde s karijerom u Hollywoodu, titulom najljepšeg filmskog ljubavnika francuskog filma, najpopularnijeg glumca njemačkog i mađarskog filma, sjajnog pjevača i vrhunskog sportaša koji je nastupio na Olimpijadi u Stockholmu 1912. godine.
Snimanje "Princeze koralja" počelo je 2. lipnja 1937. godine u Splitu, na Marjanu te nastavljeno u Trogiru i Kaštelima, a zatim na otocima Hvaru, Drveniku i Zlarinu gdje je trebalo trajati 10 dana, ali se odužilo zbog lošeg vremena u kojem je umalo smrtno stradao režiser Victor Janson kada je na šibenskom otoku Sestrica Vela, pokazujući ribarima kako trebaju izvući mrežu, pao u uzburkano more.

Film je bio jugoslavensko – njemačka koprodukcija, a prvi koji ga je pogledao bio je Joseph Goebbels, Hitlerovo ministar Narodnog prosvjećivanja i propagande koji je, uz ostalo, bio i vrhovni nacistički cenzor. Nije ga se baš dojmio, ali je odobrio njegovo prikazivanje.


.

..Zlarinjani su s velikim očekivanjima "Princezu koralja" došli vidjeti 18. siječnja 1938. godine u kino "Tesla" u Šibeniku. Novinar Manfred Makale ovako je opisao taj događaj:
-U nedjelju će oživjeti šarolike uspomene na filmovanje »Princeze koralja« u Zlarinu. Ovdašnji kino »Tesla« dobio je taj film, iako su potraživanja sa svih strana bila jaka, pa će se on u nedjelju početi da se odvija preko platna, ovdje u neposrednoj blizini otočića i uvala gdje je sniman. Da vide sami sebe kako izgledaju »na pozornici«, da vide svoju »vrulju«, »makinu« i tolike stare zakutke slavnog Zlarina, koji eto već prolaze svijetom i ovjekovječuju i ljude i kraj, Zlarinjani će doći korporativno u Šibenik u ponedjeljak.
Zlarinjani su zaista „korporativno“ došli u Šibenik. Makale bilježi da se „praćenje kino projekcije pretvaralo u pravu manifestaciju“, a veliko razočarenje nastupilo je kada su Zlarinjani shvatili da su iz filma izbačene sve njihove sočne psovke.

.

...No, otkriće da su iz filma izbačene njihove psovke, nije bio jedini izraz nezadovoljstva Zlarinjana „Princezom koralja“. Do oštrih prigovora i nesuglasja s filmskom ekipom došlo je i tijekom snimanja filma na Zlarinu u srpnju 1937. godine zbog toga što su njemački kostimografi prekrojili i suzili tradicionalnu široku zlarinsku suknju!
Ne malu revoluciju proizvela je »Princeza koralja« u Zlarinu, bilježi Makale, kada je zbog nje zlarinska ženska narodna nošnja, koja se je kroz stoljeća uzdržala skoro u svojoj iskonskoj ljepoti dovedena u veliku kušnju.
Suknju koja se do sada, zabilježio je Makale, odlikovala svojom epskom širinom i prigibljena na stotinu linija po dužini tek je natucala ljepotu ženskog tijela i diskretno dočaravala do ušiju zaljubljenim Zlarinjanima, to carstvo sanja. Tako je bilo od pamtivijeka. Zlarinjani bi odlazili u dalek svijet, a kada bi se vratili i nakon 30 godina izbivanja našli bi u svom Zlarinu sve po starom: toplo ognjište i epsku široku suknju s pregibima! I sada što? Sada nam dođe napast filmskih zvijezda. Suknja je preširoka! – vele oni.

I što je najgore, i Ita Rina je naručila jednu zlarinsku suknju za sebe, usku, priljubljenu uz tijelo.

 

Iz kategorije: Volim Šibenik