Datum objave: 19. Lipanj 2017

Nove "krpice" iz borše maloga Moše:O brdu ljubavi i starom Laci s Baldekina

Diana Ferić
Diana Ferić

 Poznati Šibenčanin, prof. emeritus Mladen Frigaović, koji je umro lani u 88. godini godinama je rukopisom zapisivao u svoju bilježnici sva svoja sjećanja na djetinjstvo i mladost na Baldekinu, različite zgode, toponime, obiljače, ali i priče o različitim likovima koji su po nečemu bili posebni i stvarali su duh Baldekina. Njegova sjećanja redovno objavljemo na portalu Šibenik News, a danas je to uspomena  čuveno brdo ljubavi i priča o starom Laci.

 

Do Rogača se moglo doć sa tri staze: priko štrike što je bilo zabranjeno, al mi smo isto prolazili, priko mostića na Propadu i okolo na Ivinovo guvno do Torića. Od mostića priko štrike put je vodija na Brdo jubavi i u bikariju. Nama je bilo draže Brdo jubavi. Znali smo da ćemo naić na koji jubavni par jerbo se zato tako to brdo i zvalo i da ćemo špijat. A špijat je dici bilo puno lipo i poučno. Nema više Brda jubavi. Sorile ga mine i poravnali ga za novu teretnu luku. Nema više ni Rogača di smo se kupali. A nema više ni nas tamo na našem Baldekinu.

 

Stari Laco

Stari Laco, Lacmanović,bija je ima vrtal uz naš gori u Buvale di smo igrali fusbal. Taj, recimo, vrtal bija je više ograda nego pravi vrtal: dvi tri smokvice, dikoja mlada maslina i trava. A najviše je bilo stina. Al je stari Laco sve to dobro ogradija visokin zidom i zadračija. Na ulazu su bila sklepana nika stara drvena vrata s velikim kračunon i katancon. Neš ti vrtla! Nije bija nit za taraš. Igrajući na fusbal bojali smo se da nan bala ne ode priko zida, navlastito ako bi stari Laco bija u vrtlu. A nismo uvik znali je li on tamo ili nije, jer bi doša ranije pa bi se pritajia. Inače, mi smo mogli lako priskočit zid i vratit bal ako bi se to dogodilo. Al ko je u vrtal smija ako je tamo stari Laco bija? Oni si je ukumija da mu dica kradu smokve i da mu ruše zid i skidaju draču. Jedanput kad nam je pa tamo priko zida pravi fusbal, stari je Laco uzeja jednu ploču i bum po fusbalu, ali fusbal se odbija i puf ravno mu u čivericu. Osta je ležat pa smo ga mi dica morali spašavat, polivat vodon i umivat mokron krpon. A kad se pribra i diga mi smo pobigli. Poslin toga Laco je uvik sobon nosija lačun da nan razbije fusbal ako bi kojon zgodom pa u njegovu ogradu iliti vrtal. Al mi smo skovali novu strategiju. Ka bi nam fusbal upa u taj vrtal skočila bi dvojica priko zida. I dok bi stari Laco potrča za jednin, drugi bi uzeja fusbal i biž nazad priko zida. I tako je bilo dok stari Laco nije umra.
 

 

Iz kategorije: Volim Šibenik