Datum objave: 06. Veljača 2017

Josipa Bračanov, poduzetnica: Nisam odustala ni nakon brojnih prepreka jer sam htjela ostvariti zacrtano

Snježana Klarić
Snježana Klarić

Zagreb je jedan od rijetkih gradova ne u Europi, već u svijetu koji ima tzv. suradničku kuhinju, a sve zahvaljujući mladoj i poduzetnoj Šibenčanki, Josipi Bračanov, donedavno ekonomistici danas poduzetnici.

 

Prvi Cook hub otvoren je prošle godine u metropoli, namijenjen je food startupovcima, odnosno svima koji imaju ideju što raditi u kuhinji, kako od toga živjeti, ali nemaju adekvatnu kuhinju. Josipa im je osigurala kuhinju, a sebi status jedne od najpoduzetnica u Hrvatskoj do 30. godine života te je zahvaljujući svojoj poduzetnosti i uspješnosti sudjelovala na konferenciji TEDxZagrebWomen, neprofitne organizacije koja slavi ideje vrijedne širenja. Josipina priča upravo je jedna takva - inspirativna.

 

Sa samo 26 godina dala je otkaz na dotadašnjem poslu i sigurno radno mjesto kod poslodavca, kako to običavamo reći, zamijenila je nesigurnim samostalnim poslom što joj je donijelo mjesto u sve brojnijoj vojsci onih koji s osmijehom na licu mogu reći da rade ono što vole, vole ono što rade.

 

Rođena u Šibeniku, školovala se u Zagrebu, gdje danas živi i radi, ali s rodnim gradom u mislima. 

 

FOTO: Josipa na TEDxZagrebWomen konferenciji u ulozi predavačice

 

Prvi Cook Hub je otvoren već neko vrijeme zahvaljujući tebi. Kako si zadovoljna dosadašnjim odazivom food startupovaca kojima je, među ostalim, namijenjen?


Zadovoljna sam dosadašnjim odazivom, samo što dosta vremena prođe između početnog kontakta potencijalnih klijenata i njihovog dolaska u Cook hub jer je ipak riječ o velikoj odluci koju moraju donijeti.


Koji je bio preloman trenutak u kojem si odlučila ostaviti posao koji si tada imala da bi usla u samostalne poduzetničke vode?


Kad sam dobila ideju coworking kuhinje i razradila je, znala sam da želim otići u poduzetničke vode. Bilo s tom idejom ili nekom drugom. Odjednom mi se činilo da teško da ću više raditi u nekoj tvrtci iako je prijašnji posao bio dobar. Nisam odmah dala otkaz, razmišljala sam par mjeseci, tražila prostor za kuhinju i razrađivala koncept. Onda sam dala otkaz.


Koliko je vremena prošlo od ideje do realizacije? Može mali savjet svima koji imaju ideju, a sumnju nju na sto da pripaze pri ulasku u poduzetničke vode i kako da ne odustanu?


Nekoliko mjeseci. Ideja je ništa bez realizacije. Smatram da neki nepotrebno čuvaju ideje kao tajnu, a u biti bi je trebali širiti (ali paziti kome!). Mislim da ne treba ulaziti u poduzetništvo samo zato da se ‘radi za sebe’, nego stvarno treba svojim proizvodom ili uslugom riješiti konkretan problem. Velika mudrost je znati kad odustati, kad ići dalje - to još ne mogu reći. Ja nisam odustala i nakon brojnih prepreka jer sam zbilja htjela pokrenuti to što sam zacrtala, ali tko zna što će biti za šest mjeseci ili tri godine. Bitno da imate ljude oko sebe koji vas podržavaju, kakva god odluka bila. Ali i da vjerujete svojoj intuiciji.

 

FOTO: Detalj Cook huba u Zagrebu


Ubrzo nakon otvaranja Cook Huba našla si se na popisu mladih, uspješnih poduzetnica koje su ostavile traga do 30.godine. Laska li ti to? Jesi se nadala toliko uspjehu Cook Huba?


Iznenađuje i laska. Lijepo je dobiti priznanje za svoj trud jer vas to tjera dalje. Kad sam pokretala Cook hub, glavna motivacija mi je bila pomoći food startupima i nisam očekivala takvu podršku medija i javnosti. Drago mi je što je imam jer na taj način više ljudi kojima je potrebna takva kuhinja, može saznati za Cook hub. Najviše me veseli kad saznaju za Cook hub i nazovu me oduševljeno da je to ono što su čekali i da sad imaju motivaciju ostvariti posao za koji prije nisu imali prilike!


Koliko ti se život promijenio u odnosu na razdoblje prije Cook Huba? Nedostaje li ti možda više slobodnog vremena?


Promijenio se u potpunosti. Ne nedostaje mi slobodno vrijeme jer sad drukčije gledam na posao i slobodno radno vrijeme i jako je slaba granica među njima jer radim ono što volim pa ne osjećam da ‘radim’. Jedino se uhvatim ponekad da nisam jela satima uživljena u rad te jako malo spavam (iako sam uvijek malo spavala), ali to ćemo morati promijeniti čim prije i vratiti zdraviji stil života.

 

Da se možeš vratiti na period prije prve coworking kuhinje u Hrvatskoj, bi li nesto promijenila? Što?


Možda bih malo više uštedjela prije pokretanja vlastitog biznisa jer ulaganja nisu bila baš niska. Ali generalno, ne bih mijenjala ništa jer sve je tako kako treba biti uvijek.

 

Je li ovo tvoj krajnji domet ili imaš još ideja koje planiraš realizirati?


Ma ovo je tek početak! Počela sam proizvoditi i džem od luka koji planiram izvoziti. A prije nekoliko dana otvoren je i predivni prostor za kulinarske radionice na Velesajmu suradnjom Cook huba i tvrtke Enzita. Uz to je još nekoliko projekata u povojima.

 

Foto: S otvaranja novog prostora za radionice

 


Imaš li kakvih ideja za Šibenik? Spomenila si da nećeš tako skoro ovamo. Nedostaje li ti grad? Imaš li možda kakav plan za ovaj grad na moru?


Iako živim u Zagrebu godinama, Šibenik je moj rodni i najdraži grad. Svaki put kad dolazim u Šibenik, srce mi počne lupati kao ludo kad ugledam tvrđavu i osjećam da je to moj dom. Često razmišljam o Šibeniku, slušam šibenske pjesme, a voljela bih ga češće i posjećivati. Gdje god živjela, mislim da ću se uvijek najradije vraćati u Šibenik i rodnu kuću u kojoj sam provela djetinjstvo i koja uvijek ima taj specifični miris, jesti uvijek isti sladoled na Poljani i šetati rivom. Obožavam Šibenik i imam planova za njega, ali moram ići korak po korak, izazov po izazov.

 

 

Fotografije: Privatni album
 

Iz kategorije: Volim Šibenik