Datum objave: 03. Veljača 2017

Darko Gulin: Šibenskoj Glazbi ostavljam shvaćanje važnosti povijesti, a dogodine ulazim u krug legendi

Darko Gulin: Šibenskoj Glazbi ostavljam shvaćanje važnosti povijesti, a dogodine ulazim u krug legendi
Snježana Klarić
Snježana Klarić

Darko Gulin, počasti predsjednik Šibenske narodne glazbe, prema vlastitom priznanju, deset godina odlazio je s mjesta predsjednika jednog od najdugovječnijih društava Krešimirovog grada, ŠNG-a.

 

Prilika da, nakon 25 godina obnašanja dužnosti predsjednik Glazbe, konačno odstupi s tog mjesta pružila mu se prošlog mjeseca kada mu je istjecao zadnji četverogodišnji mandat. S osmijehom na licu konstatirat će 'hvala bogu', a odmah potom dodati da i dalje ostaje aktivan i to kao član orkestra, na timpanu.

 

- Ja i dalje dolazim, sviram. Tu sam sa svojim savjetima, ako me budu trebali. Rješavam zaostatke, ali neće mi nedostajati. Dapače, došlo je do zamora materijala, a i vrijeme je da mjesto prepustim mladima – priznao je Gulin, dodajući:


- Prošle godine promijenili smo dirigenta, ove godine predsjednika. Glazba je staro, etablirano društvo, ono uvijek živi, uvijek goru naprijed. Ide malo gori, malo doli, ali ne treba se bojati. Stari smo 169. godina, promijenili smo sedam, osam država. Koji put se možda čujemo u javnosti. Primijetio sam da se neka mlada društva stalno guraju, čak objavljuju gluposti da bi bili u novinama. Stara, etablirana društva to ne trebaju – iskren je donedavni predsjednik ŠNG.

 

BORBA NA RAZNIM FRONTAMA

 

Na čelu glazbara izabran je taman u vrijeme Domovinskog rata. Bilo je to negdje tijekom primirja, prisjeća se, od srpnja do prosinca 1992. godine. Već iduće godine, vratili su ga u vojsku. No, kazat će, bilo je tu borba na raznim frontama.

 

- Bilo je tu borbi s Gradom da nam se podignu sredstava, borba kako privući djecu da dođu u Malu školu Glazbe, borba kako organizirati turneje. Među najtežima bile su one po Norveškoj i Francuskoj upravo 1995. godine. Kad je bila završna operacija, mi smo se vratili iz Norveške gdje smo bili na turneji 18 dana. Išlo se autobusom, prešlo kilometara i kilometara. Bilo je zamorno fizički i psihički – sam je jedna u nizu uspomena na minule dane kada je Gulin s ostatkom šibenskih glazbara putovao Europom, svirao koncerte, odlazio na svjetska prvenstva i vraćao se s nagradama i priznanjima.

 

Ratove koje je vodio zbog boljitka Glazbe, kaže, uvijek su polučili uspjeh. Uspjeli su se izboriti za više novca iz gradskog proračuna, mogu kupiti dva, tri instrumenta, iako bi im barem još jedan ili dva dobro došla. Nemaju ni velikih problema s novim naraštajima glazbara premda se osjeti da u Šibeniku ima sve manje ljudi.


- Na fakultetu su mu učili da svakih sedam godina imaš ekspanziju pa depresiju. Tako i mi u Glazbi. Svakih sedam godina nađe se neki pametnjaković u gradskoj upravi koji odluči smanjiti davanja Glazbi za 30, 40 posto. Međutim, kako smo vi svjesni svoje povijesne važnosti, ne damo se. Izađemo u javnost jer nas ljudi vole, jer smo njihovi, a političari se boje tvog izlaska u javnost. Dok im pričaš u uredu, briga njih. Imaju oni i drugih problema osim tebe jer imaju puno više zahtjeva nego što mogu dati novca. Ali stvari koje nose tradiciju, ne smiješ dirati. Ne kaže se uzalud da sve možeš kupiti, ali tradiciju ne. Šibenska narodna glazba stara je 169 godina i ne samo na kulturnom već i političkom polju. Za vrijeme Domovinskog rata, bilo je nas 27 glazbara u vojski i policiji, sva ostala šibenska društva zajedno ne mogu toliko skupiti. Pa je i to plus za nas. Kako mi to znamo, ne damo se- tvrdi Gulin, dodajući da su zadnju borbu zbog financija imali prije dvije godine, a kako je to uspješno riješeno, ostaje im pet godina relativnog mira.


- Što je život?! Život je uvijek neka borba. Nema rješenja. Čovjek se ne može postaviti da može staviti prst u uho narednih sto godina samo zato što je sad riješen jedan problem. Pred novu Upravu doći će neki novi problemi, neki novi izazovi koje će rješavati. Zato Uprave i služe – poručuje.

 

PONOSAN ZBOG NIZA USPJEHA


Kaže, Šibenska narodna glazba, koja je iza sebe ostavila obljetnicu od 160 godina postojanja, izabrala je najteži i najskuplji put u amaterskom bavljenju glazbom kad se odlučila da joj osnova bude simfonijski puhački orkestar.


Jedno od događanja na koje je posebno ponosan je slavljenički koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinskog u Zagrebu gdje su obilježili tu 160 godina utemeljenja, a kada im je jedan od gostiju na svečanom koncertu bio veliki Arsen Dedić koji je svojedobno i sam bio član Šibenske narodne glazbe.


Dogodine, ime Darka Gulina ispisat će još jednu stranicu povijesti Šibenske narodne glazbe. Naime, tada napunit će se pedeset godina da je Gulin dio glazbara. Dosad je to uspjelo još samo šestorici u stoljetnom postojanju ove kulturne institucije povijesne važnosti.

 

- Nadam se da ćemo moj prijatelj Šoke i ja dogodine ući u taj krug – kratko komentira.


Upitate li ga po čemu će ga pamtiti povijest i neke buduće generacije baštinika Šibenske narodne glazbe kazat će da je to Monografija Šibenske narodne glazbe koju potpisuje upravo on, a koja je svjetlo dana ugledala 2002. godine.

 

Kaže da je prvi čovjek koji je shvatio koliko je važna povijest Glazbe i zašto je važno hvaliti se uspjesima kako onima od prije sto godina, tako i onima od lani.

 

- Sigurno sam 10, 15 godina skupljao materijal jer sam smatrao da tako jedno etablirano društvo mora imati svoju monografiju. Dobro je da sam počeo sakupljati građu još '87. godine jer su tada bili živi neki stari glazbari koji su mi mogli komentirati stare slike. Namučio sam se, ali sam uspio spasiti nekoliko slika, sačuvati njihove uspomene, priče, dogodovštine jer su svi oni preminuli već '89., '90.. To je generacija ljudi rođenih oko 1900. s nekim sam i ja svirao, što djeluje strašno – otkriva Gulin.


Zahvaljujući njegovom angažmanu ostale su zapisane kultne zafrkancije starih glazbara, a pronašao je i prvi Statut Šibenske narodne glazbe koji datira iz 1848. godine, a koji je pisan na talijanskom jeziku uz pokoji spomen hrvatske riječi jer su ga pisali talijanaši koji su, tvrdi Gulin, bili zapravo Šibenčani, ne nužno rođeni Talijani pa su, dodat će Gulin u svom stilu, 'drobili' malo hrvatski, malo talijanski jezik.

 

Statut je poslao u Veneciju gdje je preveden na hrvatski jezik i našao je svoje mjesto u monografiji.

 

- Tako da je možda to ono nešto što ostaje iza mene. To i možda shvaćenje važnosti da to izvadiš i hvališ se – kaže počasni predsjednik Glazbe, dodajući da su glazbari svojedobno svirali i maršalu Titu, da je onda to bilo profitabilno, ali malotko se toga spomenuo jer nije smatrao važnim dati na sva zvona novi uspjeh društva.

-Ono što si učinio dobro, stani, pokaži, slikaj se i govori ljudima. Više će te cijeniti – jedan je do savjeta novom vodstvu Glazbe kamo je Gulin došao prateći prijatelja, a gdje je već kao 12-godišnjak zarađivao koliko blagajnica u trgovini danas.


Jedna od stvari koja mu neće nedostajati jesu turneje s maloljetnicima na koje se moralo posebno paziti.


- To će sad na moju sreću raditi netko drugi. Ja ću moći ići mirno leći – priznaje Gulin, te kaže kako već sad zna da neće biti problema s novom Upravom Šibenske narodne glazbe zbog činjenice da je riječ o mladim ljudima jer da prevelikog autoriteta među glazbarima nije bilo.

 

- Nije to profesionalna ekipa tako da tu uvijek moraš usitno 'pituravati' da sve štima. Jer amatera nije puno briga, ako si ga stvarno naljutio, on više neće doći tako da uvijek balansiraš između te neke vike, milovanja... Jednostavno, takav je život - zaključuje.


ŠTO ĆEŠ ZIMI, NEGO PISATI


Oslobođen izvršavanja obveza koje su dolazile s obnašanjem funkcije predsjednika Glazbe, Darko Gulin dobio je više slobodnog vremena da radi ono što voli, a da nije riječ o sviranju. Radi se, dakako, o pisanju.

 

Nakon monografije, nada se potpori novog predsjednika Glazbe, Jeri Pancirovu pri pisanju i izdavanju knjige za koju se nada da bi iz tiska mogla iduće godine.

 

- Kako volim pisati knjige, jednu pripremam za dogodine, ako bog da. Ako nova Uprava prihvati, bila bi na hrvatskom i engleskom jeziku. Sadržavala bi sve dobro što se tiče Glazbe, koja smo sve stručna i društvena priznanja dobili, koji su važni datumi, na kojim smo prvenstvima i smotrama sudjelovali – navodi Gulina, a sve to bilo bi u svrhu promocije jer Glazba je ipak svirala Dalaj Lami, papi, norveškom kralju, Titu o čemu svjedoče fotografije uredno izvješene na Gulinovom radnom mjestu u Općoj bolnici u Šibeniku.


Međutim, nije to jedina knjiga koju se Gulin nada uskoro podijeliti s čitateljima. Ona koja je već zgotovljena, ali nikako da pronađe izdavača je knjiga o Arsenu, ali ne o Arsenu glazbeniku već kao genijalcu, kako navodi autor, o legendi kao filozofu.

 

Radnu verziju već je vidjela Arsenova supruga, Gabi Novak koja iščekuje njeno izdanje, no godinu i pol dana Gulin traži izdavača.

 

- Izdavači ne bi izdavali knjige, a to vam je kao da pekare više ne bi pekle kruh – osvrnut će se kratko, te nastaviti:

 

- Ovo je drugi prilaz Arsenu. Skupio sam njegove aforizme, citate, stihove. Prikazuje Arsena kao vrhunskog zajebanta, donosi 150 anegdota koje bi pojelo vrijeme, što je rekao o svojoj obitelji, što im je posvetio, što je rekao o Šibeniku i Zagrebu koje je smatrao svojim gradovima. Što je rekao o ljudima iz kulture. Bio je genijalan. U jednom od članku od prije deset, petnaest godina, pričao je o kantautorima, o Bobu Dylanu za kojeg je kazao da je visok metar i žilet, da pjeva grozno, a da gitaru svira kao Kemal Monteno. 'Ali kad sve to zbrojiš to je velika cjelina i on je kandidat za Nobela', kazao je Arsen prije deset godina, a ovaj je nedavno dobio Nobelovu nagradu – ispričao je Gulin, dodajući da je jedno poglavlje posvećeno Arsenu i Glazbi čiji je član bio.


U tom dijelu, Gulin piše o tome što je Arsen napisao o Glazbi, neke njegove zafrkancije iz djetinjstva, koje je pjesme i koračnice napisao za glazbu. I dok je za monografiju ŠNG-a kopao po arhivima i knjižnicama u Šibeniku te susjednom Splitu i Zadru, zbog Arsena nije morao ići toliko daleko jer ih veže poznanstvo dugo trideset godina.

 

Iako više nije na čelu značajnog društva kakva je Šibenska narodna glazba, Gulin neće mirovati, a o njemu kao etabliranom članu šibenskog kulturnog kruga, još ćemo čitati.

 

 

 

Iz kategorije: Volim Šibenik