Srijeda, 14 Prosinac 2016 12:35

Upoznajte Šibenčane koje poznajete:Karmen Herceg,modna dizajnerica koja prkosi svom hendikepu

Napisala: 
Upoznajte Šibenčane koje poznajete:Karmen Herceg,modna dizajnerica koja prkosi svom hendikepu

Karmen Herceg, modna dizajnerica unatoč teškim tjelesnih hendikepima uporno i zračeći zaraznim optimizmom ostvaruje sve svoje snove. Za nju uzrečica „Ako nešto žarko želiš to i ostvariš“ nije tek puka fraza nego je čvrsti temelj na kojem gradi svoj život. Karmen je rođena s parezom lica, strabizmom odnosno ukočenošću očnih mišića, nerazvijenim šakama i desnim stopalom, nejednakim kukovima, ali to je nije spriječilo da u redovnom roku diplomira na Tekstilno – tehnološkom fakultetu u Zagrebu, izgradi zavidnu karijeru modne kreatorice i upusti se u vrlo zahtjevno osmišljavanje i izradu povijesnih kostima. Sve što dizajnira sama kroji i šije unatoč tomu što na desnoj ruci ima samo jedan, a na lijevoj pet deformiranih prstiju. Ona u tomu ne vidi ništa neobično.
-Ne znam što bih sve radila da imam svih deset prstiju, kada se ovako snalazim s ovakvim nerazvijenim šakama, kaže Karmen simpatično se šaleći na vlastiti račun, - jedino od čega zazirem to je da bude o nekome ovisna. Takva sam od kako znam za sebe. Prva rečenica koju sam kao dijete izgovorila bila je „Mogu sama“, odnosno u originalu „Ja jama“.

 

 

 

Karmen Herceg, dobitnica je Plakete Grada Šibenika 2016. godine za postignuća na području dizajna uz Ivicu Poljička, predsjednika Gradskog vijeća Grada Šibenika i Željka Burića, gradonačelnika Grada Šibenika.

Zbog svoje ustrajnosti i borbenosti istinska heroina koja je zahvaljujući snažnoj volji i vjeri u sebe prevladala sve prepreke i slomila predrasude s kojima se suočavala, ali jednako priznanje zaslužuju i njeni roditelji majka Snježana i otac Zvonimir. Oni su oličenje hrabrih, plemenitih roditelja čija ljubav prema svom djetetu ne poznaje granice i ne priznaje da je nešto nemoguće i neostvarivo u borbi za dobrobit svog djeteta. Malo je takvih roditelja poput njih koji vjeruju u svoje dijete i beskompromisno ga podržavaju. Gotovo je sigurno da Karmen ne bi uspjela svoje sposobnosti razviti bez podrške svojih roditelja koji su imali puno povjerenje u nju unatoč skepsi okoline pa i obeshrabrujućim savjetima stručnjaka.


Karmen se ni u čemu ne osjeća inferiorno u odnosu na one koji nemaju hendikepe. Naprotiv, živi i radi ravnopravnom s njima, a po mnogim ih sposobnostima nadmašuje jer, kao što na sjajan način kreira i kroji odjeću, tako je uspješno skrojila i svoj život.

 

Htjeli su me poslati u specijalnu školu, ali moj otac to nije dozvolio

Karmen Herceg s majčine je strane porijeklom s otoka Krapnja, a s očeve je iz Varaždina. U Šibenik je iz Varaždina doselio još njen djed koji je neko vrijeme vodio restoran „Stari Šibenik“ u Grebaštici.
-Sve te tjelesne hendikepe imala sam od rođenja. Nikad se nisam zamarala pitanjima što je uzrok i kako su nastali. A što bih imala od toga? Nisam se nikad time opterećivala nego sam, uz veliku pomoć mojih roditelja, sestre i brata, normalno živjela. Svoje tjelesne nedostatke nikad nisam smatrala preprekom ili opravdanjem da ne ostvarim ono što želim. Još kao dijete gledala sam tetu i baku kako vezu goblene i šivaju. To mi se jako sviđalo pa sam vrlo brzo naučila te vještine. Moje nerazvijene šake me nisu u tomu spriječile. Pronašla sam svoje načine kako ću ih savladati. Tako je bilo i s drugim stvarima. Pisati i čitati znala sam prije nego što sam krenula u osnovnu školu. Ni u čemu nisam zaostajala za svojim vršnjacima pa ni ja ni moji roditelji nismo vidjeli nikakvog razloga da me se, kako su htjeli neki školski dužnosnici, ne upiše u običnu nego Specijalnu školu na Šubićevcu. Moj otac to nije dopustio. Bio je odlučan i imao je pravo. Redovno sam i bez poteškoća prošla osnovno i srednje obrazovanje.

 

 Nisu vjerovali da ću uspjeti

Nakon osnovne škole, budući da su je privlačili crtanje, slikanje, umjetnost, ali i povijest i arheologija, Karmen se htjela upisati u Školu za primijenjenu umjetnost u Splitu. Bilo je to 1991. godine. Počeo je rat i morala je ostati u Šibeniku pa se upisala u Gimnaziju. U Gimnaziji je bila vrlo dobra učenica, koja se nakon osnovnoškolskog iskušavanja u literarnoj grupi i veziljama, odlučila uključiti u likovnu radionicu. Imala je prijatelje, družila sam se s njima i živjela životom svoje generacije. Kad je maturirala željela je studirati modni dizajn.
-Liječnica opće prakse koja me je cijelo vrijeme pratila, nije mi htjela dati potvrdu da sam sposobna studirati modni dizajn već mi je sugerirala da upišem pravo ili ekonomiju. Nije vjerovala u mene, ali moji roditelji i ja nismo popustili. Tata i ja smo „na noge“ digli cijelu Medicinu rada. Prošla sam sve testove, dobila potvrdu i upisala sam se na Tekstilno - tehnološki fakultet u Zagrebu. Moji roditelji ni u jednom trenutku nisu u mene posumnjali i u svemu su me podržavali. Okolina baš nije vjerovala da ću uspjeti, ali nikad nisam bila osoba koju bi nečije mišljenje moglo pokolebati, iskreno priznaje Karmen.

 

 

Željko Koloper Keke i prva modna revija

Studentski život u Zagrebu nije joj teško padao iako joj nije bilo lako. S cimericom Senkom je kuhala, prala, čistila, izlazila s društvom, ali i marljivo studirala pa je diplomirala što je uspjelo samo tridesetorici od osamdesetero studenata iz njene generacije.
-Na studiju su me neki profesori prihvatili i podržavali, a neki baš i ne, ali tako u životu nije samo meni. Ne mogu vas uvijek svi voljeti. Na žalost, u vrijeme kada sam studirala nije bilo puno prilike za praktični rad, ali ja sam se sama pobrinula da pokažem što mogu i što znam. Kada sam čula da Željko Koloper Keke ima modnu agenciju u Šibeniku i da organizira modne revije javila sam mu se i on je prihvatio suradnju. Bila je to moja prva modna revija i kolekcija od osam modela, pod nazivom Jezerska sirena. Nosile su je poznate šibenske manekenke Olivera Slavica, Ana Gulin, Marijana Relja, Marijana Kužina i ostale. Bile su vrlo susretljive, ozbiljne i odgovorne prema poslu i vrlo jednostavne, kaže Karmen.

 

 

Upornost se isplatila

Nakon diplome 2000. godine Karmen se vratila u Šibenik. To baš i nije bilo sretno vrijeme za traženje posla i početak karijere modne dizajnerice. Više nije bilo modne kuće „Revija“, koja je godinama bila nositelj mode, modnog dizajna i modnih revija ne samo u Šibeniku. Kraće vrijeme surađivala je sa šibenskom krojačkom tvrtkom „B&B, ali tu nije vidjela sebe i priliku da se iskaže kao kreatorica. Nije odustala. Upornost joj se isplatila. Jedan od prvih poslove koje je dobila bilo je kreiranje odora za članove Dječjeg zbora „Zdravo maleni“. Nakon toga kreirala je kostime za plesnu udrugu „Sjene“, pa odjela za klapu „Brodarica“, a prilagodila je i sašila šest glavnih kostima koje je za predstavu „Djevojčicu sa žigicama“, Mate Gulina, osmislila Sara Lovrić Caparina. Izradila je brojne kostime za Sajam u srednjovjekovnom Šibeniku te odore za zaposlenike šibenske tvrđave svetog Mihovila. Sada radi na jednom velikom projektu za Muzej Grada Šibenika u suradnji s arheolozima i povjesničarima Željkom Krnčevićem, Emilom Podrugom i Tonijem Brajkovićem.

 

Odore za Šibensku gradsku stražu

Dijelom zbog okolnosti, a dijelom i zbog naklonjenosti izradi povijesnih kostima, Karmen je dobila priliku kreirati odjeću za povijesnu Šibensku gradsku stražu
-Osnivači Gradske straže izabrali su me za kreatoricu svojih odora čim su osnovali tu izvrsnu instituciju. Na obostrano zadovoljstvo surađujemo i danas. Kako su počeli surađivati? Jednostavno. Jednog su dana došli k meni i zatražili da mi im osmislim i sašijem odijela. Znali su što im treba, ali nisu imali pojma kako ta odjela trebaju izgledati. Povijesni izvori o srednjovjekovnoj odjeći šibenske gradske straže su oskudni. Tu mi je umnogome pomogao Jadran Kale, kustos Muzeja grada Šibenika. Proučavali smo dostupne izvore, mozaike, freske... Na apsidama katedrale sv. Jakova, recimo, postoji vijenac ljudskih glava. Na nekima su i pokrivala, pa nije bio problem zaključiti kakve su se kape nosile. Izučavali smo i odjeću u Turskoj, Italiji, Francuskoj jer su sve to bili utjecaji kojima smo u to doba bili izloženi. Kod izbora materijala se, gdje god se moglo, uvažavala prirodnost jednako kao i kod izbora boja. I ukrasi poput trakica koje nalikuju ručnom radu slijedili su zadanu temu.
Prve probe odjeće za Šibensku gradsku stražu, ispričala nam je Karmen, bile su komične. Pripadnike straže, stasite i ponosne Šibenčane, nije bilo lako nagovoriti da na noge navuku tajice na prugice.
-Bilo je to jako zabavno. Rugali su se jedni drugima, smijali i zafrkavali... Svi smo doslovno plakali od smijeha, prisjeća se Karmen.
Žao joj je što Gradska straža nema nekog jačeg sponzora da obnove kompletno i kvalitetno, a ne dijelom kao nedavno, svoje odore budući da su oni postali jedni od glavnih ambasadora Šibenika. Zanimljivo je da sve te odore koje kreira sama kroji i šiva, a često se, kako to kod nas biva, sve radi u zadnji čas. Tako je bilo i u slučaju odora zaposlenika tvrđave svetog Mihovila uoči njezinog otvaranja. Taj je posao dobila na natječaju, a kako se u provedbu krenulo kasno, tri tjedna je danonoćno krojila i šivala pa na kraju nije imala snage niti doći na otvaranje revitalizirane tvrđave. No njoj je bilo najvažnije da je sve dobro ispalo.

 

 

 Kreatorica i šalturica zvan svijeta glamura

Karmen je do sada imala tridesetak modnih revija, što samostalnih što grupnih. Povodom obilježavanja desete obljetnice svoga rada organizirala je vlastitu reviju koju su nosile njene mušterije i na nju je posebno ponosna. Održala je nekoliko modnih revija u Splitu, a je nastupila je i na zagrebačkim Fashion Week-u, no takva je događanja, kaže, previše ne zanimaju.
-Nekim slučajem zaboravili su mi na vrijeme javiti da sam odabrana za nastup na Fashion Week-u, tako da sam imala jako malo vremena za pripremu, ali ipak sam išla. No, shvatila sam da je tamo bitnije je li nekoj od manekenki ispala sisa nego kako je nešto dizajnirano i sašiveno tako da sam vrlo brzo odustala od takozvanog svijeta glamura, ističe Karmen dodajući kako za prave modne revije danas treba imati i novca i sponzore, a do njih se sve teže dolazi. Iako je diplomirana i dokazana modna dizajnerica ne libi se raditi i obične poslove koje inače rade šalturice kao što su popravci i prekrajanje odjeće, šivanje po narudžbi, šivanje zavjesa, vjenčanica, muških odijela ili dječje odjeće. Ljudi joj često na popravak donose odjeću koju su naručili preko Interneta, a koja ne izgleda kao ona na fotografiji.
Ne pati zbog toga što njezinu odjeću ne nose neka poznata imena i što nije prisutna na prestižnim modnim događanjima, ali njene kreacije ipak su nosile poznate manekenke i misice poput Antonija Mišure, Dvine Maler ili Maje Spahije. Vrlo je ponosna na humanitarnu modnu reviju koju su prije desetak godina u Gradskoj knjižnici u Šibeniku organizirale Marijana Krnić, sada Relja, Olivera Slavica, Željko Koloper Keke i ona, a novac je bio namijenjen obnovi Dječjeg odjela u Šibeniku. Pridružile su im se dizajnerice Neda Makjanić Kunić iz Splita i Ivana Majdak iz Zagreba.

 

 Novi izazovi

Kreacije Karmen Herceg odišu čistoćom linija, a odlikuju ih decentni detalji birani s pažnjom i istančanim ukusom.
-Volim se posvetiti detaljima na odjeći, recimo dijelu oko vrata, ramenima i slično. Ne volim bijele i crne tonove. Volim življe boje. Volim istraživati jer svatko od nas je drukčiji. Na fakultetu sam imala predmet psihosociologija odijevanja tako da najprije proučim osobu za koju nešto kreiram. To mi je pravi izazov. Sve svoje kreacije crtam rukom jer to je najbolji način da se izrazim, a onda to prebacujem na kompjutor ako baš moram, otkriva nam svoj pristup radu, modi i kreiranju odjeće.
Karmen njezini tjelesni hendikepi, kao ni u profesionalnom životu, ne sputavaju niti u provođenju slobodnog vremena.
-Avanturistica sam. Htjela sam skakati bungee jumping sa šibenskog mosta, ali me nisu pustili jer sam bila prelagana. Bavim se redovno jogom i pilatesom. Ljeti svaki dan plivam. Ustanem se oko šest sati i prije posla sat vremena provedem u moru. Trenirala sam jedno kratko razdoblje plivanje, ali budući da sam ostala kao jedina cura u klubu to mi nije bilo motivirajuće, ističe ta mlada žena koja je puna optimizma i životne energije.
Ima, priznaje, samo jedan neostvareni san, a to je da izrađuje filmske kostime. Svjesna je toga da u Hrvatskoj za to baš i nema puno prilika, ali nije joj strana pomisao da ode u inozemstvo pa je već ostvarila neke kontakte u Los Angelesu. Za sada joj se to sve čini previše riskantnim, ali poznajući njezinu upornost, nepokolebljivost i hrabrost, nije nemoguće da se upusti i u tu životnu avanturu.
 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!