Datum objave: 01. Studeni 2015

Sestre benediktinke se na Dan svih sveti odaju počast čuvenom botaničaru Robertu Visianiju

Diana Ferić
Diana Ferić

Sestre benediktinke iz samostana sv. Luce već 25 godina njeguju lijep običaj na koji bi se trebali ugledati šibenski dužnosnici ,ali  i neke udruge, sportski klubovi institucije pa i povjesničari. One od 1990. godine na Dan Svih svetih namjenjuju  buket iz svog vrta za grob znamenitog Šibenčanina, botaničara svjetskog glasa Roberta Visianija, na groblju sv. Ane koji njihove izaslanice polažu na njegov grob. To su učinile i ove godine odajući tako počast ne samo Robertu Visianiju nego i svim znamenitim Šibenčanima na koje smo malo po malo zaboravili, a ne bismo smjeli jer bez njih ne bilo Šibenika kojim se ponosimo.

 

Podsjetimo, Roberto Visiani koji se potpisivao i kao Dalmata Sibenicensis, rođeni je Šibenčanin, botaničar, domoljub, znanstvenik svjetskoga glasa. Rodio se 1800. godine u ulici koja danas nosi njegovo ime, a umro je 1878. godine na glasu kao jedan od vodećih europskih botaničara 19. stoljeća. Svjetsku botaničku slavu stekao je velikim, reprezentativnim djelom Flora Dalmatica. Kao izuzetan domoljub, bilježi Hrvatska enciklopedija, po profesiji liječnik, vlastitim je sredstvima proširio i obnovio tadašnju bolnicu u Šibeniku. Prema vlastitoj želji pokopan je na šibenskome groblju Sv. Ane. Ove smo godine, dakle, trebali obilježiti 215. obljetnicu njegovog rođenja i barem je tim povodom na njegovom grobu trebalo biti više cvijeća, a zaslužio je da se o njemu kaže i neka prigodna riječ.
Za razliku od Roberta Visianija, kojeg su se sjetile barem sestre benediktinke, mnogi su grobovi znamenitih, slavnih i zaslužnih Šibenčana ostali bez cvijeća i svijeća. Tek primjera radi nitko se nije sjetio položiti barem jedan cvijet na Grob Šime Grubišića Rovila, zaslužnog Šibenčanina, jednog od osnivača kupališta Jadrija ili grob Jose Jurasa Rore koji je u Šibenik donio prvu nogometnu loptu...

 

Gesta sestara benediktinki blagi je i uljudni prijekor kojeg se ne bi smjelo previdjeti. Od njih smo, raspitujući se o buketu svijeća na grobu Roberta Visianija, dobili još jednu vrijednu pouku. One upozoravaju da je pogrešno poistovjećivati Dana mrtvih i Dan Svih Svetih.
Svi Sveti je dan spomena na kršćanske mučenike i slavi se još od četvrtog stoljeća. Tada je to slavlje padalo na prvu nedjelju nakon duhova, a tako se i zadržalo u pravoslavnoj crkvi. U katoličkoj crkvi je pomaknut na 1. studenog i to odredbom pape Grgura III. u 8. stoljeću.
Običaji koji obilježavaju dan Svih svetih je posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima.
Svijeće palimo mi živi i tako dajemo svjetlost i toplinu umrlima kako bi njihove duše pronašle svoj put u mraku.

 

Sutra, 2. studenoga je Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih. Spomendan vjernih mrtvih nastao je na inicijativu benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi, a Vatikan ga je službeno potvrdio 1311. godine.Španjolska je 1748. dobila povlasticu, da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise: jednu za koga god žele, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu. Uz ovaj blagdan, kao i za Dan Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.

Iz kategorije: Volim Šibenik