Datum objave: 10. Rujan 2015

Upoznajte bolje Šibenčane koje poznajete:Dino Karađole, direktor TZ grada Šibenika

Diana Ferić
Diana Ferić

Dino Karađole, direktor turističke zajednice Grada Šibenika prednjači među lokalnim dužnosnicima po svojoj stalnoj uključenosti i prisutnosti na svim javnih događajima koji se održavaju u Šibeniku ili pridonose njegovoj promociji. Ako se čisti podmorje Dino je među roniocima, ako se jedri preko Jadranskog mora u prijateljski grad Civitanova u Italiji on je među posadom šibenskog broda, ako se čisti okoliš on je među onima koji rade, ako se vozi carting utrka on je među vozačima premda je prvi put da sjeo u takvo vozilo, a da ne spominjemo bilo koju vrstu kulturnih i zabavnih manifestacija jer niti jednu ne propušta. Reklo bi se da je posvuduša u posve pozitivnom smislu. Jednako je tako susretljiv prema udrugama, institucijama i pojedincima koji pokreću kreativne projekte ili organiziraju manifestacije u Šibeniku jer rijetki su oni koji nisu dobili ne samo verbalnu nego i financijsku potporu Turističke zajednice Grada Šibenika od primjerice projekta Virtualnog Jurja Dalmatinca, Nova u Docu ili garofulizacije grada do postavljanja kućica s hranom za ptice. Njegov pristup poslu i ljudima, koji baš nije baš običajan, najbolje oslikava slučaj kojem smo svjedočili dok smo s njim razgovarali za časopis „Volim Šibenik“ ispred novouređenog prostora Turističko – informativnog centra. Iako radovi na uređenju TIC-a još nisu gotovo, u njega je ušlo dvoje turista iz Španjolske koji su tražili pomoć jer su imali problem s automatom za naplatu parkiranja na šibenskoj rivi. U automat su bacili su pedeset kuna, a željeli su parkiralište koristiti tri sata. Nisu znali da im automat neće vratiti razliku od dvadeset kuna. Dino je pokušao doći do odgovornih u Gradskom parkingu, ali kad mu to nije u kratkom vremenu uspjelo, dao je Španjolcima dvadeset kuna iz svog džepa znajući koliko je važno kakav će oni dojam o Šibeniku steći i kakvu će sliku o njemu sa sobom ponijeti.

Vašu vidljivost i uključenost sve ono što se događa u Šibeniku tijekom cijele godine neosporna je, no netko bi to mogao protumačiti kao neku vrstu populizma ili zadržavanja samo na manifestacijskoj razini?

Mislim da je posve normalno da budem prisutan na svim događanjima u koje imaju veze s turizmom, pogotovo kada su posijedi onima koje organizira ili im je suorganizator Turistička zajednica. Javno i otvoreno pokazujem da mi je do toga stalo i da ta potpora TZ-a nije samo verbalna i protokolarna. Nije to nikakva šminka niti dodvoravanje. To je neizostavni i obavezni dio moga posla. Isto tako se postavljam i u svemu drugom što utječe na promociju Šibenika. Primjerice, nedavno smo bili pozvani na izbor miss mama u jednom talijanskom gradiću u kojem gotovo svi znaju za Šibenik zahvaljujući jednoj našoj Šibenčanki koja tamo živi. Bilo im je stalo da se na toj manifestaciji do koje jako drže budu i predstavnici Šibenika. Dogradonačelnik Danijel Mileta i ja smo se rado odazvali, a oni su nas odlično primili. I to je promocija Šibenika. A što se tiče PR-a u tome nisam baš sjajan, niti o tome previše razmišljam. Ja sam čovjek iz naroda koji voli i dobro pojesti i dobro popiti i družiti se s ljudima kao svaki normalan čovjek, a kome god mogu pomognem.

Obiteljski ste čovjek. Imate dvoje male djece. S obzirom na Vašu sveprisutnost u javnom životu, rekli bismo od jutra do mraka, možete li im se posvetiti onoliko koliko biste željeli.

Točno je, zbog moje zauzetosti dijelom pati moj obiteljski život. Srećom moj supruga ima puno razumijevanja za to što i kako radim. Nađem vremena i za djecu. Nije to, naravno, lako i ima trenutaka kada čeznem kada će već jednom ta zima da predahnem od obveza kojih je zaista puno. Radno vrijeme, vikend i neradni blagdanski dani su mi apstraktni pojmovi. Administrativne poslove često obavljam popodne.

Podržimo sve što je vezano za turizam

Poznato je i da Turistička zajednica Gada Šibenika podržava brojne projekte, programe, manifestacije od kulturnih, zabavnih, humanitarnih do sportskih, neki kažu i nekritički i bez jasnih kriterija?

Podržimo sve što je vezano za turizam. Istina je da smo dali potporu i nekim projektima koji nisu baš uspjeli jer ljudi nisu mogli ili nisu znali napravili ono što su htjeli. Naša je želja da damo šansu svakome tko se trudi napraviti nešto dobro ili nešto novo. Na žalost, uvijek je problem financijska potpora, a naša su sredstva ograničena. Novaca je danas sve manje i za kulturu i za sport, pa mi i u to uskačemo gdje možemo. Za sport TZ Grada Šibenika daje oko trideset tisuća kuna, a za manifestacije između 700 i 800 tisuća kuna godišnje. Mnogi ljudi misle da je turistička zajednica „zlatna koka“ pa nam dolaze i s nerealnim zahtjevima.

Policija, „Solaris“, „Colentum“, „Rivijera“...

Je li turizam bio Vaše životno opredjeljenje od početka?

Još kao srednjoškolac volio sam putovati. Bio sam avanturista. Bavio sam se tenisom, ronjenjem, bio sam izviđač... Imao sam sedamnaest godina kada sam s prijateljem na svojoj Vespi putovao po Italiji. I kao momak sam volio putovati, volio sam avanture i probati sve što je novo. Studirao sam ekonomiju u Zagrebu, a nakon dvije godine sam se opredijelio za turizam. S faksa sam se u Šibenik vratio u Domovinskom ratu. Posla nije bilo. Moglo se birati ili u vojska ili u policija. Dobio sam posao pripravnik u Prvoj policijskoj postaji u Šibeniku. Dakle moj prvi posao bio je u policiji. Odmah sam shvatio da to nije za mene. Nakon policije dobio sam posao u „Solarisu“. Bio sam jedini koji se javio na njihov natječaj. Bilo je to 1995. godine . „Solaris“ je tada još bio prognaničko naselje pa to što se radilo nije imalo nikakve veze s turizmom. U „Solarisu“ sam ostao osam godina. Prošao sam sve, od rada na recepcijama hotela do nabavu i šef prodaje. Poslije toga sam jednu sezonu vodio hotel „Colentum“ u Murteru, a potom sam se zaposlio u komercijalnoj službi hotelske kuće „Rivijera“. U jednom trenutku sam pomislio da mi s otvorila prilika i da bih mogao postati direktor šibenske turističke zajednice pa sam otišao iz „Rivijere“, ali na natječaju je bio izabran drugi kandidat. Tako sam ostao bez posla. Nezaposlen sam bio nekoliko godina. Bavio sam se ronjenjem i poljoprivredom. Na Martinskoj sam zasadio maslinik. Okušao sam se i u poduzetništvu u turizmu. Moj prijatelj i ja smo počeli graditi apartmane, ali je došla kriza i to nam je propalo. Nakon četiri godine ponovno sam se javio na natječaj za direktora Turističke zajednice i taj sam puta prošao.

Pomaka nabolje ima ali...

Neki misle da je to posao iz snova, da se puno putuje svijetom, boravi na sajmovima, pojavljuje na važnih događajima...

Ima i toga. To je ljepša strana ovog posla. No ja nisam, da tako kažem, gladan putovanja. I prije nego što sam postao direktor TZ Grada Šibenika već sam proputovao svijet i bio na gotovo svim kontinentima. Putovanja su dragocjena i nezamjenjiva iskustva. Dužnost direktora turističke zajednice nije laka. Puno je obveza, napora, stresa... velika je odgovornost, velika su očekivanja kojima treba udovoljiti. Osim toga, ovo je ipak isturena funkcija i na kojoj se ovisi i o politici i o javnosti. Sve to čovjeka troši.

Pretpostavljam da ste dolazeći na mjesto direktora TZ Grada Šibenika, a možda i prije toga, već imali vizije turističkog razvoja Šibenika?

Moje su vizije slične ovomu što se posljednjih godina u Šibeniku i sa Šibenikom događa. Od početka tvrdim da u Šibeniku nema ozbiljnog turističkog razvoja bez jakih smještajnih kapaciteta, ovakvih kakve je na Mandalini upravo izgradila Dogus grupa. Uži dio grada sada u hotelima, hostelima i privatnom smještaju ima oko 1500 kreveta. Prije pet godina bilo ih je tek 500 kreveta. Pomaka na bolje ima, ali to je još uvijek malo, nedovoljno. Vodice primjerice imaju više od 15 000 kreveta. U šibenskom turizmu „Solaris“ i dalje ostvaruje 65 posto noćenja i prihoda Turističke zajednice i svi još uvijek ovisimo o njemu. Dobro je što imamo „Solaris“ koji je ipak respektabilni turistički gigant, najraznovrsniji i najkompleksniji resort na Jadranu.

Koliko Šibenik ima od toga koristi?

U posljednje vrijeme „Solaris“ se otvara. Njihovi turisti cirkuliraju i izvan hotelskog naselja iako bih ja volio da to bude intenzivnije, ali krenulo je u dobrom pravcu.

Ima razloga i za zabrinutost

Gradska vlast se hvali povećanim turističkim prometom u užem dijelu Šibenika. Koliko je to realno i što iza te statistike stoji?

Povećanje broja noćenja i broja turista evidentan je, ali postoji i problem. Naime broj kreveta ove je godine povećan za 300, a za toliko nije porastao broj gostiju pa su neki ljudi koji su uložili novac u uređenje sobe i apartmane razočarani. Kolač je malo veći, ali dijeli se na puno više dijelova. Ljudi misle da je dovoljno urediti apartman i da će turisti doći sami od sebe, ali to nije tako. Treba raditi puno na marketingu. Budući da sve drugo više manje stoji ili propada posve razumijem ljude koji spas vide u uređenju apartmana, ali strah me je da će to postati masovna pojava i da takav rast ponude smještaja neće pratiti rast turističkog tržišta. Ove godine u Šibeniku imamo više noćenja nego lani, ali je potrošnja slabija i to bi nas trebalo zabrinuti.

Pravi turistički grad živi i danje i noću, a Šibenik je ove sezone manje više „mrtav“ nakon 22 sata?

Na žalost, moram se složiti da je tako. Izgubili smo pozornicu, takozvani green stage ispred katedrale i jako mi je žao što se to dogodilo. To je unosilo živost u Šibenik. Razumijem problem koji je u vezi s tim nastao, ali mislim da se to moglo drukčije riješiti da je ranije došlo do dijaloga. Bilo je lani lijepo vidjeti skoro svake večeri nekoliko tisuća mladih ljudi pokraj toga green stagea. Neki su zbog toga i dolazili u Šibenik. Ukinuli smo ga, a nismo ponudili nikakvu alternativu. Moram priznati da Šibenik još uvijek ne koristi više od 40 posto svojih stvarnih mogućnosti i potencijala.

Žičare i proširena stvarnost

Nije li problem u tomu što se još uvijek ne zna što Šibenik u turističkom smislu želi biti, destinacija poželjna obiteljima i zaljubljenicima u kulturno-povijesno nasljeđe, onih kojima zabavni život nije na prvom mjestu ili destinacija za partijanere i mlade općenito?

Imamo mi svega po malo i tako treba ostati s težnjom da dižemo kvalitetu ponude. Naš je glavnu adut naša povijesna jezgra i šarm Šibenika kao istinskog mediteranskog grada. To ne smijemo izgubiti. Ako tvrđava svetog Nikole dođe pod zaštitu UNESCO-a bit ćemo među rijetkim gradovima koji će imati dva takva spomenika kulture i to treba iskoristiti. Kada je riječ o mladima i zabavi za to moramo imati točno određena mjesta, a to su po mom mišljenju Banj i Obonjan koji postaje upravo takva destinacija za bogate i zahtjevne goste.

Nedavno je izrađena strategija razvoja inovativnog turizma u Šibeniku, ali dojam je da se opet sve svelo na neki opći, da tako kažem, katalog svega onoga što Šibenik ima, a da se ne vidi kako je to što ima moguće na pravi način iskoristiti. Što je u strategiji razvoja inovativnog turizma u Šibeniku inovativno?

To je strategija razvoja turizma bazirana na inovativnom turizmom. Šibenik je jadranski grad koji odiše mediteranskim štihom i to treba turistima prezentirati na inovativni način. U to spada uređenje naših tvrđava i njihovo povezivanje žičarama kao i prezentacija naše baštine kroz takozvanu proširenu stvarnost. To smo primijenili u projektu virtualnog Jurja Dalmatinca, a takvi će sadržaji biti i na tvrđavi Barone. Imamo i Raspršeni hotel kao inovaciju.

Ali projekt Raspršenog hotela, čini se, nije zaživio kako se očekivalo?

Mislim da je model upravljanja Udrugom Raspršeni hotel krivo postavljen pa ćemo s Gradom Šibenikom pokušati naći djelotvornijeg rješenje. Dogodilo se da tim projektom upravlja udruga čiji članovi, iako imaju najbolju namjeru, jednostavno nemaju vremena baviti se s njim zbog opterećenosti svojim vlastitim poslovima tijekom turističke sezone. Turistička zajednica, koja je samo kanalizirala novac Ministarstva turizma koje je taj projekt prepoznalo kao inovaciju, ne smije se miješati u upravljanje udrugama građana, ali će u okvirima svojih mogućnosti pokušati nešto učiniti.

Uzori i vizije

Kazali ste da ste puno putovali. Koje bi uzore u svijetu turistički Šibenik morao slijediti?

Uzor bi nam morali biti mali talijanski gradovi koji žive od turizma i koji su cijelu godinu puni turista. Moramo prvenstveno očuvati našu povijesnu baštinu, našu povijesnu jezgru i ne dozvoliti da se u njoj svatko ponaša kako hoće i da ju devastira. Moramo izgraditi turističku infrastrukturu za višu srednju klasu. Šibenik s marinom u kojoj je usidreno 500 brodova, sve četiri tvrđave u funkciji i turistički objekti na zemljištu TEF-a. To je moja vizija turističkog Šibenika.

 

Iz kategorije: Volim Šibenik