Datum objave: 23. Lipanj 2014

Pijanistica Gordana Pavić: Glazbeni život po mjeri čovjeka

Nina Medić
Nina Medić

Svijet glazbene umjetnosti neki bi opisali kao neizvjestan, mukotrpan i pun odricanja. Drugi pak kao pun inspiracije, radosti, izazova. Istina je vjerojatno negdje u sredini, ali svi bi se vjerojatno složili  da je bez glazbe teško zamisliti život jer ona prati gotovo svaku našu svakodnevnu aktivnost. O glazbi kao sastavnom dijelu života, glazbenoj profesiji ili nečemu što jednostavno život čini ugodnijim, razgovarali smo s pijanisticom Gordanom Pavić.

 

Odrastanje u ritmu glazbe

Glazbena priča pijanistice Gordane Pavić počela je još od malih nogu što ne čudi jer potječe iz glazbene obitelji, njezina baka svirala je klavir, majka violinu, a otac gitaru. „Otac je kupio klavir kada sam imala svega pet godina te sam od rane dobi počela svirati. Nastupati sam počela od negdje sedme godine života. Klavir mi je sjeo na prvu“, priča nam Gordana. Kao svoj uzor tada je vidjela  svoju profesoricu koja ju je fascinirala svojim znanjem, radom i autoritetom.  „Nisam se nikada fascinirala nekim glazbenim zvijezdama već više  „stvarnim“ ljudima, vrhunskim glazbenicima  koji su život posvetili glazbi a zapravo živjeli  „obične“ živote.

Gordana je završila osnovnu i srednju školu Blagoje Bersa u Zadru,  odakle i dolazi, iako već 15 godina tamo više ne živi. 2006. završila je postdiplomski  studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a danas je uspješna pijanistica koja redovito ima solističke koncerte kao i nastupe s orkestrima, komornim ansamblima i kolegama umjetnicima. Uz to radi i kao profesorica u Glazbenoj školi  Ivana Lukačića u Šibeniku.

 

Glazba kao razonoda i kao profesija

U svojoj karijeri Gordana se vodi svojom idejom o tome koji bi trebao biti zadatak glazbe:  „Ono što bi po meni trebala biti svrha glazbe je da se zadovolji  ljudska potreba za lijepim. Na umjetniku je da to postigne koristeći se prvenstveno znanjem, a onda i onim nečim neopipljivim – talentom.“

Osim funkcije glazbe da zadovolji tu potrebu za lijepim i ispuni duhovno, onima kojima je glazba profesija zasigurno bi bilo poželjno da zadovolji i materijalne potrebe. Pitali smo Gordanu Pavić misli li da se danas od glazbe može pristojno živjeti i može li se u Hrvatskoj uopće glazbeno ostvariti. 

“Tko god se danas želi glazbeno ostvariti u Hrvatskoj ima tu mogućnost bez obzira na materijalno stanje. I dok je moj djed išao 80-ih po klavir u Češku u tvornicu Petrofa i sam ga birao, danas su instrumenti dostupni svugdje i po prihvatljivim cijenama. Razvijanje glazbenog talenta uopće nije pitanje ekonomskog statusa  i to je dobro. Treba samo poticati talent i puno vježbati“ , smatra  Gordana i dodaje kako među njenim učenicima te u Šibeniku općenito ima mnogo talentirane djece i mladih. „Šibenik je grad umjetnosti, ljudi su po mentalitetu otvoreni i duhoviti. Šibenska glazbena škola ima odlične rezultate i pedagoge koji jedan umjetnički talent znaju oblikovati na pravi način i pripremiti za sve buduće izazove. Najbolji  primjer za to je Šibenčanin Maksim Mrvica koji je, sportskim rječnikom svoje pionirske, kadetske i juniorske dane proveo upravo u našoj školi, a danas je svjetski poznat.

Isto tako Gordana Pavić smatra da svi koji se ozbiljno kane baviti glazbom danas mogu od toga i živjeti.  „Ima brojnih mogućnosti za posao nakon glazbenog obrazovanja. Može se raditi kao glazbeni pedagog, imati status slobodnog umjetnika, biti dio orkestra u nekoj velikoj kazališnoj kući itd. Mogućnosti ima. Prošlo je vrijeme kada su umjetnici živjeli boemskim životom.“

Možda je i prošlo, ali neki roditelji ipak radije potiču djecu da postanu pravnici ili arhitekti  jer smatraju kako je glazbenim život neizvjestan.  „Glazba nije dovoljno egzaktna, pomalo je zagonetna pa od tud možda potiče i strah od neizvjesnog. Smatram kako je bitno dopustiti djetetu da se bavi onim što želi. Najljepše je ispratiti učenika do mature iako ima dosta primjera da djeca prekidaju glazbeno obrazovanje jer jednostavno ne uspijevaju uskladiti ostale obveze .Ipak, nitko im ne može oduzeti glazbeno znanje koje su stekli do tada i to je velika stvar.“

 

Iako je  Gordana od rane dobi upoznala svijet klasične glazbe, odrasla je i na popu, rocku, metalu, discu, funku, stoga je njezin glazbeni ukus vrlo širok. Ne osuđuje druge kada je glazbeni ukus u pitanju,  a sama voli dobru klupsku glazbu; od starog dobrog  rocka preko zanimljive i neizbježne elektronike do mirnog i opuštajućeg  jazza. “Klasična glazba nije za široke mase, ona nije namijenjena popularizaciji jer to vodi u kič i neukus. Ona ima svoju publiku i to tako treba biti. Ja nemam potrebu da se svidim široj, stadionskoj publici svirajući Beethovena i Mozarta i mislim da je to sasvim normalno“, zaključuje Gordana. 

Iz kategorije: Volim Šibenik