Ispiši ovu stranicu
Petak, 14 Veljača 2014 10:34

Volonterka Hrvojka Slavica: „Moja plaća je sreća i napredak djeteta!“

Napisao/la: 
Volonterka Hrvojka Slavica: „Moja plaća je sreća i napredak djeteta!“

Hrvojka Slavica, profesorica engleskog jezika, jedna je od 12 volontera u udruzi Izvor ljubavi koja pomaže djeci s teškoćama u učenju. Svoj posao shvaća vrlo ozbiljno i odgovorno pa se za svoje satove dugo priprema, svakom djetetu pristupa individualno a nastavu se trudi održati dinamičnom i kreativnom. Naizgled, rekli bi da su to sve redom osobine koje bi trebale krasiti jednog pedagoškog djelatnika, ali ono što Hrvojku razlikuje od većine njih je da ona za svoj posao plaću ne prima. 

„Moja plaća je zadovoljstvo koje vidim na licima roditelja kada vide da im dijete napreduje. Ništa ne može zamijenit osjećaj kada vidite kako dijete kroz rad s vama postaje sigurnije i samopouzdanije. Evo baš danas moja učenica Marija, koja inače ima problema s disleksijom, napisala je da smo ona i ja najbolje prijateljice. I nitko sretniji od mene!“priča nam Hrvojka.

Trenutno u udruzi Izvor ljubavi u učenju engleskog jezika pomaže šesnaestero djece, a jednu od njih Mariju, učenicu 4.razreda OŠ Juraj Dalmatinac, zatekli smo danas na satu s Hrvojkom. „Super mi je što mi tu nema buke. Inače u razredu svi toliko viču i buče da se ja uopće ne mogu koncentrirati na gradivo. Tu sam sama, mogu pitati sve što mi nije jasno i imam više volje za učiti“, rekla nam je veselo Marija. Pitali smo je zna li ona što je volonterstvo, ali s tim pojmom se još nije susrela. Ipak na pitanje što želi biti kada odraste ima spreman odgovor: „Medicinska sestra!“ Kako posao medicinske sestre i volonterstvo imaju jedan zajednički nazivnik, pomaganje ljudima, Mariji nije dugo trebalo da poveže te dvije stvari. „Onda ću i ja jednog dana volontirati“, zaključila je Marija.

Iako volontera u Šibeniku ima u raznim udrugama koje tuđe potrebe stavljaju ispred svojih, volonterstvo u Šibeniku još nije toliko razvijeno i nema svoju mrežu ni zajednicu koja ih objedinjuje. Stoga svi koji u Šibeniku volontiraju ne mogu to napisati u životopis jer nemaju za to nikakav 'dokaz'. Hrvojku Slavicu to previše ne brine: „Za certifikat me nije puno briga, kao vjerujem ni ostale volontere jer se volontira radi tog uzvišeno osjećaja a ne zbog papira. Svejedno mislim da je volontiranje nužno za zdravlje zajednice jer udruge kao ova ne bi ni postojale bez volontera.“

Ono što Hrvojku brine više od nepostojanja volonterske zajednice u Šibeniku je neosviještenost ljudi o poremećaju disleksije i disgrafije. Kaže kako se i sama tek počela informirati o tim poteškoćama te kako svaki dan nauči nešto novo. „Ma zamislite, i Albert Einstein i Agata Christie su imali disleksiju, a pogledajte što su postigli. Mislim da je nužno da se kao prvo o disleksiji više educiraju sami učitelji koji u razredu imaju taj problem i da toj djeci pristupe individualnije i stvari bi odmah krenula nabolje:“

Hrvojka u Izvoru ljubavi volontira od travnja prošle godine, i ne žali za jednom sekundom provedenoj u toj udruzi bez obzira što kod kuće ima i vlastito dijete, kućne ljubimce; psa, dvije ptičice i pregršt obaveza,a volontirala je i prije u školama i dječjim vrtićima, a onda joj se obratila predsjednica udruge Izvor ljubavi: „Slučajno sam upoznala gospođu Majdu Ivandu, predsjednicu udruge kada su ostali bez nastavnika engleskog i evo me tu. Ne mogu zamisliti da samo tako odem odavde i ostavim svoj posao sa ovom divnom djecom nedovršenim. Ovaj posao me ispunjava jer skupa sa djecom koju podučavam i ja svakodnevno naučim nešto novo!“

Objavljeno u Volim Šibenik

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!