Dobročinstvo se kažnjava. Mnogi se sjećaju priče o zagrebačkom pekaru Azganu Qenaju koji je prije nekoliko godina platio 30 tisuća kuna kazne zbog dijeljenja kruha siromasima. Prema tadašnjem Zakonu o trgovini, trgovine su smjele raditi nedjeljom do 14 sati, a Qenaj je i nakon dozvoljenog radnog vremena preostale proizvode dijelio besplatno. Nakon 12 godina dobročinstva inspektorica mu je po kratkom postupku zapaprila 30 tisuća kuna kazne zbog navodnog prekoračenja radnog vremena, iako Qenaj ništa nije prodavao, a ovog slučaja i nakon tri godine sjećaju se svi šibenski pekari.
Iako se zakon u međuvremenu promijenio i trgovine mogu raditi 24 sata dnevno pa i nedjeljom, a Zakon o trgovini niti jednom riječju ne spominje zabranu besplatnog dijeljenja proizvoda nakon radnog vremena, trgovci se još uvijek boje govoriti o tome: „Inspekcija uvijek može pronaći neku nepravilnost“, kažu.
U pekari „Tena“ kod pijace već nekoliko godina postoji košara u koju prodavačice odlažu stari kruh i peciva, a građani znaju da su proizvodi u košari besplatni i da ih mogu uzeti koliko god žele. Ipak, nigdje nije istaknuto o kakvim se proizvodima radi, a vlasnik pekare Hajrizi Remizija moli nas da ne pišemo o tome: „Ali zašto, Zakon nigdje ne spominje zabranu besplatnog dijeljenja hrane, a vi radite dobro djelo?“, pitamo. „Nemojte molim vas barem ništa fotografirati, ionako svi znaju da je to besplatno, a ne želimo imati problema“, moli nas Hajrizi, vlasnik jedine pekare u gradu u kojoj postoji ovakva košara.
Kruh šalju u Caritas
U pekari Dalma kod šibenskog suda kažu nam da svaki dan u 6 i 30 ujutro dođe kamion iz Caritasa i skupi stari kruh koji je ostao od prethodnog dana. On se dijeli uz ručak u Pučkoj kuhinji gdje se svakodnevno hrani oko 200 osoba, a ovaj dogovor u Caritasu imaju s nekoliko šibenskih pekara.
„Zašto bismo bacali kruh, to je grijeh, a toliko je ljudi danas gladno. Stari kruh može se podgrijati i onda je jednako dobar kao svježi“, kaže prodavačica. U pekari Dan i noć kod kazališta bili su neodređeni i kazali nam kako proizvode koje ne prodaju prebacuju u pogon tvrtke koji se nalazi na drugoj lokaciji, a gotovo nitko od šibenskih pekara nije voljan otvoreno pričati o besplatnom dijeljenju kruha, iako su svi priznali da ga ne bacaju. Ostaje nepoznato je li stvar u skromnosti, strahu od inspekcije ili pak bojazni da će, ako otvoreno priznaju da besplatno daju svoje proizvode, ljudi sve češće čekati kraj radnog vremena pekara kako bi uštedili koju kunu u ova sve teža vremena.
