Datum objave: 27. Listopad 2011

Zabrana maloljetničkog opijanja na ulici- još jedno mrtvo slovo na papiru

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Drniški maloljetnici ubuduće na javnim površinama neće smjeti konzumirati alkoholna pića. Takvu odluku nedavno je donijelo drniško Vijeće za prevenciju vodeći se primjerom Osijeka, Karlovca, Makarske, a zabrana pive na zidiću sprema se i splitskim maloljetnicima.
Ubuduće će policija provjeravati dob mladih koji piju na javnim površinama, a ukoliko naprave prvi prekršaj, policija obavještava roditelje ili skrbnike. Ukoliko se prekršaj ponovi policija će obavijestiti nadležni Centar za socijalnu skrb, a treći put se pokreće prekršajni postupak i odgovarajuće odgojne mjere. Tako je država donošenjem zakona i pravilnika intervenirala u još jedan gorući problem, a ova odredba bi trebala maknuti mlade s ulica i spriječiti ih da piju. Ne sumnjamo da će kroz nekoliko idućih mjeseci i šibensko Gradsko vijeće jednoglasno usvojiti ovakvu odluku i zadovoljno zaključiti kako je prevencija jako važna, a maloljetničko opijanje velik problem. No što je uopće javna površina i što je sa starijima od 18 koji i dalje mogu nesmetano „lokati“ na ulici i tako slati poruku mlađim naraštajima? Koliko su efektni dosadašnji zakoni koji maloljetnicima zabranjuju točenje i prodaju alkohola i duhanskih proizvoda, te boravak na ulici bez starije osobe nakon 23 sata?

Prva čašica krene kod kuće

Razgovarali smo s Zoranom Vrbičić, koordinatoricom za školske preventivne programe Šibensko-kninske županije: „Čini mi se da ćemo ići na donošenje novog zakona kako bi problem makli negdje u ladicu. Što uopće znači piti na javnom mjestu. Nije li lokanje isti problem, bilo to ispred škole ili u nekoj opskurnoj uličici? Što ako djeca piju u svojoj kući kad im nema roditelja i netko to dojavi policiji? Je li onda to u redu jer nisu boravili na ulici pa nek' se opijaju, ali da ih nitko ne vidi? Kakav je to policajac u patroli ili mi građani koji kad vidimo djecu kako piju na nekoj javnoj površini, okrećemo glavu, jer eto, ne rade probleme nego „samo“ piju. Ako ga ipak uhvate da remeti javni red i mir, krenut će debata je li to bila javna površina ili ne i glavni problem- alkoholiziranje, bit će zguran u kut“, mišljenja je pedagoginja Vrbičić koja smatra da niti jedna zabrana nije rješenje problema alkoholizma jer je on svakim danom sve veći, a zahvaća sve.
Priznaje da već osnovnoškolska djeca piju. „Kod nas je vino tradicionalno piće, djetetu od 13 godina je normalno popiti čašu vina nakon ribe s gradela. Kažu mu, to ti je zdravo, bolje ćeš učiti. Nervira me apsolutna inercija roditelja koji vide susjeda koji tuče ženu, pa je u usporedbi s tim prihvatljivo da njegovo dijete tu i tamo popije čašu vina.
Ni zdravstveni sustav maloljetničko opijanje ne smatra alarmantnim. Oni vikend pijance primaju na hitnu, ispumpaju im želuce i idemo dalje...“
Rastužuju je ankete iz kojih ispada da djeca već u šestom osnovne piju, a ono najstrašnije je da su prvu čašicu popili kod kuće, na krštenju, vjenčanju... „Tužno je što roditelji te iste djece apsolutno negiraju da u kući uopće ima alkohola, piju se hektolitri vode i soka, a mineralna je najnezdraviji napitak. Ko tu laže?“, pita Vrbičić.

Postojeći zakoni se ne poštuju, a donosimo nove

Iako a priori nije protiv donošenja pravilnika o zabrani ispijanja alkohola na javnim površinama, Vrbičić podsjeća na postojeće zakone koji se malo ili uopće ne poštuju: „Već imamo zakon o prekršaju protiv javnog reda i mira, zakon o ugostiteljskoj djelatnosti koji zabranjuje točenje alkohola maloljetnicima, Obiteljski zakon kaže da mlađi od 18 ne smiju biti sami na ulici nakon 23 sata. Ništa od toga se ne poštuje, a mi uvodimo novi zakon. Dokad ćemo terorizirati papir i donositi zakone? U Hrvatskoj se suočavamo s problemom po principu „donesi zakon ili osnuj povjerenstvo.“ Uvijek kažem da ne mogu vjerovati da je u ovoj državi „žuja“ jedini zakon“, sarkastično kaže Vrbičić i dodaje da danas nitko javno ne šmrče kokain, ali to ne znači da ga nema, prostitucija se događa u privatnosti četiri zida. „Tako će biti i s ispijanjem alkohola, djecu ćemo maknuti od pogleda javnosti i onda će lokati u brodovima, vikendicama, napuštenim kućama, gdje ih je teže naći a samim tim i pomoći im.“

Zašto su se prije 15, 20 godina djeca od 13 godina igrala na žmire i preskakali laštik, a danas dječje aktivnosti zamjenjuju pivom i duvanom na zidiću? „Djeci je dosadno, previše je popustljivog i tolerantnog odgoja, dostupnost alkohola i duhana je velika za razliku od Europe gdje se sve kontrolira. Prije su obitelji bile manje opterećene i zadovoljnije, ljudi su se više družili, a sad bulje u televiziju i internet. Pažnju posvećujemo vanjštini, pazimo je li dijete obučeno i nahranjeno, a ne je li zadovoljno i ispunjeno. Roditelji na primanjima samo pitaju kakve su ocijene, šta nije znao i trebaju li mu repeticije, a ne kakvo je dijete, kako se ponaša, s kim se druži, ima li prijatelje...

„Sakrit ćemo se negdje gdje nas ne vide“

Zbog svega toga alkohol je, ne uzrok već posljedica problema i reakcija na društvena događanja bez vrijednosnog sustava, opterećenje, život bez reda u kojem vlada brzina i žurba. Vrbičić kao koordinatorica za preventivne programe priznaje da bi se u radu s mladima trebala oslanjati na kontakt policajce i komunalne redare. No, priznaje da na području škole Juraj Dalmatinac gdje radi nije dodijeljen kontakt policajac jer ih je u gradu ionako premalo. „Stoga, tko će provoditi taj zakon i da je najbolji na svijetu? Djeca izlaze u 11 umjesto da su u to doba već kući, toči ima se alkohol u svakom kafiću, kupuju ga gdje žele... stoga je papir još uvijek jedino opravdanje a izostaje djelovanje i činjenje, prije svega u obitelji“, zaključuje Vrbičić.

A mladi s kojima smo razgovarali jedne subote na „skalinama“ u Docu prema eventualnom uvođenju nove zabrane se odnose indiferentno, kao i doduše, prema zakonima koji im zabranjuju točenje i kupnju alkohola i cigareta. „Umjesto na skalama pit ćemo u po tvrđavama i uličicama gdje policije nema, a stariji od 18 nam ionako u dućanu kupe alkohol i cigarete i često nam se pridruže“, kaže grupica mladih starosti od 17 do 16 godina. „Ja ne mrdam sa skala, tu mi je teta u dućanu, u „buti“ imam eko wc, a ako dođe policija, maknut ću se pa vratiti nazad kad odu“, laganini je riješio problem 19-godišnji Igor koji se po Docu „muva“ od 15-e godine. Ne smatraju da je dosada i nedostatak sadržaja u Šibeniku razlog za opijanje: „Da živimo u Zagrebu gdje su stalno neki koncerti i događanja, opet bi pili, jer se uz čašicu prije koncerta bolje isplešemo i zabavimo“, mišljenja su.

Iz kategorije: Vijesti