Posljednji pozdrav velikoj pjesnikinji

Povodom smrti Vesne Parun, najveće hrvatske pjesnikinje, u šibenskoj Gradskoj vijećnici održana je komemoracija i upis u knjigu žalosti.Druženja s Vesnom prisjetili su se njeni brojni prijatelji i suradnici.Šibenski dogradonačelnik Petar Baranović u svom posljednjem pozdravu velikoj pjesnikinji prisjetio se njenog osebujnog duha i originalnosti koja je rijetko koga ostavljala ravnodušnim. – Bila je posebna i originalna, uvijek je odstupala od stereotipa. Njezin rodni otok Zlarin i grad Šibenik doživjeli su veliki gubitak, ali iza Vesne Parun ostala su njena djela i naša obveza da budemo bar približno originalni i osebujni kao što je ona bila - rekao je u svom govoru Baranović.Predsjednik Mjesnog odbora otoka Zlarina Vladimir Buneta izrazio je žaljenje što Vesna Parun neće biti pokopana na rodnom otoku. –Ali drago nam je što će Vesnin posljednji počinak biti na drugom otoku- otoku Šolti, u zagrljaju njene majke- kazao je.Vesnin vršnjak i prijatelj, književnik Mladen Bjažić, također Zlarinjanin, prepričao je okupljenima jednu od njenih priča o djetinjstvu i odrastanju na otoku.- Tri riječi su obilježile njeno odrastanje na Zlarinu- priča Bjažić. – To su „beni“, „nenadinja“ i „furle“- riječi koje je Vesna imala prilike čuti samo na rodnom otoku. „Beni“ se izgovara mekano, poput ovčjeg blejanja i koristi se kao usklik iznenađenja ili divljenja. „Nenadinja“ je nenadano zlo, nevolja ili prokletinja, a „furle“ označava vrstu vraga, čarobnjaka ili čak zavodnika, ovisno o prigodi. Ovaj tekst o svom djetinjstvu Vesna Parun napisala je u već dubokoj starosti, na svom bolesničkom krevetu. Na kraju priče, zapitala se, hoće li njen rodni otok jednog dana i za nju isplesti nadimak.- Iako je uvijek bježala s njega, taj otok brnistre i lavande uvijek joj je bio inspiracija i o njemu je često pisala. Jednom mi je rekla da je zahvalna Bogu što su njeni korijeni usađeni baš na Zlarinu- ispričao je Mladen Bjažić.Prema njenoj želji, posljednji ispraćaj Vesne Parun održat će se u subotu, 30. listopada, u Grohotama na otoku Šolti. (dž)

[caption id="attachment_2600" align="aligncenter" width="630" caption="Pismo koje je Vesna Parun poslala zlarinjanima iz bolesničke sobe u Stubičkim toplicama 2006. godine"][/caption]