[caption id="attachment_9674" align="alignleft" width="300" caption="Ada Drešer"]
[/caption]Obitelj gospođe Ade Drešer jedina je šibenska obitelj koja je dobrovoljno udomila dijete s kojim nije u krvnom srodstvu. To ih čini jedinstvenim slučajem u našem gradu gdje postoji još 10 udomiteljskih obitelji koje su udomile djecu iz svoje šire ili uže obitelji.„Vrativši se iz Njemačke gdje sam se prilično dobro upoznala s pojmom udomiteljstva vidjela sam da o tome u Dalmaciji nitko ne priča pa sam se zainatila i odlučila udomiti dijete. U Centru za socijalnu skrb u Šibeniku izazvala sam priličnu pomutnju budući da sam bila jedina zainteresirana za takvo što. Imala sam već trojicu odraslih sinova, pa su me mnogi pitali koji su motivi za udomljavanjem već odrasle djevojke koja je u to vrijeme imala skoro 18 godina“, priča gospođa Ada, inače rodom iz Rijeke i objašnjava da su se u vrlo kratkom roku svi prilagodili i počeli živjeti poput svake druge sretne obitelji.
I dalje ogroman broj djece u domovima„Obuka za udomljavanje je dosta temeljna, upoznajemo se sa pravnim okvirima, razgovaramo sa psiholozima te prolazimo razne testove. Cijeli postupak traje dosta dugo, u mom slučaju oko dvije godine, s obzirom da se radilo o nesrodničkoj obitelji“, dodaje Ada koja je kćer udomila 2007. godine.
Kako osvijestiti i informirati Šibenčane i potaknuti ih na udomljavanje djece, bila je tema današnje tribine o udomiteljstvu pod nazivom „Dajući dom dajemo sebe“ koju su u Gradskoj knjižnici organizirali Forum za kvalitetno udomiteljstvo iz Zagreba i Obiteljski centar Šibensko-kninske županije.Na razini cijele Hrvatske broj djece i mladeži udomljenih u udomiteljskim obiteljima raste iz godine u godinu. 2009. u Hrvatskoj je bilo 1332 udomiteljske obitelji koje su skrbile o 1955 djece, da bi brojka udomljene djece već godinu kasnije narasla na preko 2000. Ipak, i dalje zabrinjava brojka da je gotovo 4000 djece smješteno u domovima socijalne skrbi.U Šibensko kninskoj županiji velika je potreba za nesrodničkim obiteljima koje bi udomile djecu predškolskog uzrasta. Osim obitelji gospođe Ade, jedina nesrodnička udomiteljska obitelj postoji u Kninu, dok je za usporedbu u Varaždinskoj županiji svaka od nekoliko obitelji udomiteljska, podaci su izneseni na današnjoj tribiniUdomljena djeca najčešće imaju svoju biološku obitelj koja se iz više razloga nije u stanju brinuti o djetetu, pa se djeca smještaju u udomiteljsku obitelj kako bi izbjegli dječji dom ili slične ustanove.
Udomitelji, gdje ste?
„Udomljavanje ne treba miješati s posvajanjem, ono je samo oblik skrbi za dijete izvan vlastite obitelji. Postoji mogućnost da se nakon određenog razdoblja dijete vrati u svoju biološku obitelj ali i mogućnost da udomiteljska obitelj posvoji dijete, ovisno o okolnostima“, rekao je Oliver Nokaj iz šibenskog Centra za socijalnu skrb. Česti su nažalost slučajevi da biološka obitelj iz brojnih razloga više ne može skrbiti za dijete, pa se ono smješta u udomiteljsku obitelj, ali i dalje održavaju kontakte, dok postoje slučajevi kad je dijete oduzeto biološkoj obitelji, u tom slučaju sud može dozvoliti, ograničiti ili potpuno zabraniti kontakte.U Šibeniku kao, u ostalim gradovima ne postoji udruga udomitelja gdje bi se oni mogli udružiti i podijeliti iskustva i informacije pa je tako gospođa Ada Drešer tek na današnjoj tribini saznala da je jedina udomiteljica u Šibeniku. Strpljivo je odgovarala na brojna škakljiva pitanja prisutnih i bez oklijevanja izjavila da svojoj udomljenoj kćeri daje istu količinu ljubavi kao i biološkim sinovima, i zaključila da jedino žali što nije mogla udomiti još djece i tako im pomoći.
