Politička stranka bi, ako se tako zove, morala imati zajednički svjetonazor odnosno čvrstu ideologiju, način na koji njezini članovi gledaju na svijet, ciljeve koje žele ostvariti i aktivnosti koje provode, bez obzira jesu li u oporbi ili su na vlasti. Za HDZ to očito ne vrijedi o čemu svjedoči i odnos prema, za mnoge građane koji imaju djecu u vrtićima, važnom problem, a to je visina subvencije koje njihovo dijete dobiva za boravak u vrtićima. Dok čelni ljudi šibenskog HDZ -a koji su na vlasti u Gradu Šibeniku već godinama, a posljednju godinu pogotovo iscrpljuju osnivače privatnih i vjerskih vrtića negiranjem prava da svako dijete, ma u koji vrtić išlo, mora biti jednako i da se njegov boravak u vrtiću mora jednako plaćati iz gradskog proračuna, njihovi kolege u Zagrebu, u kojem je HDZ oporba, imaju dijametralno suprotan stav. Objavljeno je kako će zagrebački HDZ predložiti amandman na izmjene proračuna Grada Zagreba i to da se povećaju subvencije za privatne i vjerske vrtiće i za to iz proračuna izdvoji dodatnih 7 milijuna eura. „Idemo roditeljima nadoknaditi tu razliku da jednako plaćaju boravak djeteta u vrtiću bilo da apliciraju za gradske ili privatne i vjerske vrtiće”, izjavio je HDZ -ov vijećnik u Skupštini Grada Zagreba Mislav Herman.
Riječ je o, kako smo kazali, životnom pitanju za mnoge građane, a k tome i poštivanju prava djece pa je za očekivati da odnos prema njemu ne bi trebao ovisiti o osobnim stavovima dužnosnika koji o tome odlučuju nego bi to trebao biti dio stranačke politike, jedinstvene, ma gdje se to pitanje javi. Očito da u HDZ -u to nije slučaj i da se ono politizira s obzirom na to jesu li u poziciji da donose odluke ili su u oporbi pa se prave da uvažavaju potrebe građana, u ovom slučaju roditelja djece koja pohađaju privatne i dječje vrtiće i kontriraju vladajućima.
Poznato je da je Danijel Mileta, zamjenik šibenskog gradonačelnika doslovno zaratio s osnivačima privatnih i dječjih vrtića u Šibeniku optuživši ih da, tražeći izjednačavanje subvencija iz gradskog proračuna za gradske i privatne i vjerske vrtiće, žele ostvariti veći profit iako oni, kao ustanove niti ne smiju profitno poslovati. Uporno odbacuje mogućnost izjednačavanja subvencija, a ni šibenski gradonačelnik Željko Burić, koji je bio puno blaži u izjavama, tome nije sklon. Gradska vlast u Šibeniku, za razliku od svojih stranačkih kolega u Zagrebu, primijenila je posve drukčiji model – na temelju podataka o poslovanju privatnih i vjerskih vrtića koje su im oni dostavili, sami su odredili koliko će novca koji vrtić za djecu koja ga pohađaju iz proračuna dobiti i kolika je njihova ekonomska cijena koja nije ni približno realna pa dvije vrtićke ustanove još nisu ni potpisale ponuđeni ugovor za naredno razdoblje. Nikako da shvate da se novac ne daje ustanovama nego da se subvencionira boravak djece u vrtićima, djece koja bi trebala biti za njih jednaka ma u koji vrtić išli te da su oni i njihovi roditelji tema kojom se bave i čije bi potrebe trebali uvažavati, a ne privatne i vjerske vrtićke ustanove i njihovi osnivači dok god ne osiguraju mjesta za svu djecu u vrtićima osnivač kojih je Grad Šibenik.
