Danas je druga godišnjica smrti najvećeg hrvatskog i jednog od najvećih europskih dramatičara Ive Brešana no, ni ove godine, ka ni lani u Šibeniku ničim nije obilježena. Moglo je barem izaslanstvo Grada Šibenika i HNK Šibenik otići na njegov grob na Kvanju i odnijeti mu cvijeće. Zaslužio je Brešan puno više od toga. Umjesto toga na sceni je i dalje zapostavljanje njegovog lika i velebnog djela.
Nije s mrtve točke pomaknut niti projekt uređenja njegove Memorijalne memorijalne sobe kojan bi trebala biti smještena u bivšoj kazališnoj kavani.
U vjetar je otišao i prijedlog Brešanovog kolege i prijatelja, redatelja Pero Mioča koji je odmah nakon smrti tog velikog književnika i vrhunskog intelektualca predložio da Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku dobije njegovo ime te da se u Šibeniku, po uzoru na splitske „Marulićeve dane“ i slične manifestacije u Dubrovniku, Zagrebu, Osijeku organizira kazališni festival posvećen Ivi Brešanu pod nazivom „Brešanove svibanjske večeri“. U Šibeniku se nije u vezi s tim dogodilo ništa, ali zato su ove godine u Zadru održan "Prvi Brešanov svibanj", međunarodni znanstveni skup o djelu Ive Brešana. Organizatori i sudionici su imali želju tim povodom posjetiti i Šibenik i HNK Šibenik u kojem je Brešan stvarao i radio, ali nisu uspjeli ni s kim to dogovoriti.
I na kraju, sjećajući se svega što je taj veliki pisac napisao i koliko je obogati naš duh, ali i koliko je volio Šibenik jer iz njega nije nikad želio otići, a mogao je možemo samo i ove godine reći:Šibeniče, srami se!
