Datum objave: 29. Rujan 2018

Uz Dan Grada Šibenika:Priča o Šibeniku iz pera Ojdane Koharević

Diana Ferić
Diana Ferić

Puno je Šibenčanki i Šibenčana koji vole svoj grad,  dive mu se, izražavaju svoju ljubav prema njemu kao prema voljenoj osobi ili djetetu, osjećaju ga kao dio sebe ... Ipak su rijetki oni koji tu ljubav i divljenje mogu pretočiti u tekst koji izaziva salvu emocija ne samo među Šibenčankama i Šibenčanima nego i među onima koji su na bilo koji način vezani za naš Šibenik. U povodu današnjeg blagdana njegovog nebeskog zaštitnika donosimo priču koju je o svom rodnom gradu na Facebook grupi „Iz Šibenika si ako...“ objavila poznata novinarka Ojdana Koharević:


Ovo je priča o gradu, ovo je priča o njegovim ljudima, njegovoj bogatoj baštini kojom se diči stoljećima. Ovo je priča o gradu Petra Krešimira IV iz drevne 1066. godine, ali i gradu svih nas, ove 2018. godine. Priču započinjemo s mora, jer nijedan grad na našoj obali nema takav ulaz u grad, ulaz koji će vas već na pučini ostaviti bez daha kad na horizontu ugledate morsku čuvaricu Šibenika, Tvrđavu svetog Nikole, odnedavno na listi UNESCO-a. Nekad je ovaj grad čuvala od turskih osvajača, a danas svjedoči o burnoj prošlosti i s pravom privlači poglede prolaznika. Čudesan ulazak u grad kroz kanal svetog Ante završava najljepšim prizorom, kad se na kraju kanala ukaže bili grad, a iznad njega poput pravih čuvara tri tvrđave; Barone, sv Mihovil i sv Ivan. Čim stupite na šibensko tlo na Mulu Krke ili na Rivi, čeka vas toliko ljepote na jednom mjestu, gdje god krenuli.

 

Krenete li odmah uzbrdo dočekat će vas on, kralj Petar Krešimir koji je daleke 1066. godine ukazom proglasio Šibenik gradom. I baš tu, na dnu perivoja Roberta Visianija, još jednog poznatog Šibenčanina naš kralj motri na morski ulaz svoga grada i kao da nam iz davnina poručuje: tu sam, gledam vas iz dana u dan Šibenčani moji… Parkom stižemo do nekadašnje šetnice šibenske Poljane, mjesta na kojem se u neka ljepša vremena šetalo, ljubovalo, mjesta na kojem si uvijek mogao nekoga sresti, proćakulati, mjesta na koje se izlazlo po dogovoru i bez njega... Poljana odavno nije šetnica, ali opet nam je gušt proći, makar u brzini jer tako smo navikli, mi koji živimo u ovom gradu. I baš na Poljani vidi se spoj modernog i starog Šibenika; s jedne strane zgrada Kazališta, a s druge strane moderna knjižnica za koju će i dandanas mnogi Šibenčani kazati 'bibljoteka' baš tako bez i, gutajući ka od šale samoglasnike. I da, baš taj 'grezi' govor i danas je unatoč mijenama, ostao prepoznatljiv u cijeloj Dalmaciji pa će svatko prepoznati Šibenčanina ili Šibenčanku čim kaže 'čov'k' 'ul'ca'...

 

I odosmo mi jednom takvom ulicom dalje, prolazimo Masnom ulicom, nekadašnja ulica pekara, mesara, danas je ulica dućana i kafića, s desne strane nam je crkva sv Ivana, Mala loža, gore prema Tvrđavi sv Mihovila leži Gorica, ali mi idemo dalje niz Medulićev trg, iza nas ostaje Kalelarga, a pred nama put prema našoj renesansnoj čuvarici, našoj kamenoj lipotici katedrali sv Jakova, koju je u 16. stoljeću izgradio Juraj Dalmatinac, mjestu mira i molitve, mjestu s kojega nas čuva nebeski čuvar sveti Mihovil, spomeniku koji je uvršten u zaštićenu baštinu UNESCO-a. Taj, po mnogima najljepši trg, mjesto je svih priredbi, mjesto na kojem se već 58 godina diže zastava Međunarodnog festivala djeteta. Na tom mjestu bi mogli ostati satima, diveći se ljepoti šibenskog kamena i monumentalne katedrale urešene šibenskim glavama, ali i zgrade šibenske vijećnice, skaline niz koje su sišle na tisuće parova, vjenčanih upravo pod šibenskim svodom. Zastajemo još malo na stepenicama, a pogled prema gore daruje nam šibensku tvrđavu sv Mihovila koja je obukla novo ruho i uz mjesto bogate povijesti postala i mjesto brojnih priredbi, a mnogi turisti dolazeći u grad, ne propuštaju dolazak na tvrđavu s koje se pruža jedinstven pogled na cijeli grad i okolicu…

 

Od tvrđave sv Mihovila poznatim ulicama stižemo do jedine zapuštene šibenske tvrđave, Tanaje, ali i nju uskoro čekaju ljepši dani. Treća tvrđava na Šubićevcu, koja je u novija vremena dobila naziv Barone, nudi nam savršen pogled na grad i okolicu, ali je i najljepši spoj baštine i novih tehnologija pa ćete u nekoliko trenutaka doznati sve od Kandijskog rata do naših dana. S Baronea puca pogled na cijeli grad od Mandaline do Njivica i dođe nekako čovjeku, bio Šibenčanin ili ne, da ga zagrli svom snagom, jer ta čudesna ljepota nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Tko zna, možda je baš zato ovaj mali grad dao toliko umjetničkih duša, pa malo tko ne zna da su se pod šibenskim nebom rodili i zapjevali Arsen Dedić, Mišo Kovač, Vice Vukov, Ivo Pattiera, iz Šibenika je i poznati violinist Tonko Ninić, a u novija vremena Maksim Mrvica. I književni, te dramski svijet bogatiji je za mnogo Šibenčana, od Sime Matavulja, preko Ive i Vinka Brešana, Špira Guberine… Pod šibenskim su nebom stasali veslači 'Krke', košarkaši 'Šibenke', a jedan od njih nikad prežaljeni Dražen Petrović trajno je ostao u srcima svih u Šibeniku, ali i ljudi širom svijeta…. I koliko god bili poznati i slavni,a Šibenčani na njih ponosni, prođu li đir preko Poljane reći će im 'ne'š ti njega' bez zloće, nego onako narugati se, jer tako kako se Šibenčani znaju narugati na tuđi ili svoj račun malo tko zna.

 

Da ne bi mislili kako je ovo bajka, sjetimo se i onih tužnih šibenskih dana, od nekadašnje kuge koja je kosila sve pred sobom, no nije uspjela uništiti gorde Šibenčane. Sjetimo se i Domovinskog rata, tih teških dana ponosa i slave, Rujanskoga rata, dana u skloništima, ratnog vihora koje je odveo na prvu liniju bojišnice mnoge branitelje, a neki od njih iz slavne 113. brigade nikada se nisu vratili….

I mogli bismo  mi nabrajati unedogled i tri filma o našem gradu snimiti i bezbroj eseja napisati ili reći, ali opet ne bi rekli sve o tom biseru na Jadranu, o tom prvom samorodnom gradu na našoj obali, o tom drevnom gradu koji osvaja ljepotom ulica i dušom Šibenčana, grada koji će vas uvijek iznova dočekati i sakriti pod svoje skute.

Ojdana Koharević rodnom gradu u ljeto 2018.
 

Iz kategorije: Vijesti