Gradeći podzemnu garažu u ispod središnjeg gradskog trga Poljane gradska vlast se odlučila u ionako automobilima zatrpani centar grada dovesti još više vozila. Neki pametni gradovi rade na tomu da središta oslobode automobila o čemu piše Jutarnji list.
Ako se neki par poželi vjenčati u staroj gradskoj jezgri, nema problema, mlada i mladoženja se mogu dovesti u automobilu, a ostali će se lijepo došetati za njima. Isto vrijedi i za sprovode, rekao je Miguel Anxo Fernández Lores u razgovoru za The Guardian.
Lores je gradonačelnik Pontevedre, grada u španjolskoj pokrajini Galiciji koji je proveo jedinstvenu mjeru u svijetu: zabranio je automobile u širem središtu grada. I to ne poput nekih drugih europskih gradova, pa i Zagreba, gdje postoje posebne dozvole za stanare i VIP-ovce.
Nagrada
I u kojima političari cijelo vrijeme vrište kako su pod stalnim pritiskom raznih skupina koje od njih traže da se sačuva mogućnost pristupa vozilima primarno za osobe s posebnim potrebama, što se onda zlorabi. Španjolska udruga osoba s posebnim potrebama (Cermi) je 2007. godine Pontevedri dodijelila nagradu jer je grad učinila izuzetno dostupnim njihovim članovima. Bez automobila u gradu. Lores, član lijevog Galicijskog nacionalističkog bloka, došao je na vlast 1999. nakon dugih 12 godina u opoziciji, kako kaže.
U prvih mjesec dana za pješake je oslobodio 300.000 četvornih metara srednjovjekovnog gradskog središta čije je ulice popločio granitnim kockama. “Povijesno je središte bilo mrtvo. Onuda su se motali preprodavači i kupci droge, ulice su bile zakrčene automobilima.
Uvjeti vožnje
Grad koji srlja u propast, zagađen ispušnim plinovima, s brojnim prometnim nesrećama”, opisao je tadašnje stanje. I rekao da su pokušali donijeti plan kojim bi se poboljšali uvjeti vožnje, ali niti jedan plan nije bio izvediv.
“Odlučili smo odustati od te ideje jer se među nama otvorilo pitanje koje nas je povelo u novom smjeru: kako to da privatno vlasništvo, automobil, smije zauzeti javni prostor? Pa da djeca i stariji izgube svoje pravo korištenja tog javnog, njima namijenjenog prostora. Stoga smo odlučili osloboditi cjelokupni javni prostor građanima, a za to je bilo potrebno otjerati automobile”, priča.
Postavili su znakove zabrane prometa, istodobno ukidajući mjesta za parkiranje. Jer, kako pokazuju brojne studije, najveću prometnu gužvu u gradovima izazivaju vozači koji traže mjesto za parkiranje.
Ako parkirnih mjesta nema, tada neće postojati ni vozači koji ih traže. Sljedeći je korak bilo otvaranje podzemne garaže i niza garaža na periferiji, s ukupno 1686 mjesta. Ali, sva su besplatna. Umjesto semafora su napravili rotore pa su zatim pomicali zonu potpune zabrane prometa prema novom dijelu grada. I smanjili dopuštenu brzinu u gradskoj zoni na 30 kilometara na sat.
Manje nesreća
O uspješnosti projekta govore brojke. Na prostoru na kojem je zabranjen promet od 1996. do 2006. godine u prometnim je nesrećama poginulo 30 ljudi. Od 2006. do 2016. poginulo ih je samo troje, i to do 2009. godine.
Emisija ugljikova dioksida smanjila se za 70 posto, a u centar grada, onaj dio koji je 1999. bio gotovo mrtav, doselilo se 12.000 ljudi (grad ima oko 82.000 stanovnika). Budući da su zaustavili planove gradnje novih šoping-centara, očuvani su mali trgovci koji su i zbog toga puno lakše preživjeli tešku španjolsku financijsku krizu. Interesantno je da su upravo oni bili među najglasnijim protivnicima ideje zabrane prometa, postavljajući pitanje - a kako će kupci doći do nas. Gradonačelnikov je odgovor bio jednostavan: pješice. Bilo je i onih koji su se pozivali na svoje pravo da voze automobil, na što im je Lores opet jednostavno odgovorio:
“To nije pravo, to je privilegij, koji vam ukidamo”.
Jasno, kako priča arhitekt Rogelio Carballo Soler, riječ je o gradu koji je uistinu stvoren da bude pješačka zona jer je tako građen da ga se može s jednog na drugi kraj prijeći pješice za oko pola sata.
Građani su se navikli i tvrde da ne bi mijenjali sadašnji sustav. Jedan od njih je novinaru Guardiana ispričao kako je problem što nema javnog prijevoza od periferije do centra, ali je odmah dodao da je živio u Valenciji i da se ne bi vratio u taj model funkcioniranja grada. Jedan otac kaže kako je sada “kao u raju”.
“A kako je tek dobro za djecu. Navikli smo se i na kišu, iako pada - mi hodamo.” Njihove se priče mogu svesti na sljedeće: navikli su se i sada automobil više i ne koriste u gradu, samo za put izvan grada.
Madrid, Oslo i Pariz tjeraju automobile
Oslo: Trajno će isključiti sve automobile iz gradskog središta iduće godine, šest godina prije stupanja na snagu zabrane na razini cijele Norveške.
Madrid: Do 2020. godine oslobodit će od automobila 200 hektara u centru grada. Urbanisti već rade ne redizajnu 24 najprometnije ulice koje će postati pješačke zone. Cilj je smanjiti dnevnu uporabu vozila za četvrtinu. Automobili koji zagađuju više od ostalih plaćat će višu cijenu parkiranja.
Chengdu: Ovaj kineski grad veličine Zagreba unajmio je arhitekte koji dizajniraju novi centar grada u kojem će od 2020. godine biti lakše hodati, nego voziti. Ideja je da pješak do svake lokacije može doći za 15 minuta. Automobilima će biti ostavljena polovica ulica za vožnju.
Pariz: Protiv prometa se bori još od 1990. godine otkad je promet unutar grada pao za 45 posto (samo od prošle do ove godine za 6 posto). Lani je najavljeno da će dizel vozilima biti zabranjen ulazak u grad od 2024. godine, a Francuska daje potpore od 6000 eura ljudima koji mijenjaju automobil za onaj koji manje zagađuje.