Autobusnu liniju Bibinje – Biograd na moru – Šibenik, uspostavljenu na današnji dan 2. kolovoza 1940. godine , Šibenčani su pozdravili kao željno očekivanu modernizaciju putničkog prometa sa slobodnim područjem sjeverne Dalmacije (Zadar je tada još uvijek bio okupiran i pripojen Italiji op.a.).
Autobus je zamijenio dotrajali i tehnički zastarjeli parobrod na kojeg su se putnici već dugo žalili jer je bio spor, imao je neljubaznu posadu, putnike je gušio smrdljivi dim, zbog ugljene prašine na odredište dolazili „baš kao crni crnci“.
Dolazak prvog autobusa na liniji Bibinje – Šibenik nije, međutim, u Šibeniku bio vijest dana zato što je uopće stigao pa ni zato što je dovezao 40 zadovoljnih putnika. Ne, vijest dana bila je da je autobus dovezao u Šibenik prvu pošiljku živih jegulja s Vranskog jezera. Jegulje su se istog jutra na oduševljenje Šibenčana pojavile u prodaji na ribarnici!
Suvišno je spominjati da je tih prvih 100 kilograma jegulja s Vranskog jezera rasprodano za petnaestak minuta. Šibenčani koji se nisu uspjeli domoći jegulja bili su „utješeni i umireni kada im je rečeno da zahvaljujući autobusu na pruzi Bibinje – Šibenik već sutra stiže novi dovoz ne samo jegulja nego i svježe zeleni s vranskih dobara“.
Autobus, koji je svraćao i u Vodice, imao je samo jednu manu – nije dolazio u Šibenik! On je naime ostajao na Martinskoj jer se „nije s robom i putnicima prevozio preko skele i iskrcavao ih na obali ili Poljani gdje mu je mjesto nego ih je iskrcavao na Martinskoj“.
Autobusna linija Bibinje - Šibenik potrajala je samo do proljeća 1941. godine. Obnovljena je nakon Drugog svjetskog rata, ali tada autobusi više nisu ostajali na Martinskoj nego su "skelom" prevoženi na šibensku obalu.
Fotografija: www.sebenico.com