Brojevi su tu – početkom srpnja imamo 165.000 turista manje nego prošle godine i u punu sezonu ulazimo s hrpom nepopunjenih mjesta u apartmanima.
Istina, svibanj je bio bolji nego prošle godine, mnogi su i digli cijene pa im se gubitak na neki način kompenzira, zbog čega ni država neće izgubiti PDV od smještaja, no možda panično slanje inspektora na Jadran jer eto ne stiže dovoljno "fiskaliziranih računa" ima i onu drugu stranu: nema više toliko turista, piše kolumnist portala Index.hr Goran Vojković.
Neki će za ovu promjenu kriviti Svjetsko prvenstvo, kao ljudi su radije ostajali kod kuće i gledali nogomet u HD rezoluciji, ali druge destinacije, poput Turske, imaju rast broja turista. Uglavnom, Turska se uvelike vraća na turističku scenu nudeći paket-aranžmane koji uključuju let avionom i tjedan dana "all inclusive" hotela po izvrsnim cijenama.
Za turiste se ponovno bori Grčka (kojima je napokon došlo do glave da štrajkovi i demonstracije usred sezone nisu baš najbolji način za privlačenje turista), tu je i Španjolska, a pomalo se vraćaju i neke sjevernoafričke destinacije. Kroz dvije-tri godine, vjerojatno će se oporaviti i Egipat, pa i Libija. Dodajmo tome kako danas velik broj turista ljetuje izvan Mediterana – ako na Booking.com pogledate poznatije destinacije Slovenije ili Austrije, naći ćete sasvim dovoljno objekata koji su označeni kao potpuno rasprodani. Dvojna sezona, ljeti rekreativci i ljubitelji upoznavanja novih krajeva, zimi skijaši.
Ako se ne promijenimo – slijedi stagnacija
Ovo što nam se trenutno događa – nije znak za paniku, ali je sasvim jasan znak da se od turizma "sunca i mora" ne može više živjeti. Ako se u Hrvatskoj nešto brzo ne napravi – za par godina imat ćemo pad turističkih posjeta. A to znači nove blokirane (tko zna koliko ih je pod kreditima sagradilo apartmane), manji proračunski prihod i općenito nove odlaske ljudi, koji će generirati opet nove probleme. Za razliku od nekadašnjih boravaka po dva tjedna u istom mjestu, danas je razvijen "turizam doživljaja". Nove generacije odrade nekoliko dana u jednom gradu, posjete značajna mjesta i mjesta za dobru zabavu pa kreću dalje. A što Hrvatska nudi? Tisuće i tisuće jednakih apartmana, sve dalje od mora, obalu sve više zagušenu gradnjom i odmor tipa: "Evo apartman, a vi se dalje snađite!" Ima još onih koji i klimu smatraju luksuzom i daljinski iste dodatno naplaćuju! A tek paket kabelskih programa kako bi turist mogao pogledati uvečer štogod na TV-u – za to uglavnom već morate u hotel.
Centri gradova puni su jeftinih restorana ili prodavaonica pizzeta i sličnih gastronomskih gluposti. Zbog totalnog nereda pri izdavanju dozvola, u nekim gradovima jedva da stignete i vidjeti ono zbog čega ste došli. Problem kanalizacije u nacionalnim parkovima nećemo ni spominjati – to je već nacionalna sramota.
Puno ljudi u turizmu jednostavno ne zna svoj posao
Pitanje je, naravno, koliko ljudi koji danas nude smještaj zna svoj posao i koliko su prisutni na društvenim mrežama te spremni na online lov na turiste. Gotovo svatko tko je imao neku zemlju uz more, sjetio se apartmana. Neki su stvarno dobri. Neki o organizaciji smještaja nemaju pojma i ponašaju se kao da su ovo sedamdesete.
Hrpa njih se sjetila i otvoriti restorane – makar mnogi nemaju nikakvog iskustva, i još su(kako bi uštedjeli) zaposlili radnu snagu koja također nema pojma. Dok se vrhunska ponuda popravila i stvarno ima izvrsnih restorana po Hrvatskoj, postoji ogromna ugostiteljska "rupa" kod onih koji ne planiraju potrošiti i za zapadne prilike velike novce za večeru. U nekoj srednjoj kategoriji restorana prečesto se podmeće smrznuta riba umjesto svježe, pola menija su pljeskavice, ćevapčići, miješano meso, čileanske lignje, sve uz luk, kečap i crni papar. Uz to obvezni krumpir iz friteze. Na stolu je, naravno, posuda iz radničkog odmarališta sa soli i istim najjeftinijim crnim paprom (obično izvjetrenim).
Neki konobari (koji očigledno to nisu ni po znanju ni po zanimanju) danas ne znaju jednostavno pravilo da se Coca-Cola, ako gost nije izričito zatražio, obvezno servira s ledom. Po mogućnosti i s kriškom limuna. Jer ako to ne naprave – obične Cole ima u kiosku. U hrvatskom turizmu danas puno ljudi ne zna svoj posao, a korisnici usluga, oboružani pametnim telefonima i online recenzijama, sve su izbirljiviji.
Konkurencija je sve veća
Hvar, Vis, Lastovo, to su poprilično skupa odredišta ukoliko mislite tamo automobilom otići s obitelji. Naravno, možete komentirati kako zapadnjaci imaju novca, ali ne zaboravite – upravo oni koji imaju najviše uspoređuju troškove. Za odlazak na otok, dobijete dva dana dodatno na kopnu. Zato im je i sezona toliko kratka, već u rujnu naši dalji otoci opuste.
Na kraju, tu je i sve jeftiniji avionski prijevoz. Svaka nova generacija avionskih motora troši manje i omogućava jeftinije karte. Destinacije koje su nekada bile ekskluzivne ili mjesto za ponekog avanturista, postaju obiteljska odredišta. Države su shvatile da turizam donosi novac pa gotovo sve nude svoj doživljaj. Svijet je turistički sve manji i pitanje je koliko se i kako tu uklapa Hrvatska. Imamo mi i strategije razvoja i sve, ali u praksi i dalje je to previše betona, previše loših madraca, previše loše kvalitete i previše dojmova da se turista želi "oguliti", a ne dati mu primjerenu uslugu koju je on spreman platiti.
Je li problem dijelom u državi? O, svakako! Pa kao prvo, u doba kada je drugdje uvelike predsezona, u nas su građevinski radovi, ne možeš smjestiti turiste tamo gdje se bučno gradi, ljudi su došli na odmor! Je li stvar i u mentalitetu – apsolutno! Previše je u nas: "Sezona ovdje traje 60 dana i mi za to vrijeme moramo zaraditi za cijelu godinu!" Takve rečenice samo znače da će sutra ta sezona trajati 45 dana.
Ukoliko u ovom globalnom svijetu, gdje od 200 država valjda 195 nudi turizam, a neke isti stavljaju u glavne prioritete državne politike, kao danas Turska, ne promijenimo nešto, za par godina bi mogla početi turistička stagnacija. Potrebno je mijenjati državni pristup, potrebno je mijenjati i mentalitet – a osobno sumnjam da će se išta od toga promijeniti.
Volio bih da sam u krivu, ali pretpostavljam da će nam druge europske destinacije za par godina početi vidno uzimati turiste. Koja gospodarska djelatnost će nam onda preostati?