Odluka gradske uprave da se na sajmu sv. Jakova dozvoli postavljanje šatora s papigama koje izvlače zgoditke na lutriji odmah pored šatora s bijelim miševima koji donose sreću, izazvala je dubok razdor i nesuglasice među Šibenčanima.
Do spora je došlo između Šibenčana čuvara tradicije i Šibenčana sklonih promjenama. Naime u Šibeniku, tvrdili su konzervativci, postoji duga tradicija vjerovanja u bijele miševe kao vjesnike sreće. Zbog toga je na sajmu sv. Jakova uvijek šator broj 1 bio dodjeljivan Mati Ramljaku iz Siverića i njegovom partneru Đuri Gudleku iz Lukovića, poznatim dreserima bijelih miševa čiji su preci, očevi, djedovi i pradjedovi, redovito dolazili u Šibenik i na sajam sv. Jakova i donosili svoje pitome bijele miševe. Njihov šator "Miš vuče sreću" uživao je ugled i kod najstarijih Šibenčana.
Na današnji dan, 23. srpnja 1939. godine, bijeli miševi koji donose sreću dobili su konkurenciju. Naime upravo tog dana gradsko poglavarstvo izdalo je dozvolu gospodaru papiga Iliji Gvozdenoviću, da na sajmu sv. Jakova postavi šator s papigama koje donose sreću i proriču sudbinu.
Nakon žalbi Šibenčana nezadovoljnih takvom odlukom, gradsko se poglavarstvo oglasilo priopćenjem u kojem kaže da je "u ovim teškim i gladnim vremenima dobro vjerovati i u sretne miševe i u papige proročice ako će od toga biti neke vajde, ali ako je suditi po sve slabijem pazaru na sajmu u ovim teškim vremenima teško da će i od papiga i od miševa biti neke koristi".
Bijeli miševi i šarane papige na šibenskom sajmu radili su isti "posao", izvlačili su dobitne lutrije i proricali sudbinu biranjem pisama koja su otkrivala što neka osoba može očekivati u budućnosti.
Šator "Miš vuče sreću" i šator sa sretnim papigama posljednji su puta bili jedan do drugoga na sajmu sv. Jakova 1940. godine. I tada je bilo prepirki među Šibenčanima. S jedne strane su bili oni koji su smatrali da su samo bijeli miševi pouzdani vjesnici sreće, a s druge strane liberalniji Šibenčani koji su smatrali da u proricanju sreće i budućnosti papige nisu ništa lošije od miševa i da svatko ima pravo vjerovati u što hoće.
Dreseri bijelih miševa Ramljak & Gudlek i gospodar papiga Gvozdenović žalili su se na slabe prihode jer im je, kako su tvrdili "konkurenca ubila i posao i pazar".