Datum objave: 29. Lipanj 2018

Umro je Damir Marenzi, legenda šibenskog nogometa koji je Šubićevcu podario najbolje godine

Umro je Damir Marenzi, legenda šibenskog nogometa koji je Šubićevcu podario najbolje godine
Diana Ferić
Diana Ferić

Damir Marenci jedna od legendi šibenskog nogometa umro je 82. godini života. Nikad više nećemo zajedno zapjevati "Hej, hej, Šibenčani smo mi, takve klape još na svitu ni. S našeg Šubićevca vidimo sve, čujemo sve..." Pjesmu koju je Mara, kako smo ga zvali svi koji smo ga voljeli, svojim tenorom vodio svugdje gdje je stigla momčad HNK Šibenik. U Zagrebu, San Pedru, Beogradu, Splitu, Zadru... Ne samo u tisnim šibenskim kalama, napisao je u povodu njegove smrti Ivo Mikuličin u Slobodnoj Dalmaciji.

 

Marenci je pripadao onom mladom valu šibenskih nogometaša koji su se javili poslije sjajnih veterana Iljadice, Tedlinga, Stošića, Bege, Tambače i drugih, a koji su snažno pokucali na vrata prve momčadi. S velikim zadovoljstvom Mara je sačekao one još mlađe, poput nogometnog mangupa Petra Nadoveze, pa smo na šibenskom travnjaku dočekali sjajnu momčad: Rančić, Friganović, Marenci, Žepina, Žaja, Miljević, Marinić (Stošić), Orošnjak, Nadoveza, Aralica, Rora. Sastav, koji je u prvom poluvremenu četvrt-finala Kupa Jugoslavije vodio u Beogradu protiv velike Crvene zvezde sa 2:1, a onda u nastavku pao pred dalekometnim pogocima legendarne ljevice Bore Kostića.

 

Jedan za drugim polako su odlazili sa Šubićevca Nadoveza, Žaja, Aralica, Rora, Orošnjak... No, Marenci je ostao na šibenskom nogometnom braniku. Posvetio se radu s mladima, a onda postao, kako kažu, "vječni pomoćnik" u seniorskoj momčadi. Imao je dovoljno znanja i trenerskog talenta, ali ne i hrabrosti da prihvati ulogu prvog trenera.

- Marenci mi je kao pomoćnik dragocjen u svakom pogledu. Kao čovjek, savjetnik i demonstrator. Malo igrača imalo je tako snažan šut kao Mara - pričao mi je trener Ivica Šangulin, koji se prije Mare preselio na drugi svijet.

Šanga i Mara vodili su sjajnu momčad, koja je pucala od nadarenosti i šibenstva, a kojoj je pred nosom oteta prilika da zaigra u Prvoj ligi bivše države: Pralija, Pauk, Mikuličić, Godinić, Vidačak, Matić, I. Petković, Šorgić, Maretić, Erceg i Jurišić.

Mara se polako umorio i "nestao" sa Šubićevca. S nikad ispunjenom željom da njegov sin Armando Marenci postane prvi trener šibenske momčadi. Poslije smrti najboljeg prijatelja Boška Jovčića polako se dijelio i od Šibenika. Ljeta je s novom životnom družicom provodio na Visu.

Spomen Boška Jovčića nas iznova vraća u doba šibenskih muškardina. Jakih momaka, velikih zajebanata i zaljubljenika u šibensku pismu milu. U doba kad je Boško vodio malonogometnu momčad "Bombaša", koja je bila u svakom smislu strah i trepet na dalmatinskim asfaltnim igralištima. Momčad, kojoj su na svoj način pripadali i Nadoveza, i Marenci, a potom ih nasljeđivali mi mlađi, predvođeni Ivanom Ninićem, kojega danas više spominju kao saborskog zastupnika SDP-a nego nadarenog nogometaša.

 

Dragog Maru će, uvjeren sam, još dugo spominjati u rodnom Skradinu i njegovu Šibeniku, posebice na Šubićevcu, kojemu je podario najbolje godine. A nama koji smo se s njim družili, ostaje samo da zapivamo za "sve one koji nima". Da vjerujemo kako će se Mara vrlo brzo sresti s Otrovom, Lalom, Babcom, Canom i drugima, s kojima je dijelio jedini i najdraži šibenski dres, napisao je Ivo Mikuličin.

 

Damir Marenci bit će pokopan danas, 29. lipnja u 18 sati na skradinskom groblju sv. Jere, a ispraćaj sa šibenskog groblja Kvanj je u 17 sati.
 

Iz kategorije: Vijesti