Datum objave: 16. Svibanj 2018

NA DANAŠNJI DAN - Šibenčani su 37 godina prije Tita rekli: Svoje ne damo, tuđe nećemo

NA DANAŠNJI DAN - Šibenčani su 37 godina prije Tita rekli: Svoje ne damo, tuđe nećemo
Diana Ferić
Diana Ferić

"Svoga ne damo, tuđeg nećemo" i "Mi smo na svome, tuđega ne pitamo" uzvikivali su Šibenčani na današnji dan 1907. godine slaveći pobjedu Hrvatske stranke na izborima za Carevinsko vijeće Kraljevine Dalmacije.

Na tim izborima od 11 izbornih kotara u 6 je pobijedila Hrvatska stranka, a u 2 Stranka prava. U izbornom kotaru Šibenik (Šibenik - Tisno - Skradin) pobijedio je kandidat Hrvatske stranke dr. Ante Dulibić, uporni borac za sjedinjenje svih hrvatskih zemalja u jedinstvenu samostalnu državu, zaslužan za osnivanje gimnazije u Šibeniku, izgradnju mosta preko Krke u Skradinu i preko tišnjanskog tjesnaca kojim je otok Murter povezan s kopnom.

Proslavu pobjede Ante Dulibića i Hrvatske stranke na izborima za Carevinsko vijeće ovako je opisao neki oduševjeni suvremenik: Kao pobjedonosna vojska kad se, ovjenčana vijencem slave, vraća iz svetog boja za slobodu, tako je ulazila neprekidna povorka naših seljana u grad, plamteći od vruće želje da zasadi sveti barjak slobode na zidove grada Šibenika. Ni daleki put, ni muka, ni trud ne bijahu toliko veliki da išta smanje onu pustu želju, koja je punila svačije grudi. Blizu 100 kola i kočija punih birača iz naših sela ulazilo je u grad dostojanstveno i ponosito, a nad njima su se vijale hrvatske zastave koje kano da govore: Ovo je naše, naše je bilo, naše jeste i naši će biti. Osim toga i četrdeset Kremen Dubravljana stupaše pješice u dvije čete pod dva barjaka, te niz Pisak sadjoše k carskoj cesti i dočekaše drugu braću i s njome se pozdraviše. Dok se sa bregovitog kopna spuštala glavna vojska, s mora razviše svoje barjake pošteni i neslomivi Zablaćani i u svojim lađama plovljahu k gradu Šibeniku koji ih je otvorena srca dočekao i primio u svoje krilo, i opet odjednoglasni glas: Ovo je naše! Uzoriti red, koji vladao pri dolaženju, tako je vladao i cio dan u gradu sa strane naših. Po preporuci naših prvaka držahu se dostojanstveno, kao gospodari svoje kuće, kao ljudi svjesni svoga prava. Samo na licu svakoga mogao si čitati neko blaženstvo i zadovoljstvo iz koga su probijala slova: Evo nas, 0vo smo mi, ovo je naše i ovo će poslije nas biti djece naše. Svoga ne damo, tuđeg nećemo. Mi smo na svome, tuđega ne pitamo.

 

Iz kategorije: Vijesti