Četvrtak, 15 Ožujak 2018 11:18

POST SCRIPTUM – Šibenik se rušenjem kina "Tesla" odrekao samog sebe

Napisala: 
POST SCRIPTUM – Šibenik se rušenjem kina "Tesla" odrekao samog sebe

Kino „Tesla“ nije trebalo biti sačuvano zbog PRIKAZIVANJA filmova, nego zbog POKAZIVANJA bogatstva šibenske filmske baštine i njegovog doprinosa suvremenoj civilizaciji kroz sedmu umjetnost.

Rušenje kina „Tesla“ sam po sebi nije čin koji zabrinjava. Zabrinjava način na koji se Šibenik odrekao dijela svoje prošlosti i dragocjene baštine, a strah i tugu izazva sve ono što je rečeno da bi se opravdalo „uklanjanje tog rugla iz centra grada“.

Da, istina je, zgrada kina „Tesla“ desetljećima je bila zapuštena i, da, istina je, postala je ruglo u centru Šibenika. Zašto? Zato što više nitko ne ide u kino? Ne, nego zato što u toj odbačenoj zgradi, prognanoj iz šibenske stvarnosti, nitko nije vidio (točnije bi bilo reći: niko nije želio vidjeti) jedini preostali spomenik koji Šibenik povezuje s njegovom bogatom baštinom sedme umjetnosti i idealno autentično mjesto na kojem je tu baštinu koja ga svrstava u nacionalne i globalne kulturne metropole, mogao s ponosom pokazati.

Floskule da se moglo izgraditi novo kino kada bi Šibenčani išli u kino deprimirajuće su banalne i intelektualno plitke jer kino „Tesla“ nije trebalo biti sačuvano zbog PRIKAZIVANJA filmova, nego zbog POKAZIVANJA bogatstva šibenske filmske baštine i doprinosa Šibenika suvremenoj civilizaciji kroz sedmu umjetnost.

Još tužnija i tužnija su obrazloženja da su oni koji smatraju da "Teslu" nije trebalo rušiti, nazadni kočničari razvoja Šibenika i protivnici poduzetničkih projekata i investicija. Kino „Tesla“, da je sačuvano ili da je u duhu suvremenih arhitektonskih rješenja koja se primjenjuju u takvim slučajevima njegovo pročelje s prepoznatljivim natpisima bilo interpolirano u suvremeni objekt, donijelo bi i Šibeniku i investitorima višestruku korist. I zgrada, i lokacija višestruko bi dobili na vrijednosti, a i Šibenik i investitori mogli bi se ponositi svojim skladnim odnosom sa zajednicom i načinom na koji čuvaju baštinu. Uz to Šibenik bi dobio i prvorazrednu turističku atrakciju, kulturno okupljalište pa i svojevrsni kulturni centar.

O svemu tome moglo se razmišljati i prije više od jednog desetljeća kada je kino "Tesla" odbačeno i svrstano u kategoriju bezvrijednog arhitektonskog smeća, ali možda ipak još nije kasno da se rekonstruira barem njegovo pročelje i skladno ukomponira u novo zdanje i da se u njemu na prikladan način pokaže bogata šibenska filmska baština:

1897. Putujući kino prikazivač Antonio Tramantone prvi puta prikazuje Šibenčanima pokretne slike. Prvu filmsku projekciju, odnosno iluziju pokreta živih ljudi u kvadratima s prirodnim kretanjem, u Šibenskom kazalištu, s kupljenim ulaznicama, gledalo je 306 Šibenčana. Vidjeli su filmove "Trg i opera u Parizu", "Piknik na rijeci", "Dolazak u Pariz", "Vedute Pariza", "Polazak kočije s konjima", "Dolazak vlaka u stanicu" i još nekoliko. Iste godine u Šibeniku je gostovalo putujuće kino talijanske tvrtke Cinematografo Curiel Polioranica. Tadašnji tisak pisao je o filmu kao bezuvjetnoj novini koja fizičke zakone čini čarobnima.

1898. Lumièreov snimatelj Alexandre Promio snimao manevre austro-ugarske mornarice u Puli i Šibeniku — to su najstarije filmske snimke na tlu Hrvatske.

1904. Snimak luke u Šibeniku engleskoga snimatelja Franka Storma Mottershawa, najstariji sačuvani filmski dokument u Hrvatskoj kinoteci.

1908. Prva filmska predstava The Edison Kinematograph (vlasnik Ugo Fosco), prvog domicilnog kino poduzeća u Šibenskom kazalištu. Korišten je projektor francuske proizvodnje Pathe Freres koji je u to vrijeme bio svjetski tehnološki vrhunac. Za razliku od drugih gradova u Europi, tadašnje nijeme filmove ne prati glazba običnog već električnog glasovira!

1909. Šibenik među prvim gradovima u Europi uvodi pretplatu na filmske predstave.

1909. Ugos Fosco vlasnik The Edison Kinematographa (od 1909. godine kina "Edison" objavljuje u novinama prvu reklamu za kino i najavu filma.

Ante Peterlić, filmski publicist, filmski redatelj, prvi filmolog i teoretičar filma, prvi filmski doktorand, glavni urednik prve i jedine filmske enciklopedije u Hrvatskoj. Dr. Ante Peterlić bio je prvi doktorand iz područja filma na području bivše Jugoslavije. Bio je glasoviti filmski publicist i teoretičar filma. Bio je predavač teorije i povijesti filma na Akademiji dramske umjetnosti, a zatim redoviti profesor Teorije filma i Povijesti filma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te predavač na sveučilištu Harvard.

Mate Relja, filmski redatelj i scenarist. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a umjetničku karijeru započeo je 1944. godine u kazališnoj družini okružnog NOO Šibenika, kasnije u šibenskom kazalištu. Na filmu je radio od 1948. g. kao asistent pa pomoćnik redatelja u Jadran filmu u Zagrebu. Bio je dramaturg i redatelj u tridesetak tzv. element-filmova., deset dokumentarnih filmova te redatelj i scenarist tri cjelovečernja igrana filma:
-Kota 905 (1960.)
-Opasni put (1963.)
-Vlak u snijegu (1976.)

Antun Nalis, filmski i televizijski glumac. Glumačku karijeru započeo je u Šibeniku 1949. godine. Glumio je u dvadesetak televizijskih serija i više od 150 filmova među kojima je većina najvažnijih i najboljih filmova koji su ikada snimljeni u Hrvatskoj  (Okupaciji u 26 slika, Padu Italije, Vlaku u snijegu , Putu u raj, Družbi Pere Kvržice, Kad čuješ zvona i Plavom 9). Za ulogu u filmu Pogled u zjenicu sunca dobio je Zlatnu arenu.

Špiro Guberina, hrvatska glumačka legenda. Ostvario je više stotina kazališnih, televizijskih i filmskih uloga od kojih su najpoznatije Galebovi su se smijali, Posljednja volja, Kanjon opasnih igara, Školjka šumi i Zadarski memento.

Mate Gulin, glumio je u filmovima Konjanik, Novo doba, Braća po materi, Ljubi, ljuba, al' glavu ne gubi, Lude godine , 2. dio, Što je muškarac bez brkova, Vjerujem u anđele...

Ivo Brešan, književnik i filmski scenarist. Radio je kao srednjoškolski profesor u šibenskoj gimnaziji, potom kao umjetnički voditelj Centra za kulturu "Šibenik" i Međunarodnog dječjeg festivala i ravnateljem Šibenskog kazališta. Kao književnik proslavio se 1971. godine djelom Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, brojnim dramama i romanima te scenarijima za filmove:
Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj (1973.)
Izbavitelj (1976.)
Tajna Nikole Tesle (1980.)
Obećana zemlja (1986.)
Donator (1989.)
Kako je počeo rat na mom otoku (1996.)
Maršal (2000.)
Libertas (2004.)
TV drame i serije:
Ptice nebeske, 1989.
Egzekutor, 1991.

Vinko Brešan, filmski i kazališni redatelj. Prva dva dugometražna filma (Kako je počeo rat na mom otoku i Maršal) snimio je prema scenarijima svoga oca Ive Brešana. Brešan je studirao filozofiju i komparativnu književnost, te je diplomirao režiju na Akademiji dramskih umjetnosti. Kao student 1988. dobio je nagradu u Oberhausenu za kratki film Naša burza. Prvi dugometražni film: 1996. "Kako je počeo rat na mom otoku" (3 nagrade na Festivalu igranog filma u Puli 1996., Oktavijana na Danima hrvatskog filma 1997. i glavnu nagradu na Cottbus Film Festival of Young East European Cinema), prvi veliki kino-hit u neovisnoj Hrvatskoj. Film "Svjedoci" na festivalu Berlinalea osvojio je Nagradu za mir i priznanje Ekumenskog žirija, u Karlovym Varyma najbolji je film u programu Istočno od Zapada (nagrada Phillip Morris), u Jeruzalemu je osvojio nagradu za najbolji strani film (nagrada Wim Van Leer), najbolji je film na festivalu filmova snimljenim prema književnim djelima u Vlissingenu, a na festivalu mediteranskog filma u Rimu osvojio je posebnu nagradu žirija. Dugometražni igrani filmovi:
"Svećenikova djeca" (2013.)
"Nije kraj" (2008.)
"Svjedoci" (2003.)
"Maršal" (1999.)
"Kako je počeo rat na mom otoku" (1996.)

Dokumentarni i kratki filmovi:
"Dan nezavisnosti" (2007.) dugometražni dokumentarni film
"Hodnik" (1994.)
"Zajednički ručak" (1993.)
''Visoko učilište hrabrosti'' 1995.

Oja Kodar (Olga Palinkaš), jedina je šibenska glumica, scenaristica i filmska redateljica s međunarodnom filmskom karijerom. Glumila je u filmovima Jeana Beckera, Rogera Vadima, Hery Jagloma i Orsona Welesa uz kojeg se pojavljuje i kao suscenaristica. Prema vlastitom scenariju režirala je film Jaded u kojem je i glumila. U povijest hrvatske kinematografije ostat će zapamćena kao redateljica i scenaristkinja prvog dugometražnog igranog filma snimljenog u samostalnoj Republici Hrvatski. Film se zvao Vrijeme za... a snimljen u sred Domovinskog rata 1993. godine

Leon Lučev, glumio je u filmovima Circus Fantasticus Na putu, Storm, Vidimo se u Sarajevu, Iza stakla,Nije kraj, Buick Riviera, Pravo čudo, Rupa, Put lubenica, Ne pitaj kako! , Grbavica, Volim te, Što je muškarac bez brkova?, Pod vedrim nebom, Seks, piće i krvoproliće, Družba Isusova, Infekcija, Svjedoci, Ante se vraća kući, Sami, Nebo, sateliti, Novogodišnja pljačka, Božić u Beču, Kap, Rusko meso i Kako je počeo rat na mom otoku...

Orjana Kunčić, proslavila se kao kasting direktorica brojnih poznatih inozemnih filmova kao što su Grbavica, Storm, Na putu, Snijeg, Dolina snajpera, Gospođica Šoping i Svjedok od kojih su tri izabrana za Berlinski filmski festival.

Arsen Dedić, pjesnik, skladatelj, kantautor, jedan je od najplodnijih hrvatskih autora filmske glazbe.
Skladao je glazbu za 34 dugometražna igrana filma, tv-filmove i serije, dokumentarne i animirane filmove - ukupno više od stotinu naslova.
Najvažnija ostvarenja:
-Živa istini
-Vlak u snijegu
-Donator
-Glembajevi
-Vlakom prema jugu
-Godišnja doba
-Povratak Katarine Kožul
-Fergismajniht
-Pomt Neuf

Sadra Botica Brešan, filmska montažerka i profesorica montaže. Radila je na desetak filmova i serija; Život sa stricem, Stela, Dora, Milijun dolara, Vrijeme ratnika, Tuđinac, Priča iz Hrvatske, Isprani, Donator, Kako je počeo rat na mom otoku, Nije kraj... Dobitnica je Zlatne arene za montažu.

Boško Picula, eminentni hrvatski filmski kritičar i autor emisija o filmu na HTV-u.

Šime Strikoman, jedini Šibenčanin snimatelj i urednik fotografije na igranom filmu.

Darko Vidačković, nakon studije animiranog film i novih medija radi u Beču kao producent  umjetničkih filmova.

Goran Višnjić, dovoljno je reći – Šibenčanin u Hollywoodu.

Toni Gojanović, proslavio se glavnom ulogom u filmu Karaula.

Dolores Lambaša, televizijska, kazališna i filmska glumica. Glumila je u filmovima Pravo čudo i Vjerujem u anđele.

Daria Knez, glumila je u filmovima Groznica, Slučajna suputnica, Leti, leti, Policijske priče i Četverored

Josip Vikario, karijera glumca i pjevača Josipa Vikaria trajala je od 1925. do 1964. godine. Od 1945. do 1964. nastupio je u Šibenskom kazalištu 1600 puta te uspio snimiti 5 filmova.

Branko Matić, glumac i pisac pučkih komedija. Nastupio je u više od 20 filmova od kojih su najpoznatiji Kozara, Neretva, Vlak bez voznog reda, Predstava Hamlet u Mrduši Donjoj i Lito vilovito.

Jugoslav Nalis, glumio je 1950. godine glavnu ulogu u filmu Kreše Golika Plavi 9 u kojem je njegov mlađi brat Antun Nalis bio glavni negativac. Snimio je još nekoliko filmova ali su socijalističke vlasti bivše Jugoslavije, osim Plavog 9, zabranile njihovo prikazivanje.

Vladimir Fulgosi , televizijski redatelj i scenarist, devedesetih godina prošlog stoljeća urednik Dokumentarnog programa Hrvatske televizije. Od 1971. godine do kraja devedesetih režirao je i napisao oko sto pedeset dokumentarnih filmova i serija, te petnaestak igranih tv filmova i drama.

…i još Davor Šarić, Hana Jušić, Lavenderman, … 1931. Prikazan je u Šibeniku prvi zvučni film ("Pjevač jazza"). Nakon toga kino "Telsa" mijenja ime u "Ton kino Tesla". 1935. na području Rogoznice snimljeni su dijelovi prvog dugometražnog zvučnog igranog filma na hrvatskom jeziku. U ovom filmu puta zabilježeni glasovi Šibenčana koji su statirali u nekim od ključnih scena, 1937. na otoku Zlarinu snimljen je film "Princeza koralja". 1946. na Skradinskom buku snimljen je film "U planinama Jugoslavije", prvi igrani film u socijalističkoj Jugoslaviji, 1951. Carlo Mattiazzi, šibenski zabavljač, mađioničar, plesač, jedan od najpoznatijih aktera zlatnog doba američkog varijetea, glumio u Hollywoodsko filmu "Lullaby Brodway" sa slavnom Doris Day, 1959. snimljen je film "Vlak bez voznog reda", a najvažnije su scene snimljene na šibenskom području. Gotovo svi statisti su iz šibenskih sela, 1960. Književnik Ivo Brešan počinje objavljivati stalnu filmsku kolumnu u Šibeniku, 1970. snimljen je najbolji hrvatski film svih vremena, "Tko pjeva zlo ne misli". Autor glazbe u tom filmu je Šibenčanin Živan Citković….

I, da, bilo bi lijepo kada bi turisti mogli razgledavati Šibenik vozeći se tradicionalnim šibenskim karom kojeg vuku konji baš onako kao što se po Beču turisti voze kočijama. Filmske muzeje u Europi posjeti više turista nego Dalmaciju u špici sezone, Dubrovnik koji je toliko slavan i poznat da mu ne treba nikakva reklama, priželjkuju da budu kulise za snimanje filmova i serija… A Šibenik…. Šibenik sruši Kino "Tesla" i uredno se odrekne samog sebe, vlastitog bogatstva, dijela svoje duše i onoga što ga čini gradom.

 

 


 

Objavljeno u Vijesti
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!