Nogometni klub "Osvit" za kojeg su Šibenčani bili duboko emotivno vezani posljednji je puta u javnosti spomenut na današnji dan 5. ožujka 1941. godine. Dvadesetak dana kasnije nestao je u grotlu Drugog svjetskog rata, a nakon njega je kao ideološki i klasno nepodoban novoj šibenskoj komunističkoj više nije obnavljan.
"Osvit" je u Šibeniku bio sportska ikona,a njegovi nogometaši slavljeni kao njegovi najbolji sinovi. Uz njega su vezani počeci organiziranog natjecateljskog nogometa.
Posljednja vijest o "Osvitu" bila je - da se opet zove "Osvit". Taj klub se, naime, neko vrijeme zvao Hrvatski sportski klub "Građanski", a 5. ožujka 1941. mu je vraćeno staro ime "Osvit" ali je definiran kao Radnički sportski klub "Osvit".
Promjena atributa građanski u radnički, znakovita je jer ukazuje na mogući ideološki zaokret uprave kluba i njegovo približavanje lijevoj političkoj opciji u Šibeniku.
Klub je zahvaljujući potporama Šibenčana financijski dobro stajao, a 5. ožujka 1941. godine dobio je novu Upravu koja se nikada nije sastala niti je uspjela utjecati na rad kluba koji više nije odigrao ni jednu utakmicu.
Članovi nove i ujedno posljednje Uprave "Osvita" bili su: Anton Antić, predsjednik, dr. Oskur Novak i Jere Bešić, potpredsjednici, blagajnici su bili Bogdan Baljkas i Srđan Weissenbger, a članovi Ante Bulat i Zdravk Belamarić, Nikica Bego, Ante Bua, Drago Vidović, Mate Košta, Marinko Bujas, Marko Krnčević, Marko Bračić, Ive Belamarić, Ivan Grizelj, Jure Milat, Stipe Mikulandra, Ivan Relja, Milan Baran, Roko Bujas, Bruno Šarin, Joso Žaja, Vitomir Sunko, Ćiro Stošić, Marko Dunkić, Zvone Vukičević, Stipe Iljadica, Šime Belamarić, Dane Škarica, Ante Bego i Milan Ninić. Klupski liječnici bili dr. Dekaris i dr. Dreščik.