Šibenske javne kuće, a najstarija poznata legalna javna kuća bila je otvorena 1907. godine, bile su nadaleko poznate i slovile su kao uzorne, a bludničko poduzetništvo odnosno, trpljeni obrt, bilo je hvaljeno primjer u Austro - Ugarskoj Monarhiji i Kraljevini Jugoslaviji.
Slava šibenskih javnih kuća trajala je tridesetak godina, od osnivanja prve "kuće u kojoj se tjera blud za novac" do zabrane javnih kuća u Kraljevini Jugoslaviji 1934. godine, ali su one nastavile postojati sve do kraja Drugog svjetskog rata, a ilegalna prostitucija nije se ugasila sve do danas.
Bludničko poduzetništvo bilo je organizirano kao i bilo koji drugi obrt, a njime su se smjele baviti samo poduzetnice zato što je muškarcima bilo strogo zabranjeno da osnivaju i vode javne kuće.
Zakon je bio strog, a obveza puno i to ne samo prema državi i policiji nego i prema bludnicama koje su kod njih radile. Složen je bio i postupak zapošljavanja bludnica. Prije svega, djevojke i žene koje su željele biti rabljene po za spolno obćenje morale su dobiti zdravstvenu potvrdu da su pogodne za tjeranje bluda i da imaju tjelesne prikladnosti za bludnicu, a vlasnica bludilišta morala je dokazati da su svojevoljno stupile u bludilište.
Vlasnica bludilišta bila je dužna nakon upisa bludnice u redarstvenu služinsku knjigu odvesti bludnicu kod fotografa i u roku od 48 sati predati redarstvu dvije male slike od kojih se jedna lijepila na redarstveni dosje, a druga na njenu bludničku iskaznicu.
Najstrože je vlasnicama bilo bludnice zlostavljati, groziti im se i s njom nečovječno postupati. Morale su paziti da ih se ne izrabljuje više nego što mogu podnijeti i iznad njihove tjelesne snage. Osim toga, nisu ih smjele prisiljavati da obće proti njihove volje s kim neće ili kada im se neda.
Kakva je zaista bila slavna i uzorna šibenska prostitucija iscrpno i opširno piše u novom broju časopisa „Volim Šibenik“.
Za cijeli tekst klikni na link:
https://issuu.com/volimsibenik/docs/vsibenik-25-interactive-final
