Najveći uspjeh Združene ljevice u Sloveniji je to što je vratila u Sloveniju riječ socijalizam, a nadam se da će se to dogoditi i u Hrvatskoj, kazao je jedan od vođa tog pokreta Grega Ciglar na okruglom stoji pod nazivom „Da li je ljevici dopušteno vladati?“ koji je održan večeras, zadnjeg dana Festivala alternative i ljevice u Šibeniku i zaradio snažan pljesak publike. „Demokratski socijalizam nije vraćanje u prošlost nego novi pokret, a iz prošlosti uzimamo ono što je bilo dobro. Mi smo jedina politička opcija koja može Sloveniju pokrenuti prema boljem životu“, kazao je.
Tu je reakciju publike primijetila i kasnije komentirala Rada Borić koja je također sudjelovala na tom okruglom stolu u ime koalicije „Zagreb je naš „, koja participira u Skupštini Grada Zagreba kazavši kako je za osudu to što smo neke pojmove i riječi jednostavno izbacili iz svog jezika i one se ne spominju. Za nju, kako je jasno istaknula, vrijeme ljevice tek dolazi.
Najveća zasluga i očito privlačnost FALIŠA, jer, sve tri večeri trg zvan Mala loža je bio dupkom pun, upravo je to što se na njemu razgovara o pojmovima poput kapitalizma, socijalizma, Oktobarske revolucije, radničke klase, ljevice, Karla Marxa, Fridricha Engelsa koji se u svakodnevnom javnom životu i u medijima posljednjih 27 godina rijetko ili uopće ne spominju.
Večerašnji okrugli stol o ljevici i upravljanju društvom bio je internacionalan jer su na njemu sudjelovali i predstavnici grčke Syrize koja je na vlasti u toj državi te španjolskog Podemosa koji ima šest zastupnika u parlamentu te države i vlast u Madridu i Barceloni. Svi oni iznijeli su iskustva o tomu kako je njihova lijeva opcija postala politički faktor, na vlasti ili u opoziciji i na koji način su pridobili povjerenje naroda i što su u toj poziciji uspjeli napraviti.
U sve četiri države ponovilo se isto, a to je da su se klasične lijeve stranke poput socijaldemokracije odnarodile, otuđile od naroda i vodile politiku „odozgo“ što je otvorilo prostor za djelovanje nove ljevice. Svugdje su problemi slični – siromaštvo, korupcija, klijentelizam, povezanost vlasti, bankarskog sektora i medija; u Hrvatskoj i Sloveniji privatizacija odnosno pljačka.
Po riječima Rade Borić bitno je da građani vide da ste autentični i nepotkupljivi i na ste među njima i slušate njihove potrebe i ono što njih zanima. Političkim opcijama koji u takvoj situaciji dođu na vlast poput Syrize i Podemosa važno je pokazati da su drukčiji i mijenjati sustav što, u svakom slučaju nije lako, jer je neoliberalizam formirao administraciju odnosno birokraciju prema svojim potrebama.
FALIŠ je završio i pomalo na zabavan način, intervjuom s Philom Collinsom, britanskim angažiranim umjetnikom, čovjekom koji je srušeni i prepolovljeni spomenik Fridricha Engelsa iz Ukrajine vratio u Manchester, grad u kojem je taj, uz Karla Marxa, tvorac ideje komunizma napisao svoje prvo djelo „Položaj radničke klase u Engleskoj“ osupnut uvjetima u kojima su radnici radili u tvornici njegovog oca. Dok on to nije napravio u Manchesteru nije postojao niti jedan znak da je Engels u njemu živio i radio.
- Kada su se spomenici i kipovi počeli rušiti, kada je njegov raspolovljeni spomenik završio na neko polje u Ukrajini shvatio sam da je to pravo vrijeme da ga donesem u Manchester. U Ukrajini sam zatekao uklonjene spomenike koji su simbolizirali bivši SSSR, odbačene, ali u blizini mjesta na kojima su se nalazili. Ukrajinci su mi pola u šali pola u zbilji rekli da su ih ostavili tu jer „nikad se ne zna što će se događati“, -ispričao je Collins u razgovoru s novinarom i publicistom Juricom Pavičićem. Zanima ga, otkrio je, veza između vremena kada je Engels stvarao i pisoa o radničkoj klasi i radničke klase u Velikoj Britaniji danas. Prikazani su i inserti iz njegovog dokumentarnog filma koji prikazuje putovanju Engelsovog spomenika od Ukrajine, preko njemačkog Wuppertala u kojem se Engels rodio do Manchestera i istodobno prati priče stanovnika Manchestera koji su ili nezaposleni ili teško žive i čiji položaj nije puno različit o onog u kakvom su bili radnici o kojima je pisao Engels. Oni imaju Ugovore o radu koji im ne jamči da će, ako rade danas, imati posoa i sutra.
U Manchesteru je njegov spomenik postavio na otvoreni javni korporativni prostor kako bi vidio kako će građani na njega reagirati i kakve će socijalne akcije isprovocirati.
Phil Collins, rođen 1970, jedan je od najintrigantnijih britanskih umjetnika današnjice. Njegov prvi umjetnički video nastao je 1999. tijekom Kosovske krize, a potom je 2002. putovao u Bagdad gdje je netom prije početka Iračkog rata snimio tzv. Baghdad Screen Tests. Njegov najpoznatiji rad je Reality show They Shoot Horses (2004) snimljen s devet Palestinaca u Ramali.
Publici je večeras približio i stanje u Velikoj Britaniji i ambivalentan status Margaret Tacher koja je slavljena na jugu, a na sjeveru i u Škotskoj je omražena.napomenuo je kako je danas najvažniji izvozni proizvod Velike Britanije zabavna industrija, ali u njoj s eprikazuju samo kraljevi, dvorci i internati, ali ne i život radničke klase koji smo imali prilike upoznati u kultnoj seriji "Mućke" ma koju je Pavičić podsjetio.
