Sajam u srednjovjekovnom Šibeniku sa svojih 500 sudionika i 250 izlagača iz cijele Hrvatske privukao je danas po lijepom i sunčanom vremenu lijep broj turista, ali i Šibenčana koji su ovu manifestaciju prihvatili još od kako je krenula prije trinaest godina.
Sajam je i ove godine, kao što to sama riječ kaže - sajam. Vedri šušur koji se razgledava s noge na nogu uz bezbrižno guštanje u šarenoj sajamskoj ponudi svega i svačega i potrazi za nečim zanimljivim, vrijednim da se otvori novčanik.
Ponuda je žiteljia kontinentalne Hrvatske dobro poznata jer se ne razlikuje bitno od tradicionalnih kirvaja i mjesnih sajmova uobičajenih u vrijeme slave svetaca zaštitnika, ali ovdje uz more sve to ne izgleda tako loše. Ne smeta čak ni puno kiča jer je atmosfera dobra, turisti guštaju, a djeca uživaju jer sajam doživljavaju kao dobrodošli produžetak šibenskog dječjeg festivala na kojem na i nema ovakvog izbora zanimljivih igračaka i dječjih atrakcija.
Već je postalo uobičajeno da šibenski sajam ima dobru ponudu slavonskih suhomesnatih specijaliteta, čvaraka, špeka, kulena, kobasica i šunke, a da je ponuda domaćih autohtonih proizvoda prilično slaba. Slavonske specijalitete najviše su kupovali Nijemci, Česi i Šibenčani, dok su Talijani i Slovenci rađe posezali za sirom, soparnikom i pispajama velikim poput teniskih reketa.
A cijene? Nako. Nje baš jeftino, ali nije ni sajam svaki dan.
