Nakon dramatične političke situacije koja je rezultirala raspadom koalicije HDZ-a i Mosta te krnjom Vladom, hrvatski građani mogu očekivati nove izvanredne izbore do kraja 2017. Kakvi su izgledi da će se išta promijeniti kada birače čeka ista ponuda, obogaćena eventualno novom strankom na krajnjoj desnici? Šibenčanin Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u razgovoru za tportal skreće pozornost na scenarij koji bi spriječio nove izbore. Ujedno, dijagnosticira slom hrvatskog ustavnog poretka
Kako će lokalni izbori utjecati na odluku o novim izborima i je li u 2017. moguća velika koalicija?
Najvažnija funkcija lokalnih izbora za stranačke središnjice uvijek je bila u tome da pokažu kako stranke stoje na nacionalnoj razini. Lokalni izbori se svugdje tretiraju kao drugorazredni izbori upravo zato što su njihove funkcije za stranku primarno u tome da nagrade svoje vjerne članove i pokažu trendove. Predstojeći lokalni izbori sasvim sigurno iznova će pozicionirati stranke. Što se tiče velike koalicije, sumnjam da će u Hrvatskoj stvari ići u tom smjeru. Ono što bi se eventualno moglo dogoditi, iako je to u ovom trenutku teško zamislivo, jest da HDZ prešutno zatraži od oporbe da podrži manjinsku Vladu i da oporba, ne želeći na izbore, na to pristane. Naravno, uz svoje uvjete.
To bi se događalo nakon lokalnih izbora?
Da, pogotovo ako rezultati lokalnih izbora pokažu izrazito dobre rezultate Mosta ili opcije Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića u Zagrebu, što bi u postojećim uvjetima potpune političke nestabilnosti i urušavanja ustavnog poretka bilo jako zabrinjavajuće. HDZ vrlo vjerojatno ne može složiti nikakvu većinu; njihovi pokušaji suradnje s političkim strančicama i pojedincima osuđeni su na propast. Oporba, dakle SDP i HNS, omogućili bi premijeru Plenkoviću da formira manjinsku Vladu HDZ-a, a tom slučaju HDZ bi trebao odustati od puno toga, recimo u kadrovskom smislu odreći se ministara Zdravka Marića i Pave Barišića. S druge strane, o svim zakonima u parlamentu dogovaralo bi se '1 na 1' s pojedinim strankama iz opozicije. To bi bila alternativa novim izborima.
Je li moguće da oporba po takvu cijenu želi izbjeći izbore, što bi uopće rekli svojim biračima?
Naravno, HDZ s jedne strane, kao i SDP i HNS s druge, morali bi prijeći preko mnogo toga što su rekli. Pitanje je hoće li se procijeniti da se izvaninstitucionalna politika, u kojoj sada djeluju i Hasanbegović i Most, otima kontroli. Malo je vjerojatno, ali ako se stvori taj front institucionalnih stranaka, bez obzira na sve njihove unutarnje razlike, onda bi se putem manjinske Vlade HDZ-a ostvarilo nešto nalik na veliku koaliciju. Najveće je pitanje kako će se postaviti SDP. U toj stranci morat će odlučiti jesu li u ovoj situaciji za nove parlamentarne izbore ili ipak nisu. Kratkoročno gledano, svim opozicijskim strankama trebao bi biti cilj da isprovociraju nove izbore, međutim, u slučaju opasnosti od izvaninstitucionalne politike, moguće su kombinacije vlasti i oporbe s ciljem obrane političkih institucija države, koje su inače u vrlo lošem stanju.
Na što točno mislite?
Za početak, Vlada Mosta i HDZ-a je gotova i sumnjam da će HDZ uspjeti sastaviti novu vladu od ovih mrvica, gdje druga najveća stranka ima tri zastupnika, pa nekakav saborski Klub još tri, a onda se redaju pojedinci. To je inače problem našeg parlamentarnog stranačkog sustava, koji uvijek funkcionira potpunom raštrkanošću na svom obodu. Zato je i moguće da se događaju stvari koje su u zapadnoeuropskim parlamentima nemoguće, a to je da imate pojedince koji faktički sklapaju sporazume s Vladom. Osim toga, možemo mi to priznati ili ne, ali premijer Plenković narušio je integritet Ustava i Hrvatskog sabora, pa čak i predsjednice države.
'U pristojnim demokracijama koalicije se razvrgavaju tako da premijer podnese ostavku'
Imate ljude koji upravljaju s četirima ministarstvima, a da ih za to nije ovlastio Hrvatski sabor. Dakle, neki od tih obnašatelja dužnosti već imaju svoja rješenja o razrješenju pojedinih savjetnika, što bi se s ustavne razine moglo spustiti na 'redovito sudovanje' na upravnim sudovima. Drugo, pod krinkom rekonstrukcije stare Vlade, premijer Plenković i HDZ pokušavaju sastaviti novu Vladu s novom većinom, a za to bi u Hrvatskoj trebali imati mandat predsjednice države. U pristojnim demokracijama koalicije se razvrgavaju tako da premijer podnese ostavku. Nakon toga ili traži mandat za neku novu Vladu, ako procijeni da je to moguće, ili se ide na izbore. Premijer Račan je 2002. godine, kad je imao problema s HSLS-om kao manjinskim partnerom, dao ostavku i od predsjednika Mesića tražio je drugi mandat.
Može li se reći da je predsjednica na neki način 'neformalno' udijelila novi mandat premijeru, kroz intervjue nakon razgovora sa saborskim zastupnicima?
Od triju zaključka predsjednice nakon tih razgovora, prva dva tiču se toga postoji li volja zastupnika za novim izborima i dovodi li se Vlada u pitanje, što uopće nije posao predsjednice jer se te stvari rješavaju unutar Sabora. Da je postojala volja, oni bi lako izglasali samoraspuštanje i doveli do novih izbora. U trećem zaključku predsjednica je faktički zamolila premijera da se vrati u ustavne okvire, time što mu je rekla da ipak riješi situaciju u ministarstvima, pri čemu čak nije poručila da to učini odmah, nego u razumnom roku. Čak i kad premijer podnese ostavku i traži novi mandat, on ima samo 30 dana da sastavi novu vladu ili se ide na nove izbore. Ovo sada s obnašateljima dužnosti trajat će puno, puno više. To je naprosto situacija koja je izvan ustavnog poretka.
Ali predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović tvrdi da problema zasad nema?
U posljednjih godinu i pol dana dogodilo se niz stvari koje su bile na granici ili nisu bile u skladu s Ustavom: konstituiranje parlamenta 2015. nije provedeno u ustavnim rokovima, predsjednica Grabar Kitarović produljila je mandat g. Oreškoviću za sastavljanje vlade kada je on već tražio glasovanje o povjerenju, zastupnik Salapić nezakonito je u Saboru jer je po zakonu o izborima zastupnika Glavaša trebao naslijediti onaj s najviše preferencijskih glasova iznad 10 posto, što je bio g. Šišljagić. I na kraju, imate g. Plenkovića koji buši Ustav. A Ustavni sud već godinu i pol govori da nema potrebe za reakcijom. Dok mu se Ustav pred očima urušava, Ustavni sud komentira drugi dio rečenice kojom je g. Petrov, još uvijek kao predsjednik Parlamenta, zaključio glasovanje o povjerenju ministru Mariću i ustanovio nepostojanje saborske većine. Koji je to tip reakcije Ustavnog suda, da komentira dio izjave predsjednika Sabora? Ustavni sud je postao potpuno disfunkcionalna institucija i to je jedan zaseban, vrlo ozbiljan problem.
Da se vratimo na izbore; koliki su uopće izgledi da će SDP i HNS podržati Plenkovićevu manjinsku vladu?
Izgledi su mali, jer bi to tražilo od stranaka jedan tip rezoniranja za koji naše stranke nisu spremne, tako da će najvjerojatnije ipak biti novi izbori.
Što ako se ponovi sličan rezultat kao na prošlim izborima?
Prva poruka novih izbora bit će odaziv birača. Najveći pad participacije u kratkom periodu imali smo između izbora 2015. i 2016. Ostali smo na nešto iznad 50 posto na nacionalnoj razini, a sljedeći izbori će sasvim sigurno dovesti do toga da će po prvi put od '90. participacija pasti ispod 50 posto. Za legitimitet vlasti to je izrazito zabrinjavajuće. Bez obzira na to hoće li se ponoviti ili izmijeniti odnosi snaga, to je uteg s kojim će se iduća vlast jako teško nositi.
Znači, pred nama je dugoročna politička nestabilnost?
Čujte, već samom pojavom Mosta i Živog zida, ali pogotovo Mosta i njegove legitimne pozicije o kojoj ovisi Vlada, mi smo ušli u stanje perpetuiranih kriza. Nije to nikakva devijacija, to je upravo koncept politike koju nudi Most. Ako želite da vam ljudi u Saboru i Vladi glasuju prema osobnoj savjesti, to je lijepo, slažemo se, ali onda budite spremni svakih šest mjeseci na izbore. A parlamentarna demokracija tako ne funkcionira, ona je jedna visoko koordinirana djelatnost, gdje se stvari unaprijed dogovaraju kroz stranke, klubove, koalicije i sporazume. Možemo se mi zamajavati naivnim koncepcijama politike gdje o svakom problemu ljudi glasuju onako kako im savjest nalaže, ali onda budimo spremni na učestale izbore.
Most je nakon prvog sloma Vlade ponovio izborni uspjeh, dakle biračima se sviđa njihov koncept. Mogu li oni to ponoviti, možda i nadmašiti?
To ćemo vidjeti. Osobno, nije mi draga ova spirala političke nestabilnosti i ustavnog derogiranja, kojoj svjedočimo u posljednje dvije godine. Riječ je o dekonsolidaciji hrvatskih političkih institucija i toj situaciji mogu uspjeti akteri koji to nikad ne bi mogli u nekim drugim uvjetima. Ostaje vidjeti kakva je sudbina Zlatka Hasanbegovića i cijele te tvrde desne linije. U posljednjih 20 godina pokazalo se da se ta desnica nije uspjela udružiti, uvijek su bili strogo kontrolirani od strane HDZ-a, bili unutra ili van stanke, ali pitanje je što će biti u ovim uvjetima političke nestabilnosti i ustavnih problema.
Tko predstavlja 'izvorniji' HDZ, Hasanbegović ili Plenković?
Sa slikom Starčevića u pozadini, Hasanbegović se predstavlja kao izvorni HDZ, premda je on član HDZ-a, ako je točno to što sam pročitao, od 2015. S druge strane, znamo da je HDZ u svojim programskim osnovama još za vrijeme predsjednika Tuđmana imao i Starčevića i Radića i pozitivne tekovine hrvatskog antifašizma. To je zapravo Tuđmanova pozicija, a ne samo Starčević. Zabrinjavajuće je što današnja nestabilnost rezultira političkim prodorima koji inače ne bi bili mogući.
I Živi zid,sudeći po anketama, slavit će na idućim izborima. Smatrate li i vi, poput nekih komentatora, da Pernar dobro napreduje?
Živi zid u svakom slučaju ima puno konzistentniju poziciju od Mosta. To je tvrda, jaka protestna stranka i oni se tako i ponašaju. Most je jednim dijelom nastao kao protest protiv modela funkcioniranja hrvatske demokracije u njezinih 25 godina i onda je kao protestna stranka ušao u vladu. Po definiciji, ne možete imati protestnu stranku u Vladi. Ili si jedno ili si drugo. Oni kombiniraju, svojom retorikom i populizmom zadržavaju biračko tijelo, a s druge strane žele sudjelovati u Vladi. To je nemoguće, zato te vlade padaju.
Očekujete li da Most, u slučaju treće sreće, iskoristi dosadašnje iskustvo u izvršnoj vlasti? Ministar Ivan Kovačić dugo je snimao situaciju u resoru, on bi se, recimo, mogao naglavačke baciti u provedbu reforme?
Nema tu treće sreće. Može se već sada reći: očekivani rok trajanja bilo koje vlade s Mostom je šest mjeseci.
