Iris Ukić Kotarac s Nezavisne liste Stipe Petrine jedina je kandidatkinja za mjesto gradonačelnika Grada Šibenika, osamljena u muškom društvu. Koliko god se oni koji formiraju kandidacijske liste i biraju kandidate trudili pokazati da su žene u tome ravnopravne
ipak politika, pogotovu na razinama na kojima se donose odluke ostaje muškim zanimanjima,a žene su, kako se to kaže „ukras na reveru“. Iris Ukić Kotarac odavno je već u lokalnoj politici kao gradska i županijska vijećnica pa smo je upitali o njezinom iskustvima žene u svijetu kojem i dalje dominiraju muškarci te očekuje li kao kandidatkinja za mjesto gradonačelnika solidarnost žena, izvan stranačkih kalupa.
1.Kako komentirate činjenicu da ste jedna žena među kandidatima za gradonačelnika Šibenika?
Ne opterećujem se činjenicom da sam jedini ženski sudionik na izborima budući bi građani između nas kandidata, trebali prepoznati i izabrati najboljeg čovjeka koji će voditi računa o interesima svih građana.
Politika NLSP-a od samog starta bila je odabir najboljih ljudi za određene funkcije. Nemamo običaj djelovati po principu kojeg često pokazuju druge stranke a to je da poslušni napreduju a oni kvalitetni i dobri ostaju po strani da svojim intelektom ne ugroze vođe. Kod nas se napreduje prema sposobnostima, učinku i mogućnostima.
Članovi NLSP-a jednoglasnom odlukom predložili su moju kandidaturu za grad i istu jednoglasno potvrdili, budući da sam svojim radom u Vijeću i Županijskoj skupštini dokazala da se znam postaviti i da nemam običaj uzmicati. Zadovoljstvo mi je što su i naši partneri jednako tako bili suglasni pa čak me i sami predložili na ovu funkciju. Zbog toga, naši članovi a posebice građani koji mi daju podršku, jako su me obvezali jer danas zaslužiti i zadržati nečije povjerenje, posebno u politici, najveći je kompliment.
2.Očekujete li žensku solidarnost kao kriteriju na izborima ili pak da će i pred tim i pred programima prevagnuti stranačka pripadnost?
Za sebe mogu reći da sam paušalno ženski solidarna, dakle uvijek sam iz prve na strani žene osim ukoliko se dokaže da ista ne bi bila u pravu bez obzira o kakvoj stvari se radilo, tako da ne očekujem žensku podršku isključivo i samo iz razloga što sam žensko. Vjerujem da kod pametnih i samostalnih ljudi, bez obzira na spol, stranačka pripadnost ne znači mnogo. Oni koji su slobodni odlučuju za sebe i donose odluke svojom glavom a ne po stranačkom naputku. Naposljetku zar situacija u državi ne govori dovoljno o glasovanju po stranačkoj pripadnosti…
Zbog toga vjerujem da ću imati podršku u ženama koje se znaju odnosno koje se žele zauzeti za sebe i koje prepoznaju sebi slične odnosno biraju takve da im štite interese.
3.Dugo ste već u lokalnoj politici koja je i dalje uglavnom muški svijet. Kako ste ga Vi doživjeli.
Punih osam godina. U tom periodu imala sam priliku doživjeti neke neugodnosti koje proizlaze iz rodnih razlika i tipičnog seksističkog ponašanja neodgojenih ljudi. Međutim to je trajalo dosta kratko i bilo je riječ tek o nekoliko situacija. Sjećam se prvog događaja iz 2009. godine, kad sam u Županijskoj skupštini obnašala dužnost člana Mandatnog imunitetnog povjerenstva. Tadašnji članovi, kad sam se bunila na njihove zaključke i pozivala na članke zakona, obratili su mi se riječima: „što ćeš ti mala“, „nas smo dvojica a ti si jedna“ (u smislu da sam bila preglasana i da moji argumenti mada točni nisu bili prihvaćeni „političkom većinom“). Rijetke komentare neodgojenih ljudi ne doživljavam ozbiljno jer vjerujem da isti mogu i da znaju bolje, da se sigurno ne bi tako ponašali.
Međutim kako oni tako i drugi brzo su se uvjerili da nisam „mala“ i da se sasvim solidno mogu nositi ne samo s predrasudama već i sa autoritetima koji dolaze često iz funkcija koje za to nemaju čvrstu podlogu (u kvaliteti kadra).
Stoga u ovu utrku ne bi ulazila da se ne smatram ravnopravnom. Žene su se do sada itekako dokazale da znaju biti jednako uspješne kao muškarci ako ne i više od toga, kooperativnije svakako. Zbog toga držim da nema ništa snažnije od poštovanja i uvažavanja koje duhovno zrele žene znaju pružiti jedna drugoj. Žene znaju slušati i poslušati tuđe mišljenje i naravno znaju čitati emocije pa su samim time bolji i šefovi i suradnici jer znaju voditi računa o potrebama drugih ljudi (pod uvjetom da je riječ o dobroj ženskoj osobi ).
4.Postoji li u Vašem programu nešto što pokazuje senzibliziranost prema pitanjima koja na lokalnoj razini muče žene?
Osnovni problem žena ne samo u Šibeniku već i u Hrvatskoj nažalost je podcjenjivački stav društva i veliki broj obveza koje se svaljuju na ženu a koje iste prihvaćaju zbog svojeg urođenog ženskog principa. Bez obzira koliko žene bile radno aktivne i doprinosile radom i plaćom, većinom žene su te koje su drže tri kantuna kuće.
U našem programu postoje rješenja koja bi trebala olakšati život našim sugrađankama, međutim većina nepravde događa se na onom drugom nivou na kojega nažalost ne možemo dovoljno utjecati Prije svega tu mislim na problem nejednakih plaća, otkazivanja radnicama radi korištenja rodiljnog dopusta, na startno otežanu pozicija žene kod traženja zaposlenja kada ih se pita za planiranje obitelj, na težak položaj samohranih majki na nezaposlenost žena srednje dobi koje ostaju bez posla zbog toga što više nisu mlade i lijepe i naravno na diskriminirajuće ponašanje s kojim se žene susreću u svojoj radnoj sredini od suradnika i šefova. Zbog toga smatram da je educiranje ali i senzibiliziranje javnosti na težak položaj žena uz potrebu svake žene da se sama izbori za sebe ključan element za zdravo društvo u cjelini.
5.Vrlo ste bliska suradnica Stipe Petrine koji u javnosti ostavlja dojam mačomena. Kakav je njegov odnos prema ženama u politici, ženama kao suradnicama u polici?
Njegov odnos prema ženama u politici jasan je iz samog čina kandidature mene odnosno mojih kolegica kako na ovim tako i na prethodnim izbornim ciklusima (naša članica Lucija Cvitan kandidatkinja je za načelnicu općine Tribunj). Žene su oduvijek bile na našim listama čak i prije nego li su uvedene kvote (2009 čak smo imali 3 kandidatkinje na prva 4 mjesta liste). Iz tog proizlazi da Petrina podržava žene u politici međutim prije svega, žena je ta koja odlučuje želi li se baviti politikom ili ne. Naša stranka, za razliku od drugih, ne koristi se lijepim licima kako bi privukla dio biračkog tijela. Mi zaista vjerujemo u žensku kreativnu energiju i u moć sagledavanja stvari s više aspekata. To se tiče dojma kojeg g. Petrina eventualno ostavlja u javnosti, ako je prema današnjim kriterijima čovjek koji kaže ono što misli, napravi ono što obeća i koji se ne boji ići do kraja, mačomen onda se slažem da je to dojam kojeg ostavlja. Međutim, prije bih rekla da je Petrina mačo u odnosu na one ljude koji nemaju ponos, koji se sklanjaju pred tek naoko jačima od sebe (često su organizacije i funkcije u pitanju) i zbog toga ga poštuju. Petrina ponekad zna biti šarmantan kao i što zna biti isto tako grub. Međutim njegova grubost prema nekim muškarcima i ženama, više je odraz njegove reakcije ne na kvalitetu čovjeka, s obzirom na funkciju, nego na spol. Petrina generalno poštuje žene i ponaša se zaštitnički prema njima, a kako i ne bi kad je okružen ženama. U Primoštenu nas je više od pola, a kući ima suprugu, tri kćerke i sestru. Što se tiče naše bliskosti, u općini svi smo jako bliski, a kako ne bi i bili. Mala smo uprava od svega 8 ljudi. Taj status zadržali smo punih 16 godina pa za razliku od drugih sustava, u kojim se ljudi niti ne poznaju ni prepoznaju jer ih je previše, svi skupa jako dobro se poznajemo i razumijemo međusobne prednosti i mane. Isto tako naša suradnja dugo traje i na političkoj sceni i trajat će, jer za razliku od drugih opcija naša suradnja počiva na jednakim političkim stavovima, povjerenju i na lojalnosti. Mi svoje stranačke kolege i ljude ne izdajemo i ne napuštamo radi povoljnih političkih prilika, .
