Udruga „Šibenska luganiga“ počela je u suradnji s tvrtkom Djelo proizvoditi originalnu šibensku luganigu po receptu starog šibenskog mesaraVinka Novakovića . Zbog bitnih razlika u odnosu na talijansku luganigu, luganiga tako pripremljena može se brendirati kao izvorni šibenski specijalitet pod imenom Šibenska luganiga original koju su i zaštili pod tim imnom. Prezentacija tog novog – starog proizvoda, koji bi treba postati gastro brend Šibenika i šibenskog kraja za uzvanike će biti organizirana sutra, u petak, 7. travnja u Šibeniku.
Luganiga je iz Italije došla u Šibenik i Dalmaciju (bila je poznata i popularna u Splitu, Makarskoj, zadru, Sinju...) u srednjem vijeku što je i logično jer su stoljećima bili pod vlašću Venecije. Luganiga je u to doba bila luksuzna spiza vezana gotovo isključivo za šibenske Talijane ili šibenske obitelji povezane s Italijom.
Kao pučku poslasticu počinje je 1922. godine nuditi prvi dalmatinski i šibenski kobasičar Vinko Novaković. Šibenčani u početku nisu dobro prihvatili luganigu pa Novaković mijenja recept i talijansku luganigu prilagođava šibenskom ukusu. Ta, Novakovićeva luganiga koja se razlikuje od talijanske u četiri bitna sastojka, postaje popularna pa je u godinama prije Drugog svjetskog rata počinju u proizvoditi gotovo svi šibenski mesari. Nakon Drugog svjetskog rata tradiciju luganige nastavlja . Novakovićev zet Ivica Mutavdžić, a tijekom Domovinskog rata tzv. Profitni centar meso SOUR-a „Šibenka“ pokušava luganigu uz još jednu kobasicu zvanu specijalka pretvoriti u šibenski gastro brend.
„Mi smo došli do originalnog Novakovićevog repepta i ta tajna četiri sastojka koja ovu kobasicu razlikuje od drugih. Uveli smo i neke inovacije u njezinoj pripremi pa ćemo je nuditi, pečenu na roštilju , u poebnoj bubici kao brzu hranu, ali odličan je i rižot s luganigom te luganiga s bižima i janjetinom. Ovo je prva prezentacija i degustacija za predstavnike loklnih samouprava, turističke djelatnike i gospodarstvenike, a ja se nadam i da će svi znatiželjnici uskoro imati prilike uživati u našoj luganigi Šibenčani ju po tradiciji jedu samo zimi, za blagdane, ali mi tomu nećemo robovati već će biti dostupna tijekom cijele godine“, ističe prof.dr. Ante Pulić, predsjednik Udruge „Šibenska luganiga“.
Luganiga, luganega ili luganica je , inače, tanka svinjsku kobasicu sa začinima karakteristična za talijanske oblast Trento i Veneto, a tipični je proizvod pokrajine Ticino.U gradu Medrisu luganega se od 1800. godine tradicionalno priprema za Božić, a služi se kao dodatak blagdanskom „žutom rižotu“ dok se u gradu Gordemo jede samo u vrijeme karnevala i to s palentom (purom). U Italiji je luganiga / luganega prepoznata kao tipična hrana te je kao takva zaštićena, a talijansko Ministarstvo poljoprivrede, hrane i šumarstva vodi luganegu u registru tipičnih regionalnih namirnica.
Kobasica slična talijanskoj luganigi / luganegi postoji i u Njemačkoj. Poznata je brendirana i zakonom zaštićena kao nirnberška kobasica (Nürnberg bratwurst).
Od talijanske luganege nirnberška kobasica se razlikuje samo po začinima koji se u nju stavljaju. Vanjskim se izgledom ne razlikuje do luganege.
Luganega i nirnberška kobasica spadaju među najpoznatije i najpopularnije kobasice u Europi. Njihova proizvodnja je iznimno unosna, a osobito su popularne kao ulični fast food. U Njemačkoj i Italiji postoje festivali nirnberških kobasica i luganega. U oba slučaja riječ je o visoko profitabilnoj industriji.
