Datum objave: 08. Ožujak 2017

Književna nagrada koja bi nosila ime Vesne Parun imala bi smisao i hrabrost, evo i zašto

Šibenik News
Šibenik News

Čestitajući ženama njihov dan, književnica Olja Savičević Ivančević, nagrađivana spisateljica i pjesnikinja, podsjetila je svekoliko hrvatsko pučanstvo na ideju koja se posebno prigodnom pokazala na današnji dan jer uključuje najveću hrvatsku pjesnikinju, rođenu Zlarinjanku, Vesnu Parun.


Budući da se radi o objavi s društvene mreže Facebook, isti prenosimo u cijelosti.


Ponavljam ovaj post koji je još svježiji negoli prije nekoliko mjeseci kad sam ga objavila prvi put i - želim vam sretan Dan žena!

 

Nešto razmišljam kako među svim tim brojnim literarnim nagradama u Hrvatskoj danas ne postoji nijedna jedina književna nagrada koja se zove po nekoj spisateljici, književnici, pjesnikinji, dramatičarki… I to mi je u neku ruku nevjerojatno, a opet nimalo čudno.

 

Ovaj lakonski propust govori o našem društvu i o književnoj sceni puno rječitije nego što bi to društvo, a i scena, htjeli.

 

Tko zna što bi Gjalski, Marinković, Ujević, Kaštelan, Črnja, Cesarić, Kamov, Kovač, Nazor, Kovačić, Galović, Marulić, Držić, oba Kozarca, Novaković, Vitez, Gardaš, Budiša, Benešić, Velikanović, Kranjčević, Šenoa, Lovrak, Golob, Gervais, Emerik Pavić…,regionalno još Matoš, Šimić, Njegoš, Kočić te Selimović i ostali zaslužni muževi naše pisane riječi u čiju čast nagrade nose imena na ovo rekli?! Možda bi se zacrvenili, možda bi odrješito protestirali, možda bi učinili nešto po tom pitanju?!

 

Ali kako su navedeni pokojni, pa su spriječeni reagirati, evo moj prijedlog za udruženja pisaca, ali i za feminističke udruge: udružite snage i osnujte nagradu koja nosi ime po Vesni Parun. Ona je to odavno zaslužila.

 

FOTO: Olja Savčević Ivančić, fotografija preuzeta s Facebooka

 

Dok su njeni kolege, poete manjeg talenta, uživali pun građanski komfor, Vesna je bila, u tom smislu javnosti i javnog diskursa, nezaštićena rodom i spolom, još i „luda“ pjesnikinja, skoro pa opskurna figura.

 

Zato je ona pravi, istinski simbol sudbine žene-umjetnice u Hrvata. Ako je za života bila stavljena u čitanke, ali i pometena pod tepih, ne mora biti marginalizirana u smrti.

 

Neka nagrada „Vesna Parun“, maštam, bude regionalna i dajte je, po uzoru, na primjer, na nagradu Orange, autorici. Ili, zašto ne, autoru koji u svojim djelima razbija rodne stereotipe i promiče ženska prava, jer su upravo ženska prava ona kojima ćemo se, sudeći prema svježim strujanjima u društvu, morat najozbiljnije pozabavit u bliskoj budućnosti.

 

Takva nagrada bi uistinu imala i smisao i hrabrost i odgovornost. 

Iz kategorije: Vijesti