Kulturni život Šibenika jak je upravo onoliko koliko su jake žene koje ga vode. Njih u Šibeniku nije malo i nije im nimalo lako. Ali trude se. Hvataju se u koštac s problemima koje šibenski muškarac neće jer i on, kao većina Hrvata, njeguje mačo stav da je kultura nešto čime se ipak više bave žene, ne isključivo one, nađe se kolega i bolje rangiran, ali i dalje je kultura ženinog roda u svim aspektima.
Pokazalo se to na tribini o ženama u šibenskoj kulturi nekad i sad. Osim broja žena na poziciji, malo toga se promijenilo u odnosu na noć uoči obilježavanja 108. međunarodnog dana žena, 8. marta, održanoj u atrijumu Muzeja grada Šibenika budući da su je inicirale dvije od nemalog broja djelatnica Muzeja, restauratorica Katarina Urem i kustosica Anita Travčić.
U razgovoru s istaknutim predstavnicama kulturnih ustanova ili kolega predstavnika u slučaju osobnog izostanka poput djelatnica Kulturne ustanove Tvrđave kulture i Gradske knjižnice 'Juraj Šižgorić' u čije ime su govorili kolege Josip Pavić i Nikica Šupe, čulo se što sve podnose žene na radnim mjestima s djecom kod kuće ili u uredu koje dijele sa starijim kolegama.
- Ja jesam u dominantnom ženskom kolektivu, ali to se nama muškarcima pokazalo kao prednost. Mi smo statisti, logistika i s tom smo ulogom zadovoljni - kazao je Šupe s 12-godišnjim iskustvom rada u Knjižnici, priznajući da je i njega na poslu vodila ženska ruka Jadranke Čobanov.
- Jako puno ovisi o samoj ženi koliku obvezu osjeća prema različitim dijelovima svog života. Naročito žena koja se nastoji u sve segmente svog života dati podjednako. Njoj je najteže, sigurno. Opet, svi smo različiti pa tako i u tome. Mislim da u današnje vrijeme žene imaju više podrške da istupe, da dođu do izražaja za razliku od jučer jer se promijenilo društvo, međuljudski odnosi, a na koncu i partnerski odnosi jer su isto tako važni u toj situaciji. Danas žena ipak dobivaju puno više podrške za svoje zalaganje - kazala je pred početak tribine, jedna od svestranih žena u kulturi grada i inicijatorica, Katarina Urem koja vjeruje da jača utjecaj žena.
- Mislim da se trude, dosta se trude imati utjecaja i u nekim segmentima sigurna sam da dobivaju dosta podrške od svojih kolega i nadređenih ili podređenih. Ipak, važno je imati i zajednicu da bi se nešto napravilo. Kultura je poseban dio života i možda malo nezahvalno u današnje vrijeme jer nije baš podržana općenito bile žene ili muškarce na tom položaju, ali vjerujem da će žene smoći snage - uvjerena je Urem.
Urem i kolegica Travčić imale su podršku u moderatorici, također dugogodišnjoj aktivnoj sudionici šibenskog kulturnog kruga, Živani Podrug s kojom su svoje priče podijelile žene poput ravnateljice Galerije sv. Krševana Antonije Modrušan za koju je poznato da diše svoj posao, poput ravnateljice Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku, Maje Trlaje koja najbolje zna kako kao zaposleni roditelj, majka, ponekad mora podnijeti nadljudske napore da se održi ili, pak, Miljenka Bujas koja je ušla u povijest kao prva žena na čelu Šibenskog pjevačkog društva Kolo s tradicijom od 118 godina.
Čini se kao da su za žena u kulturi, a može se primijeniti i na druga polja, predodređeni dodatni napori iz razloga što je žena uvijek tu negdje. Njen utjecaj je uvijek tu negdje na korak do finalnog priznanja, ali uvijek taj jedan korak stoji u zraku.
- Zapravo su na svim važnim mjestima u kulturi bili muškarci. Oni su napravili neke važne stvari u kulturi ovog grada, ali su iza njih uvijek vrijedno radile neke žene. Evo, možemo početi od ove ustanove - komentirala je moderatorica, Živana Podrug, novinarka, pročelnica Upravnog odjela za kulturu i društvene djelatnosti Grada Šibenika, između ostalog, dodajući:
- Recimo Knjižnica. Svi znamo da smo knjižnicu kakvu imamo danas dobili prije svega zahvaljujući Milivoju Zeniću, ali opet imamo žene koje bih izdvojila. Recimo, Jadranku Čobanov, koja je sad u mirovini. Karmen Krnčević. Ana Bečir koja je radila u Znanstvenom odjelu Knjižnice. Sve su to pčele radilice. I tako dolazimo do Festivala djeteta koji je do nekih visina digao Drago Putniković, ali svi danas vežu Međunarodni dječji festival, prije svega, s Jasenkom Ramljak. Uvijek su te žene bile tu negdje u pozadini da ih je danas puno više - priznala je Podrug.
- Ja sam stjecajem životnih okolnosti, teških zapravo, došla kod njega. Uvijek kažem da su me tamo nametnuli njemu što za mene uopće nije bilo loše. Dapače. Razmišljam da radim na privilegiranom mjestu, privilegiran posao i da sam imala dosta sreće. Nastojim raditi najbolje što mogu. Trenutačno sam sama, ali i to ćemo popraviti - prisjetila se Antonija Modrušan, nasljednica Pavla Roce na mjestu ravnateljice Galerije sv. Krševana, nastavljajući:
- Mislim da smo mi jedno normalno društvo. Nisam osjetila nikakvu prednost s tim što sam žena niti nešto negativno. Nitko me nije pokušao zavesti na radnom mjestu, Nije bilo nemoralnih ponuda. Uglavnom, u gradu za koji svi kažu da je grad po mjeri čovjek ne bih se mijenjala ni za jedan grad u svijetu, zaista sam sretna što sam zadovoljna - kazala je Modrušan koja godinama kombinira karijeru i obiteljski život.
Baš kao i ravnateljice Javne ustanove Tvrđava kulture, Goran Barišić Bačelić i ravnateljice HNK u Šibeniku, Maje Trlaje s tom razlikom da su i Barišić Bačelić i Trlaja nedugo nakon što su imenovane na rukovodeća mjesta ustanova u kulturi ostale trudne i obje su se vratile na posao po isteku šest mjeseci od poroda.
- Zaista je iza mene jedno turbulentno razdoblje. Kad sam razmišljala o mojih zadnjih deset godina života, ne znam kako se uvalila u sve te probleme koje su mi donijele zadnje godine. Kad se aplicirate za mjesto ravnatelja i to postanete, a nakon šest mjeseci otkrijete da ste u drugom stanju, mislite se kako je to otišlo van kontrole - priznala je Trlaja.
Za razliku do Antonije, ja imam kolektiv. To je drugačije od toga kad radiš sam u nekom uredu. Definitivno je prednost. Ja svoj kolege prije svega poštujem, neke cijenim i volim, ali znate kako je to kad radite s ljudima bez obzira deset ili sto sve su to kreativci sa svojim pogledima na sve zbog čega se morate izboriti argumentima - iskrena je ravnateljica i dvostruka mama koje će priznati da ponekad zna biti poteškoća u odnosu na kolege starije po godinama i radnom stažom kad se mora izboriti za pravo da njena riječ bude zadnja.
- Cijeli proces osnivanja i formiranja ustanove bio je zanimljiv, išlo je vrlo sporo. Mislim da je danas stanje takvo da je kolektiv unutar našeg ureda igrom slučaja ispalo je da su većinom žene. Gorana je ravnateljica koje je kao Maja ostala trudna u dosta nezgodnom trenutku da se osnivala ustanova. Kad se osnovala, ona je trinaest dana nakon toga otišla na porodiljni. Danas se vratila nakon šest mjeseci pa hvata. Onaj tko ju je zamjenjivao je isto tako kolegica Morana Periša - ukratko će Josip Pavić u ime kolegica iz JU Tvrđava kulture.
- Kad se dogodi tako nešto doista se pitaš što sad - dobacila je Trlaja koja je radila cijelo vrijeme trudnoće, a nakon radnog dijela dana, vrijeme je provodila na infuzijama i tako gurala posao i trudnoću.
- Smatram da postoji nekoliko faktora o tome koliko će žena ravnateljica, voditeljica, kako god, biti uspješna. Prvo, mora imati vrlo čvrst karakter, mora u svom okruženju stvoriti pozitivno ozračje, suradnja s kolegama i, što po meni nije manje važno, kakvu ima financijsku podršku. Ako imaš financijsku podršku, možeš imati i više uspjeha, ako ne koprcaš se s onim što imaš - bio je iskren Božidar Baus, pomoćnik pročelnice Upravnog odjela za kulturu Grada Šibenika, Mirjane Žurić, koji je i dugogodišnji član ŠPD Kolo, ujedno i generacija koje je doživjela da Kolaši konačno dobiju ravnateljicu nakon stogodišnje dominacije muškaraca na čelu Društva.
- Mi u Šibeniku zadnjih 10,15 godina s novcem koji odvojimo za kulturu, napravili smo čuda. Može vam to izgledati nestvarno, ali puno događanja, ne biste vjerovali i imam vrlo dobra iskustva s kolegicama koje rade, koje imaju metodu ne dodvoravanja, ali znaju pristupiti i onima koji su najagresivniji - otkrio je Baus jednu od tajni uspjeha šibenskih žena u kulturnom životu Krešimirovog grada.
- U nedostatku nitko od muških kolega nije se htio prihvatiti toga, ali nitko od kolega koje sam pitao nije htio. Miljenka je pokazala dobru volju i na tom joj čestitam. Pomoći ću joj koliko budem mogao i već smo neke razgovore obavili, valjda će joj to biti poticaj i podrška - kazao je pomoćni pročelnice.
- Mene je čak malo iznenadila medijska pozornost toga da je prva žena na čelu Kola jer zaista ne vjerujem da smo toliko zadrta sredina i zaista mislim da nismo. Radila sam u ne znam koliko škola i imala sam sreću raditi s ravnateljicama. Mislim da Šibenik zaista nije zadrta sredina po tom pitanju i nije to za mene tolika vijest - priznala je novopečena predsjednica Kola čija je sestra Angela Bujas imenovana pročelnicom Konzervatorskog ureda u Šibeniku čime je po funkciji nadmašila starije kolege.
Izjava Bausa da je žena u kulturi jaka koliko je velik proračun kojim raspolaže te da je žena došla na čelo Kola jer to muški članovi nisu htjeli prihvatiti kandidaturu ide u prilog tvrdnji kustosice, Marina Lambaše koja vrijedi za područje šire od Šibenika, a lako se može svesti na lokalnu razinu kad je u pitanju ravnopravnost spolova i stvarni utjecaj žena na položajima.
- Jedini razlog koji ja vidim zašto u cijeloj Hrvatskoj raste broj žena koje rade u kulturi je ta što utjecaj kulture na društvo malen. Što je utjecaj neke struke manji, to nema novac i moći taj sektor ide ženama. Kad je prosvjeta počela padati, onda su počele žene dizati. Govorim to statistički. U Hrvatskoj kad se neki sektor počne stavljati sa strane manji mu je udio u proračunu, i taj sektor ide ženama. Tako da ovo što je nekakav uspjeh ženama u kulturi, to vam je u biti neuspjeh muškaraca - kazala je Lambaša s čime su se više ili manje složile sve sudionice tribine.
