Komemorativni skup u spomen na hrvatskog književnika, novinara i crtača stripa, scenariste Mladena Bjažića održan je danas u Gradskoj vijećnici u Šibeniku, a osim gradonačelnika Šibenika Željka Burića, i predstavnika HTV –a Zvonka Varošanca od njega su se oprostili uglavnom umjetnici riječi, njegovi kolege književnici Pero Mioč i akademik Jakša Fiamengo te pjesnici Dinko Škevin i Mladen Tabula Truta. Svi su, na svoj način, istaknuli kako je Mladen Bjažić imao dug i stvaralaštvom ispunjen život, ali da je ono osnovno što ga je krasilo bila njegova, plemenitost i to što je u duši do kraja života ostao dijete. Bio je posvećen svom rodnom Zlarinu i čakavštini.
Pero Mioč je napomenuo kako su nas samo i siječnju napustila čak tri velika književnika i čovjeka- Brešan, Bjažić i Ricov te se sjetio Kaštelanovih stihova „smrt do smrti, smrt su stope moje“, a od Bjažića se oprostio pjesmom velikom poljskom književnika posvećenom riječima, riječima kojima su zajedno služili i kojima su se služili, riječima koje danas znače nešto posve drugo od onoga što znače njima.
Oproštaj Jakše Fiamenga bio je također nadahnut i poetski. Govorio je o Bjažiću kao sinonimu za dječju radost i optimizam, pjesniku koji je najvećim dijelom bio posvećen stvaralaštvu za djecu, književniku koji se nije nikada odrekao djeteta u sebi, čiji je osmijeh bio „širi od svih mora kojima je je stvarno i fiktivno plovi. „Bjažić, Blažević ode među Blažene“, kazao je dodavši da je u svakome od Bjažićevih prijatelja, poznanika i ostao dio njega , njegove dobrote i ljubavi koju je pokazivao za čovjeka, pogotovu djecu. Nazvao ga je "didom" hrvatske književnosti.
Zlarinski pjesnik Mladen Tabulov Truta počičato je epitaf koji je Mladen Bjažić sam sebi napisao te njegove poruke onima koji će se okupiti na njegovom grobu kod posljednjeg ispraćaja a one glase da ne žale za njim jer je imao bogat i dobar život. „Ne tugujte za mnom jer za miran odlazim, na onaj svijet. Čekam vas na nebesima, ali nemojte prišiti“, poručio je.
Dinko Škevin je na kraju pročitao svoju pjesmu „Ča“ posvećenu Mladenu Bjažiću u kojoj je napisao:
On je vrime prošlo, sadašnje, buduće,
dil otoka,mora i svega ča se zbiva,
on je leroj što na crkvi uru tuče,
ki kolivku škoja ka sebe pozniva.
Pita sam se šempre, volija bi znati,
ki te je rodija, da olakšam sebi
maslina, intrada,more il mati,
bilo ča da kažem,pogrišija ne bi.
Nečeš mi zamirit ako ka besida
štampana je tamo di joj nije misto,
nije tvoja duša satkana od ida,
pisnici smo oba,razmišljamo isto.
Najviše o moru, a o čemu drugom,
kad nas od rođenja ta blagodat prati,
znam da na tom putu životnom i dugom
tri su stvari svete-more,škoj i mati.
Bodul sam, ča drugi ne znaju ja znaden,
tvoj bi život cili u jednu rič sta,
prsure,škrape,madiri-Mladen,
sve stane u jednu-jedinu rič- Ča.
Mladen Bjažić umro je u 93. godini 24. siječnja u šibenskoj bolnici. U povodu njegove smrti u Gradskoj kjižnici u Šibeniku postavljena je prigodna izložba.
